Tulum na Cipru je bio žestok, baš onakav kakav bi se mogao očekivati kad država s nešto više od milijun stanovnika osvoji drugu olimpijsku medalju u povijesti. I taj tulum je trajao danima. Pavlos Kontides i Jozo Jakelić su na Cipar stigli direktno iz Marseillea nakon što se Kontides drugi put popeo na olimpijsko postolje i drugi put (London 2012.) uzeo srebrnu medalju.

A to je već tradicija Jedriličarskog kluba Mornar, to sa srebrnim medaljama i Olimpijskim igrama. Četiri u nizu je potpisao srebrni Jozo Jakelić, dvije s Cipraninom i dvije s Tončijem Stipanovićem (Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2021.).

Niti jedan jedriličarski trener nema takav kontinuitet, a hoće li se ta nevjerojatna serija produžiti za četiri godine u Los Angelesu tek treba vidjeti. Jedan od aduta i dalje će biti Kontides, a drugi je Filip Jurišić, koji neće po dobrome pamtiti olimpijski debi (19. mjesto), ali svaka škola se plaća. Hvaranin je svoju platio u Marseilleu, gdje je došao nedovoljno zaliječen od bolesti i, k tome, u teškim uvjetima

Nikad duža pauza

“Jozina banda” imala je vremena oporaviti se i od Olimpijskih igara i od tuluma na Cipru, jer dobili su tri mjeseca raspusta prije nego li su 4. studenog ponovo ušli u trenažni proces, odnosno službeno otvorili novi olimpijski ciklus. Ovoga vikenda imaju prvenstvo Hrvatske u klasi ILCA 7 u organizaciji Mornara, od petka do nedjelje. Stoga je i Jakelić pozvan nešto reći o svemu s naglaskom na 2025. godinu, koja opet puno toga nudi.

- Početkom studenog smo počeli s prvim trening kampom. Napokon su se u brod vratili Filip Jurišić i Pavlos Kontides nakon valjda najveće pauze, koja je trajala od završetka olimpijske regate početkom kolovoza. Dva tjedna smo napravili uvodne pripreme, sada je u tijeku drugi kamp koji će završiti s PH. Nemamo sada tu neke velike dubioze, bitno nam je da se u ovom periodu ne dogode nekakve ozljede - kaže Jakelić i objašnjava na što su posebno pazili:

- Njihova tijela više nisu u cvijetu mladosti (Kontides ima 34 godine, Jurišić 32, op.a.) i oprezno smo krenuli u trenažni proces. Upravo ovaj tjedan s nama je i naš fizioterapeut Dario Karamatić, koji je pronašao malo vremena između svojih silnih obaveza u Njemačkoj i po cijelom svijetu da ih malo “poštima”.

Filip Jurišić

Petter Arvidson/bildbyrĹn/shutte/shutterstock Editorial/profimedia

Lakši ritam će biti još do kraja prosinca, a onda se kreće “punom parom”.

- Imat ćemo pauzu oko Božića i Nove godine, a 12. siječnja krećemo na tri tjedna priprema na Cipar, pa selimo na Lanzarote dva tjedna. U ožujku smo na Palmi, treninzi i Trofej princeze Sofije. Slijedi travanj u Hyeresu na legendarnom regatnom polju. S time završavamo s pripremama i idemo na Svjetsko prvenstvo u Qingdao u svibnju, gdje je bilo olimpijsko regatno polje 2008. godine.

Qingdao je jedna od omiljenih, ako ne i najdražih destinacija Tončija Stipanovića, ali on se umirovio, postao sportski direktor uz otvorenu pozivnicu Kineza da dođe učiti njihove jedriličare.

- Tamo smo sredinom prošlog desetljeća odlazili na Svjetske kupove, mislim da je Tonči uvijek pobijedio, tri godine zaredom. Što se tiče Svjetskog prvenstva, tamo doslovno može biti svega, nismo nikada bili u tom terminu, ali imamo vremena spremiti se. To nam je vrhunac sezone, makar u kolovozu imamo i Europsko prvenstvo u švedskom Marstrandu, ali to je sekundarni cilj.

U normalnom ritmu

Ono što također valja izdvojiti jest da već sljedeće godine kreće i ispitivanje regatnog polja u Long Beachu gdje će se jedriti na Olimpijskim igrama 2028. godine.

- Veliki izazov su te prve pripreme u Los Angelesu, odnosno u Long Beachu ususret Olimpijskim igrama 2028. Bit ćemo u normalnom ritmu, četverogodišnjem, bit će nam se lakše pripremati u metodološkom smislu. Iako je Marseille nosio svoju prednost, bili smo tu, praktički ispred kuće. Mogli smo doći i otići u jednom danu. Los Angeles je drugačija priča, ići ćemo u lipnju, ostat ćemo gotovo mjesec dana. Nigdje nikada nismo ostajali duže od tri tjedna. Nekakav plan je da se možda i u rujnu vratimo u Los Angeles, opet na mjesec dana. To jest problem, jer ne možeš ostati kraće. Problem je, zapravo, psihološke naravi, no morat ćemo se naviknuti.

U meni je još osjećaj srebra, na to sam se navikao i ponosan sam

Jedan od razloga zašto će se nastojati naviknuti jest ogromna želja da se četiri srebra pretvore u jedno zlato. Kao i to da bi Jakelić volio na postolju vidjeti što više svojih jedriličara. Minimum dvojicu. Jedna je prilika propuštena u Londonu kad je Stipanović završio četvrti, druga u Riju kad je Kontides zapeo u posljednjem plovu, treća u Tokiju opet s Cipraninom na 4. mjestu, a u Marseilleu je četvrti bio Jonathan Vadnai, Mađar i stalni član “Jozine bande”.

- Definitivno je postalo dosadno osvajati samo srebra. Ali ostaje minimum zadovoljstva u meni. Na Los Angeles gledam kao na posljednju destinaciju, posljednju priliku da osvojim zlato s ovom ekipom, ali ne mogu sada o tome pričati. Prerano je. U meni je još osjećaj srebra, na to sam se navikao i ponosan sam.