Prvi europski prvaci iz samostalne Hrvatske morali su na putu do trona proći 35.000 km

Povijest vaterpola u Hrvata, zamalo pa je povijest splitskog kluba, Jadrana. Splitu je kolijevka ovog sporta u Hrvatskoj. Ondje je 1908. odigrana prva vaterpolska utakmica u Hrvatskoj u uvali Bačvice. Međutim, organiziranog kluba u Splitu nije bilo do pojave Baluna. To je bilo prvo ime kluba kojeg danas poznajemo kao Jadran, a utemeljen je 23. rujna 1920. Od 1924. djeluju pod sadašnjim imenom - Jadran. Više od stoljeća traje njihova priča. No opet, ma koliko desetljeća koja su slijedila nakon osnivanja bila uspješna, procvat je Jadran doživio upravo sa samostalnom Hrvatskom. Nije patetično, ali cvjetali su s nicanjem samostalne nam domovine. Dva naslova prvaka Europe, 1992. i 1993.

HŠM

Prvi naslov je Jadran osvojio 29. veljače 1992., a treba li podsjetiti da je Hrvatska međunarodni subjektivitet stekla samo mjesec i pol dana ranije, 15. siječnja 1992. Jadranaši su postali prvi klub loptačkog sporta koji je osvojio naslov prvaka Europe pod hrvatskim barjakom.

Jadranaši su te trijumfalne sezone 1991./92. na svoj način proživljavali sudbinu velikog dijela hrvatskog naroda. Bili su svojevrsni prognanici iz svojeg grada jer ondje ni trenirati nisu mogli. Jednim od posljednjih brodova isplovili su iz splitske luke koju je već počela blokirati tuđinska mornarica. Otplovili su u Trst i ondje ostali punih mjesec dana. Vratili su se u Hrvatsku, u Zagreb, te su trenirali na bazenu Mladosti koja im je tih godina (ne samo Jadranu) plaćala putovanja, smještaj, opremu.... Iz Zagreba su uostalom dobili pojačanja, na godinu dana, u dvojici najboljih mladostaša - Perici Bukiću i Dubravku Šimencu. Sve, ne bi li Jadran predstavljajući Hrvatsku bio što jači. Iz Zagreba su i odlazili na utakmice po cijeloj Europi, prevalivši pritom 35.000 kilometara, a za "domaći" su bazen prijavili, Trst.

Znano je i gdje su jadranaši bili 15. siječnja 1992. odnosno gdje ih je zatekla vijest o međunarodnom priznanju Hrvatske. U autobusu dakako, gdje drugdje. Nedaleko od granice Njemačke i Austrije. Godinu dana kasnije, Jadran je ponovio uspjeh, sada na još spektakularniji način. U hrvatskom finalu za prvaka Starog kontinenta, protiv Mladosti. Jadran je doslovno rastao i cvjetao s Hrvatskom.