Jere, posljednji put kada smo pričali, ukrcavali ste se u Poljskoj na let za SAD, žurili jer ste imali tri ispita u sljedeća tri dana. Znamo za rezultate iz Lublina, kakvi su rezultati ispita?
- Sve sam prošao! Super zadovoljan, upisujemo sljedeći semestar.
Nego, Goran Ivanišević, Ivica Kostelić, Tin Srbić, Toni Kukoč, Dražen Petrović, Luka Modrić... Jere Hribar. Kako vam zvuči ova rečenica?
- Nerealno.
Nama uvijek nešto neće štimati
Znate i sami u čemu je poveznica.
- Ma znam i doslovno sam se evo sad naježio cijeli. Kao malo dijete sam znao gledati krajem godine na Hrvatskoj televiziji proglašenja najboljih sportaša. Rekao bih: “Aha, sportaši godine, super, idem pogledati”. Opet velim da mi je nerealno da sam ja sad taj, jedan od tih. Jednostavno, kad ste izgovorili sad ta imena sportaša... Ne zamišljam da mogu stati u istu rečenicu. Zato jer svi ovi koje ste nabrojali su još bolji od mene.
Pokušajmo možda razbiti famu oko tzv. malih ili 25-metarskih bazena. Neki će možda reći: “Super, ali nije to ipak pravo plivanje jer pravo je samo ono u olimpijskom bazenu”. Što bi na to Jere rekao?
- Pročitao sam već par komentara koji su išli nekako u tom smjeru. Mi smo jednostavno takav narod koji nakon toliko godina “suše”, bez medalja, bez europskog prvaka, uvijek nešto neće štimati, uvijek će nešto biti krivo. Moramo biti sretni što konačno imamo bilo kakvog europskog prvaka u plivanju. Bez obzira, bazen bio veliki ili mali. Što se mene tiče, naravno da je olimpijski bazen više cijenjen. No, isti je to sport, svi koji će plivati u “velikom” bazenu, plivaju i u “malom”. Ista lica, ista imena, iste discipline. Ja bih to usporedio s atletikom na otvorenom i u dvorani. Kad je Blanka skakala, letvica je na istoj visini. U plivanju me nitko nikad neće pitati u kojem bazenu si europski prvak. Bit će im bitno samo prvak na 50 slobodno. Tu staje priča.
Što Jere više voli, 25-metarski ili 50-metarski bazen?
- Svejedno. U Americi se pliva na 25 yardi, to je nešto manje od 25 metara, pa mi je možda zbog toga bolje “sjeo” mali bazen. Malo sam se poboljšao u “neplivačkim” stvarima kao što su start, okreti i ti neki detalji koje možeš doraditi u Americi, s teretanom, eksplozivnošću. Uspoređujući moje najbolje rezultate u 25 i u 50 metara, imam jednak broj bodova po World Aquatics.
Jednom kada diplomirate, tzv. “head hunteri” ili lovci na talente će vas oblijetati s ponudom zaposlenja. Tada ćete odmahnuti rukom jer želite ostvariti veliku plivačku karijeru ili ćete ipak malo pragmatično razmišljati pa reći: “Idem se ja zaposliti u Americi i zaraditi novac koji u plivanju teško da ću vidjeti”. Što će napraviti Jere Hribar?
- Plan mi je sada sigurno ostati u Americi do 2028. godine. Dakle, godinu nakon diplome. Trenirati ovdje u SAD, biti profesionalni plivač, dok ću nakon 2028. vidjeti. To mi je još daleko. No, volio bih biti profesionalni plivač.
Kako živjeti od plivanja?
- Nije kao nogomet ili košarka, nema klubova, ali nešto se ipak “zavrtjelo” u plivanju, nešto poput Dijamantne lige u atletici. Većinom plivači zarađuju od sponzora, pa bonusi za medalje, osvojena mjesta. Recimo ja primam i stipendiju Hrvatskog olimpijskog odbora. Može se pronaći način, možda ne za živjeti u Americi, ali u Hrvatskoj definitivno.
