Jedna od prevladavajućih tema zadnjih 6 mjeseci u svijetu vaterpola bila je promjena pravila koja je usvojena, naprečac donesena, pred kraj prošle godine, da bi se potom malo modificirala nakon siječanjskog kvalifikacijskog turnira Svjetskog kupa u Oradei. Od tada su na snazi aktualna pravila po kojima se igrao i završni turnir Svjetskog kupa minulog proljeća u Podgorici, te dakako SP u Singapuru. Pravila po kojima će se od sada igrati sve utakmice u svim nadmetanjima, računajući i ona nacionalna.

Ovaj je novinar u početku bio malo skeptičan glede izmjena pravila, ali nismo željeli donositi sud prije nego što odgledamo malo više utakmica. Konkretno dva navedena turnira (Podgorica i Singapur). Sad je vrijeme za iznošenje mišljenja, osobnog stava. Načelno i ukratko, stav nije posve odbojan, a evo i razloga.

Nema puno promjena

Prvo, izmjene o kojima se toliko priča i piše nisu toliko velike. Najbitnije je skraćenje terena za igru s 30 na 25 metara. Ostalo je kozmetika. Napad ne traje 30, već 28 sekundi. Drugi napad ili napad s igračem više nije 20, nego 18 sekundi. Pravilo tzv. "challengea" odnosno davanje mogućnosti treneru za pregledom VAR snimke spornog detalja, apsolutno pozdravljamo. Baš kao i opciju igre bez vratara odnosno da vratar bilo krene u napad ili umjesto vratara ubacite u napad 7. igrača.

Svjesni smo da određeni broj trenera, vaterpolskih stručnjaka nije oduševljen promjenama, a prvenstveno zbog skraćivanja terena, te posljedično značajno povećanog broja golova. No, zašto je to uopće učinjeno? Najdosadniji dio vaterpolske igre je dosad bilo ono plivanje iz obrane u napad i obratno, a što je odnosilo po 10, ponekad i 15 sekundi. To je sad bitno skraćeno. Povećan je broj isključenja jer se sada skoro pa svaki kontakt kažnjava, a to dovodi do većeg broja golova. I sad, dolazimo do po nama ključnih pitanja?

Za koga se igra neki sport? Što neki sport čini zanimljivim? Ljudima je zanimljiva dinamika, više šuteva, brzina, obrane, golovi. Da, osobno volimo "stari" vaterpolo, čvrste obrane i manje golova, ali... Je li poanta održavati igru u kojoj će uživati samo uski krug vaterpolskih "šmekera", oni koji će prepoznavati desni trokut i koji znaju što znači pojam "nezgodna strana" ili se želi približiti vaterpolo što većem broju ljudi i pridobiti dvije, tri ili 5.000 ljudi na tribinama, a desetke i stotine tisuća pred TV ekranima? Razmislite prije odgovora.

Svijet se mijenja neumitno i dinamično, pa tako i svaki sport. Pogledajte samo rezultate NBA utakmica (pa i ne samo NBA) prije 10-20 godina i danas. Čovjek bi rekao da se obrane ne igraju, ali je li netko možda primijetio manjak zanimanja ljudi ili da su dvorane prazne? Konačno, pa i u vaterpolu, još ‘60-ih godina prošlog stoljeća, nije uopće postojalo ograničenje napada! Postojala su tri isključenja, ali se nakon prvog i drugog nije išlo van, tek nakon trećeg. I da ne nabrajamo dalje. Ta su se pravila promijenila, srećom da jesu. Zato što se išlo u korak s vremenom.

Nema (uvijek) puno golova

Prevelik broj golova? Pa, ni to baš ne stoji. Primjer singapurskih polufinala. Jedno je završilo 7:7 (Španjolska - Grčka, pa peterci), a drugo 19:18 (Mađarska - Srbija, bez peteraca). Obje su bile jako dobre, zanimljive, a prvospomenuta je odlučena golom 0.2 sekunde prije sirene, za izjednačenje. Sjećam se utakmice iz siječnja u Oradei, Hrvatska - Španjolska. Izgubili smo (14:15), bez peteraca, ali sraz vrhunske kvalitete. Dakle, može utakmica biti i s puno pogodaka, a da se kvaliteta uopće ne gubi. No zato gledatelji, puk, onih 95 % koji ne "gutaju" vaterpolo svaki dan, uživaju na tribinama, svidi im se igra i doći će opet. To je bit svega!

Nije istina sve baš idealno. Valjalo bi malo ozbiljnije poraditi sa sucima i ujednačiti kriterij. Bilo je nekih situacija, ali baš potpuno identičnih u dvije utakmice, a u kojima je jednom sudac pokazao da jest, drugi put da nje prekršaj. Čak uz pregled VAR snimke. To je već problem. Preporučujemo edukaciju za neke suce.

No načelno, ne treba se opirati uvijek i a priori nečem novom, inzistirati na starom, a ne uviđati da se svijet oko nas mijenja. Želi se više, brže, dinamičnije. Zašli smo duboko u 21. stoljeće, vrijeme je da i vaterpolo postane do tog stoljeća. Uz jednu ipak opasku.

Nek‘ ovakva pravila ostanu na snazi sljedećih barem 10 godina. Nemojte ih mijenjati svakog ljeta jer tada sva rasprava pada i doslovno u vodu.