‘Došao sam u Jug jer sam oduvijek želio igrati u Hrvatskoj. Imate bolju hranu i vaterpolsku atmosferu‘

U Dubrovniku, pa tako i u Zagrebu na Europskom vaterpolskom prvenstvu nalazi se samo jedan španjolski novinar. To je pad u broju novinara iz te zemlje za 50 posto. Nedostaje nam naime draga kolegice s Radio Catalunye s kojom se prije svega "našli" po pitanju predanosti katalonskoj ideji i dakako Barceloni. Nogometnom, ne vaterpolskom klubu. U španjolskom vaterpolu baš i nemamo nekog osobitog favorita, osim posljednje tri godine Barcelonetu. Zbog našeg Elvisa Fatovića na klupi, ali i u momčadi ove sezone, ljevaka Ivana Domagoja Zovića.

U svakom slučaju, kolega Rodrigo Gil-Sabio, izvjestitelj Španjolskog kraljevskog vaterpolskog saveza, inače iz Madrida, u ponedjeljak je imao poduži razgovor s igračem koji je i ljubiteljima vaterpola u Hrvatskoj zanimljiv. Stoga jer igra ovdje, točnije u dubrovačkom Jug Adriatic osiguranju. Sergi Cabanas, o njemu je riječ. Sergi je ljetos pristigao u Gruž gdje je jedna od uzdanica trenera Vjekoslava Kobešćaka. Za ovu smo priliku, u SN "posudili" intervju objavljen u ponedjeljak na mrežnoj stranici Španjolskog vaterpolskog saveza (rfen.es).

Iz razloga što je zanimljiv, strani igrač s hrvatskom adresom, dečko koji priznaje da se u Hrvatskoj jako dobro živi i jede, ali se ne može odlučiti je li bolja Cista Brava ili obala Jadrana.

Kolega Gil-Sabio je započeo s temom Sergijevog ljetošnjeg odabira kluba. Sergi, zašto ste prešli, potpisali za Jug iz Dubrovnika koji je poznat kao jedan od najvećih hrvatskih klubova? Zašto ste se odlučili ipak na odlazak iz određene zone komfora u kojoj ste živjeli dotad?

- Zašto Jug i Dubrovnik? Na stolu baš i nisam imao puno opcija. Bile su tu ponude Sabadella i Barcelonete, ali spojile su se i velika ambicija Juga da me dovede i moja želja malo otići iz Španjolsku i upoznam vaterpolo u inozemstvu. To mi je bilo nešto posebna. U biti, oduvijek sam želio igrati ovdje, u Hrvatskoj, još od malena. To mi je olakšalo odluku. Ideja je bila otići živjeti sam, naučiti jezik, suočiti se s problemima i izaći iz svog "balona" u Sabadellu. Izazov dolaska i igranja ovdje, za mene je jako velik.

U Hrvatskoj se vaterpolo doživljava drukčije, nego u Španjolskoj unatoč katalonskoj vaterpolskoj kulturi, zar ne?

- O, da! Samo morate vidjeti da je na jednom treningu, na kojem smo dijelili bazen s hrvatskom reprezentacijom, u Dubrovniku došla javna televizija, snimaju intervjue, vaterpolisti se ovdje pojavljuju u vijestima... Istina je da u Kataloniji imamo vaterpolsku kulturu, ali klubovi u nas su privatni, malo je javnih ulaganja. Ali ovdje dobiješ punu reklamu, bazeni su puni, ljudi poznaju vaterpolo, vode se rasprave, javno mnijenje je stalno u vaterpolu i na kraju imaš osjećaj da se osjećaš posebno.

Što hrvatski specijalizirani tisak piše o španjolskoj reprezentaciji?

- Pratim par hrvatskih blogova i, ajme, dobro govore o nama, kako igramo, kako se branimo, kako se ponašamo u vodi. Znaju da smo intenzivni, borbeni, ali nije da nas baš jako ili često žele za suparnike. Time smo zaslužili njihovo poštovanje, baš kao i ono koje mi imamo prema njima – zbori Cabanas za rfen.es.

Ne mislite li da je ova reprezentacija zaslužila uspjeh, zbog razine kvalitete igrača?

- Od 2018. smo napravili velik iskorak i jasno se smjestili u Top 3 Europskog i Svjetskog prvenstva. Od te 2018. samo dvaput smo poraženi u polufinalu, ali smo i tada kasnije osvojili medalju. Biti dosljedan tijekom vremena čini vaš talent prepoznatim. Potekli smo iz nevjerojatnih generacija, iz vremena Pineda koji je sa 36-37 godina bio najbolji vratar na svijetu, iako to nije moglo biti na momčadskoj razini. Ali dolazi eto jedan Unai Aguirre, ali i drugi mladi igrači. Mislim da u ovoj generaciji imamo podlogu za još dosta godina ispred nas. Osim toga, naš napad je ključan. Pobjeđivali smo u nekim utakmicama i temeljem brzine, pogotovo protiv Italije u polufinalu, tu u Zagrebu.

Sergi Cabanas Pegado

DAMIR KRAJAC Cropix

Boreći se protiv momčadi spektakularne razine kakva je Italija...

- Sjećam se da smo na Svjetskom prvenstvu u Gwangjuu, u Koreji 2019. u polufinalu protiv Hrvatske, prvi put tako odigrali i poslije se za tu našu utakmicu govorilo da je to lekcija iz obrane. Počeo sam shvaćati da smo izgubili strah od dominantnih momčadi kap što su Mađarska, Italija, Srbija i Grčka. Mislim da smo se psihički jako promijenili. Nije da se vidimo kao favoriti, ali ideja je da ako nas netko želi pobijediti, mora odigrati svoju najbolju utakmicu.