Gdje i kada ste naučili plivati? Bazen, more...
- Krenuo sam s plivanjem tako što je otac išao na rehabilitaciju na poljudski bazen, zbog išijasa. Tako sam svaki dan bio s njim na bazenu, ali tada još nisam plivao. Naučio sam plivati u Bobovišćima na moru, na Braču. Imao sam šest, sedam godina. Baš su me prošlo ljeto zezala ekipa na plaži, govorili kad postanem olimpijski pobjednik, postavit će pločicu s natpisom da je olimpijski pobjednik ondje proplivao.
U istoj školi i bazenu kao Duje
U Splitu ste član Plivačkog kluba Grdelin? Zašto Grdelin, čini nam se ipak manji klub od recimo Jadrana, Mornara...
- Mama je imala prijateljicu kojoj je dijete plivalo u Grdelinu. Eto, zbog mamine prijateljice sam krenuo plivati u Grdelinu, ondje sam upoznao i tog dječaka od njezine prijateljice, te smo i dan danas prijatelji.
Vaše su discipline sprinterske. Prvo zašto i jeste li ikad razmišljali, oprobali se na nekim malo dužim dionicama? Michael Phelps je plivao od 100 do 400 metara. Leon Marchand uglavnom 200 i 400, različite stilove, ali je znao i stotku u malim bazenima...
- S 12 do 16 godina sam plivao mini Grand Prix natjecanja. To je bilo u Hrvatskoj jako dobro organizirano, gdje bi svaki plivač da se bori za Top 10 kadeta u državi, trebao plivati 100, zatim 200 metara, onda 400 ili 800, te 200 ili 400 mješovito. U toj dobi sam sve plivao, i 200 leptir i 800 metara i 100 slobodno... Sa 17 sam na Prvenstvu Hrvatske plivao 50 i 100 slobodno i trener je tu vidio da sam dobar, te da imam potencijala za napredak. Tada sam sa svih disciplina prešao na sprint.
Osim Duje Draganje, imate li još uzora? Nekog od stranaca?
- Duje mi je uzor jer smo išli u istu školu, plivali u istom bazenu. Moj sadašnji trener u SAD je pak bio pomoćni trener Dujinom treneru na fakultetu. Dosta je slučajnosti između nas dvojice.
Je li plivanje najmonotoniji sport, za trening konkretno? Iz dana u dan, mjesecima, godinama, sami u bazenu, glava u vodi, potpuno iste kretnje, samo borba sa štopericom...
- Je, slažem se. Zna biti jako dosadan sport. Kad si sam, nemaš ekipu oko sebe. U djetinjstvu, do srednje škole bi bilo na svakom treningu nas osam, devet i uvijek bi bila zezancija, zanimljivo i ne bih osjetio monotoniju. Tako mi je sad u Americi, gdje treniram s 25 muškaraca plus još toliko plivačica. Toga se možda malo bojim ako se vratim u Split, nakon 2028. Ondje sam sam s možda još dvoje ljudi, s tim da nas troje plivamo za tri kluba. Dakle, nismo zajedno. To je tada borba samog sa sobom.
Dvije zanimljivosti smo pronašli. Prvo, je li moguće da unatoč 203 cm ne igrate košarku?
- Istina.
Hajduk će imati više prilika
Drugo, je li istina da rukama možete prepoloviti jabuku?
- I to je točno. Nije stvar u snazi već u tehnici. To sam na YouTubeu pogledao kako i uspio.
Pretpostavljamo da vam je navijačko srce uz Hajduk, pa... Biste li više voljeli da vi osvojite olimpijsku medalju u Los Angelesu ili da Hajduk osvoji naslov prvaka Hrvatske?
- Iskreno, ja bih radije postao olimpijski pobjednik jer Hajduk će živjeti vječno, imat će prilika još, dok ja imam rok trajanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....