Vrijeme strašno brzo leti. Toga smo vjerojatno svjesniji i to više zamijetimo u sredovječno doba, a vjerojatno onda i kasnije. Godine znaju prohujati kao da su godišnja doba, a ne 12-mjesečno razdoblje. A u vaterpolu tek, i to ovdje u Beogradu...
Ma, čudo jedno od brzine. Ne mora nužno ni minuta imati 60 sekundi, a ni sekunda 10 desetinki. To "leti" toliko brzo da ponekad to ne može pratiti čak ni prikaz prolaznosti vremena. Osvjedočili smo se toga u zadnjoj utakmici prvog dana vaterpolskih nadmetanja u Beogradu. Utakmici u kojoj je Nizozemska pobijedila, oh pardon ipak nije pobijedila, Srbiju. Što se dogodilo?
Ćuk je 20-ak sekundi do kraja izgubio loptu na sredini bazena, te je Nizozemska imala zadnji napad. Pri rezultatu 13:13. Zadnja sekunda, lopta na desnoj strani, kod ljevaka Kas Te Rielea koji je još prošle sezone igrao u riječkom Primorju EB. Silno je napredovao, iz sezone u sezonu igrao sve bolje, ljetos prešao u Vouliagmeni. Dao je Srbima dotad 5 golova. Dao je i šesti, sjajna parabola koju je srpski vratar Milan Glušac samo pogledom mogao ispratiti. Nizozemci su se veselili, grlili, Srbi hvatali za glavu, ali... Suci (Frank Ohme iz Njemačke i Levan Berišvili iz Gruzije) su krenuli gledati VAR zapis jer ipak je to zadnji šut, gol, a oglasila se sirena za kraj utakmice. Presuda djelitelja pravde je bila - nema gola. Odnosno, vrijeme je isteklo prije Te Rielovog šuta. Nastala je, blago rečeno, konfuzija jer je na semaforu jasno pisalo, postoje snimke, fotografije kako lopta već leti prema golu, u zraku je, a na semaforu stoji 0.10 do kraja. Ne 10 sekundi, nego 10 desetinki. Gol je, dakle, regularan!
No, postoji snimka malenog semafora u kutu terena na kojem su brojke 0.0, a lopta je još na Te Rieleovoj ruci. Točno, ali... Mali semafor u kutu bazena ne bilježi desetinke. European Aquatics se našao u problemu, no pojasnili su kako je u biti vrijeme zaista isteklo, samo što vrijeme za zapisničkim stolom nije sinkronizirano s onim na glavnom semaforu. Hm, pa tko želi povjerovati...
Nije ovakvo što u vaterpolu prvi put. Događalo se često, u klupskim i natjecanjima reprezentacija. Zadnji napad, šut i onda pitanje je li gol postignut ili nije; je li vrijeme isteklo ili ne; koje je vrijeme mjerodavno...? Neozbiljno. Ma, neozbiljno zbog samih gledatelja, javnosti, zbog šireg kruga ljudi kojima se ovaj sport pokušava što više približiti.
Ovako se to ne čini. Ljudi koji su došli na utakmicu, platili su ulaznicu, sjeli na svoje mjesto, imaju velik semafor ispred sebe i morali bi njemu vjerovati. Inače, koja je svrha uopće? Na plivanju savršeno dobro u stotinku sekunde usklade vrijeme i ne postoje "dva-tri semafora" i slične gluposti. A riječ je o istoj organizaciji jer European Aquatics skrbi o svim vodenim sportovima. Organizacija je, dakle, ista, samo što su ljudi koji s tehničke strane vode vaterpolo, recimo, drugi. E, dakle, tu je problem. No, to smo odavno već "locirali". Prije dosta godina. Ili nam se to samo tako čini. Možda je bilo tek prekjučer jer... vrijeme očito brzo leti.
No, priča o desetinkama i semaforu, u drugi je plan stavila nešto drugo, a vrlo znakovito. Dvorana je za prvu utakmicu Srbije bila poluprazna. Između dvije i tri tisuće gledatelja u dvorani koja sada prima 12.500. To su podaci iz ovdašnjih, srpskih medija, da ne bi netko rekao kako "zlonamjerni hrvatski novinar izmišlja". Sportski žurnal, daleko najkvalitetniji sportski medij u ovoj državi, je naveo 2000. Ta je brojka, doduše, već u nedjelju ujutro povučena s web izdanja, te se više nigdje ni ne spominju gledatelji. Netko će reći Nizozemska nije "mamac". Samo ćemo vratiti film 4 godine unazad. U Spaladium Areni, 1. kolo, Hrvatska protiv lošije, doista neatraktivne Malte. Bilo je 7000 gledatelja! Od 2. kola maksimalnih 9000. Vidjet ćemo što donose sljedeći dani, poglavito ponedjeljak kada će domaćin igrati protiv Španjolske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....