Jesu li španjolskoj reprezentaciji pomogle neke promjene u pravilima igre?

- Sada su nam pravila išla na ruku u smislu da možemo igrati dinamičnu i napadačku utakmicu. Sada imamo Tahulla, Miguela de Tora, Bustosa, dva centra s Munarrizom, kada je potrebna tjelesna snaga. Sad je imamo jr. Našli smo ravnotežu u kojoj svaki igrač ima svoju ulogu i točno zna što igra.

Svaki igrač zna što igra, također i što i kako igra sa "svjetionikom" Felipeom Perroneom. Što nam možete reći o velikom kapetanu?

- Felipe vidi vaterpolo koji većina nas nije u stanju vidjeti. On je tri koraka ispred. Gledajući video, ako želim znati kako se moram postaviti, gledam Felipea. Ono što on doprinosi momčadi je neponovljivo. Uvijek se čuje da je u posljednjim godinama, a onda se u Dubrovniku "pojavi" protiv Francuske i spasi nam utakmicu. To je plus. Nije stariji, prilagodio se drukčijem vaterpolu. Također momčad više ne pada tijekom utakmica, a Felipe uvijek pronalazi svoju najbolju verziju. Prije smo imali Minguella, Espanola, Danija... ostali su nam samo Blai i Felipe, ali mladi imaju još šest godina staža u reprezentaciji i najbolji su u svojim klubovima.

Posljednjih godina je Španjolska igrala gotovo besprijekorno, ali šteta što je ne samo medalja, nego što je čak i olimpijsko zlato u Tokiju izmaknulo.

- Naše polufinale sa Srbijom i poraz na Olimpijskim igrama u Tokiju je bio jako težak udarac, ali analiziram i vidim da nam se nije osvetilo jer smo na odmah, kasnijem Svjetskom prvenstvu, 2022. u Budimpešti osvojili naslov svjetskog prvaka. Na OI u Tokiju nismo imali sreće minutu do kraja. Na kraju krajeva, sport je okrutan, odigraš najbolju utakmicu, a suparnik ti to stavi u kut... Pitanje je što poslije raditi. U Tokiju smo tim porazom porasli više nego da smo osvojili deset zlatnih medalja.

Idemo na ljepše uspomene, je li vam osvajanje zlata u Budimpešti 2022. bio najbolji trenutak u vaterpolu?

- Činjenica da je Svjetsko prvenstvo bilo u Budimpešti i da su članovi obitelji mogli biti na tribinama činilo ga je posebnim i prije svega u vaterpolskoj zemlji. Italija se nikad nije predavala u finalu, događalo bi im se isto što i nama, ali sad smo i bili na redu za slavlje. Ostali su nam dužni jer smo izgubili neke ranije utakmice petercima. Taj me trenutak, svjetsko zlato u Budimpešti, uz EP u Barceloni 2018., najviše ispunio jer je to bio moj debi u reprezentaciji i došli su moji baka i djed, stričevi i roditelji, bilo je to nešto super posebno.

Alvaro Granados je rekao da mu je posljdnji susret protiv Italije u Splitu 2022. za broncu bila najteža utakmica u životu. Sjećate li se toga?

- Svatko ima neku percepciju, osjećaj teškoće nekog trenutka, utakmice. U mom slučaju, nakon igranja čak zaboravim je li bilo teško ili nije. Sjećam se jednog vrlo agresivnog, teškog susreta sa Svjetskog kupa prošle godine u Los Angelesu protiv Italije u finalu, u kojem smo svi jako patili, ali je na kraju rezultat bio povoljan.

Iako je reprezentaciji prvi cilj Zagreb, pa Doha, veliki izazov za ovu reprezentaciju je medalja na OI u Parizu, zar ne?

- Da, nema drugog načina, svi smo ujedinjeni u istom cilju. Doha dolazi odmah nakon Zagreba. Kalendar nema smisla, ne sviđa mi se jer ćete završiti Svjetsko prvenstvo, dok ćemo mi ćemo imati pred sobom sve moguće nastupe u klupskom nadmetanju. Ideš dolje, ideš gore, ideš dolje, ovo je ludo, ali takva je godina i dobra je stvar što možemo sanjati o natjecanju u svemu. Sanjajmo veliko.

Cabanas je imao i jedan zanimljiv susret u Zagrebu...

- Kad smo odigrali utakmicu protiv Italije u polufinalu, naletio sam na Maru Jokovića kojeg smatram svojim kapetanom, što mi on i jest u Jugu, samo mi je rekao "sretno u finalu". Pa, nema neprijatelja u bazenu. Jako sam uzbuđen što je i Joković u Zagrebu, što je došao pogledati utakmice. Ja sam ovdje, u Hrvatskoj, tri mjeseca i drago i je da je bazen pun, da se pjeva i uživa. Neka ljudi dožive vaterpolo.

Izađimo malo iz vode ili iz vodenih tema. Po čemu nas država poput Hrvatske nadmašuje? U odnosu dakle na Španjolsku?

- Što se tiče hrane, oni su tu jako dobri, bolji od nas. Upravo tamo gdje ja živim, u Dubrovniku, hrana je jako dobra. To je mali, miran, lijep grad, sa zidinama, dobrim restoranima... I vaterpolska atmosfera. Štoviše, osvojili smo Hrvatski kup i atmosfera u klubu je sada pozitivnija. Ja jednako volim dvije obale, Costa Bravu i Jadran, s različitim trenucima za uživanje na svakoj - završio je Sergi Cabanas, španjolski reprezentativac Jug Adriatic osiguranja za web stranicu Španjolskog vaterpolskog saveza.