Na prošle nedjelje okončanom Europskom prvenstvu u 25-metarskim bazenima u Lublinu, hrvatsko je plivanje zastupalo 11 reprezentativaca, od toga dvije djevojke - Jana Pavalić i Meri Mataja. Prvonavedena, "zagorska šprica", ponos Stubice, Jana Pavalić doma se vratila s dojmljivim rezultatima. Ovog puta oko njezina vrata nije bilo plemenite kovine, ali iza nje su poprilično dobri nastupi. Dva finala (miješana štafeta 4x50 slobodno i 50 slobodno) te dva nacionalna rekorda (50 leptir i 50 slobodno). U obje discipline je zapravo popravljala vlastite hrvatske rekorde.
- Mogu reći da sam zadovoljna - prvo je što je po povratku iz Poljske rekla Jana.
- Iako, bilo je malo poteškoća što se tiče zdravlja. Razboljeli su se neki, pa su možda i zbog toga neki rezultati bili malo lošiji od očekivanog, ali s obzirom na jutarnje utrke, kvalifikacije... Ma ne, što se tiče vremena, mogu biti zadovoljna. Uz sve, ipak sam bila i najmlađa kod nas na seniorskom natjecanju.
Još jedna bitna stavka koju valja naglasiti. Dob. Jana Pavalić je tek proljetos postala punoljetna, navršila 18 godina. Lublin joj je bilo i inače prvo veliko, međunarodno seniorsko natjecanje u 25-metarskim bazenima. Ono što je, pretpostavljamo, značajno utjecalo na jako dobre, odlične rezultate općenito u Poljskoj, bila je atmosfera u našoj reprezentaciji. Nije to nešto što smo osobno vidjeli, zamijetili, ali ako nam svi plivači, od najiskusnijeg Nikole Miljenića pa do Jere Hribara, također debitanta na EP u "malim bazenima", govore isto, onda...
- Je, je, to je istina. Bolja je atmosfera. Pogotovo zato jer nas je sada puno bilo. Drago mi je kad nas ide, kad ima puno sportaša. Nedostaje to. Ono, na nekim prijašnjim u mlađim uzrastima, kad bismo Jere i ja bili sami na natjecanju, recimo u Peruu na juniorskom Svjetskom prvenstvu, falilo je to. Podrška s tribina. Sad, čuješ s tribina kad se svi naši deru "Ajmo Hrvatska". Baš je bilo super i pogotovo sad za Jeru u finalu, za zlato. Super osjećaj. Je, to je jedan od ključeva uspjeha.
Prije polaska reprezentacije u Lublin, na Europsko prvenstvo, naveli smo kako nije baš nerealno očekivati medalju. Nekako nam je najviše u mislima bila štafeta. No, da će se u Lublinu dogoditi "berba" s tri medalje, to nismo ni sanjali. Kakav je osjećaj, kakva su Janina očekivanja bila prije Lublina?
- Pa, kad sam vidjela startnu listu za Jeru na 50 slobodno, stvarno sam bila sigurna u medalju. I to sam očekivala. Bilo koja medalja jer je svaka super. I za mušku štafetu sam bila uvjerena, posebno nakon kvalifikacija, da imaju medalju. Makar, da je ipak ostvareno sve iznad očekivanja, to stoji.
Ukoliko ste mislili da Jani i društvu iz Lublina sada slijedi odmor jer kraj je godine, Božić se bliži... krivo.
- Nema odmora jer sljedeći tjedan (18. - 21. prosinca, Split) imamo državno prvenstvo u malim bazenima. Zato nastavljam s treninzima, idemo još Prvenstvo Hrvatske odraditi, malo se još "zabavljati" i onda će odmor.
Jere Hribar je maksimalno ishvalio uvjete za plivanje na američkim sveučilištima te svima preporučio takvo što, oprobati se uz studij s onu stranu Atlantskog oceana. Kada smo ljetos pričali s Janom, po povratku iz rumunjskog Otopenija gdje je osvojila broncu na 50 slobodno, na juniorskom SP, spomenula je kako je odabrano već sveučilište u SAD-u, samo što još ništa nije potpisala. Prošlo je od tada nešto mjeseci, pa...
- Je, potpisala sam za Virginia University i to je sad 100 posto. U kolovozu idem tamo. Samo bih htjela dodati da gledam Jeru, četiri godine već putujemo svijetom, zajedno nastupamo. Bili smo na juniorskim prvenstvima svim, sad seniorskim, gledam kako on napreduje i jako mi je drago. Ponosna sam na njega.
Dobro, mislimo da je i Stubica ponosna na Janu.
- Je i to. Pa mislim, ponosna sam i ja na sebe, na sve što se dogodilo u zadnjih mjesec dana i sve je baš super.
Jana, kak‘ bi Zagorci rekli - "fala i beži doma, bregi te čekaju".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....