Na EP-u u plivanju u malim bazenima, koje se održava u Lublinu, muška hrvatska štafeta na 4×50 slobodno osvojila je broncu u postavi Jere Hribar, Nikola Miljenić, Božo Puhalović, Luka Cvetko s rezultatom 1:23.79 dopustivši samo Talijanima i Poljacima da budu brži od njih. Nakon dugog niza godina hrvatsko je plivanje konačno došlo do odličja bez kojih su se naši plivači gotovo puno jedno desetljeće vraćali s velikih natjecanja. Hribar je to u subotu "pojačao" srebrom na 100 metara slobodno, a u nedjelju zlatom na 50 slobodno.

- Vratilo nam se nakon niza godina, vjerovao sam u to. Imali smo ranije neka finala, četvrta mjesta, pehove...kaže izbornik plivačke reprezentacije Pero Kuterovac koji rezultate svojih plivač(ic)a prati iz Zagreba i uživa u njima.

Pehovi i loši rezultati

- Sretan sam i ponosan, sad opet imamo generaciju mladih koji mogu uspjeti na globalnom planu poslije toliko godina "posta" i medalje Matee Samardžić 2016. (bronca u Londonu na 200 metara leđno, nap.a.). Imali smo primjetan pad rezultata u posljednjoj dekadi, došlo je do smjene generacija, plivati je prestao Mario Todorović kao i mnogi drugi. Imali smo i velik problem prelaska iz juniorskog u seniorsko plivanje s nekim plivačima, tako smo i "izgubili", recimo Franka Grgića, no sad sam uvjeren da dolazi bolje vrijeme.

Pero Kuterovac

Niksa Stipanicev/Cropix

Kuterovac kao iskusni rutiner i najbolji hrvatski (kondicijski) trener ima argumente:

- Govorili su mi mnogi da pretjerujem i da "sanjam", no sad se u Poljskoj potvrdilo da sam bio u pravu i sad sam još sigurniji da se imamo čemu nadati iako smo mi kao zemlja zapravo statistička pogreška, naročito u pojedinačnim sportovima. Samo u Kini ima više od sto gradova s više stanovnika nego ih ima cijela Hrvatska i mi smo zapravo čudo.

Mala baza, loši uvjeti

Hrvatska je čudo po tome što iz male baze i još lošijih resursa izvlači genijalne rezultate:

- Plivanje je pritom vrlo specifično, to je akademski sport i većina naših plivača studira vrlo zahtjevne fakultete kao što su medicina, strojarstvo,elektrotehnika, a naš "sportski sustav" to nimalo ne podržava. Zato je vrlo dobro da je primjerice Jere Hribar već dvije godine u SAD-u, sad odlazi i Jana Pavalić i oni će tamo u tom savršenom sustavu dodatno napredovati kao što je to bio slučaj s mnogim drugim plivačima. Imat će idealne uvjete i to će im se vrlo brzo vratiti.

Kuterovac je mnoge "poslao" u Ameriku:

- Ne znam im ni broj, svi naši najuspješniji plivači iz prošlih generacija bili su u SAD-u: od Draganje, Kožulja, Strahije...Od onih koji su nam donosili odličja kroz desetljeća samo Miloš Milošević, Sanja Jovanović i Mario Todorović nisu bili tamo na školovanju, praktično svi ostali jesu. Nije da mi nemamo odlične plivačke trenere, dapače, ali se uvjeti ni po čemu ne mogu uspoređivati.

Jere Hribar

Pressfocus/ddp Usa/profimedia/Pressfocus/ddp Usa/profimedia

Malena baza i loši uvjeti doveli su toga da hrvatsko plivanje u povijesti ima samo dva olimpijska odličja:

- Od Đurđice Bjedov i njenih medalja u Meksiku 1968. prošlo je punih 36 godina do Draganjine medalje 2004. u Ateni. Kod nas je, nažalost, sve to naopačke i ne potiču se studenti sportaši. Grozno je, ali je tako i jedni nam je izlaz odlazak u SAD.

U postojećim je uvjetima teško u Hrvatskoj pratiti plivački rezultatski "boom", koji još traje:

- U plivanju se stalno ruše rekordi, rezultati su sve bolji i bolji, za razliku od nekih sportova koji u tom smislu stagniraju. Kontinuitet i napredovanje su stalni, bit će zanimljivo vidjeti koliko će "pasti" A norme za sljedeće OI u Los Angelesu, a to nije lako pratiti. U plivanju još ima "lufta" za napredak, vidjet ćemo dokad će to trajati.

Mladi dolaze

Kuterovčev optimizam trenutačno se bazira ponajprije na dva imena, ali dolaze i neki drugi:

- Imamo dva "dijamanta": Hribara i Janu. On ima 21 godinu, njoj je tek 18. U ovoj štafeti koja je osvojila odličje, Nikola Miljenić bio je najiskusniji, pomagao je savjetima, Luka Cvetko je već završio studij. Jere i Jana će također svoje najbolje tek dati. Oboje znaju što hoće i ja se iskreno nadam da od njih već u Los Angelesu možemo očekivati nešto veliko. Oboje imaju odličan genetski materijal, ono što su im dali roditelji, sad samo trebaju raditi. Nadam se da će proći "samo" 24 godine do nove olimpijske medalje poslije one Draganjine, a ne 36, kao između njegove i onih koje je uzela Đurđica Bjedov.

U LA će biti i nekih plivačkih novosti koje posredno donose optimizam:

Jana Pavalić

Ivana Grgic/Cropix

- Kao olimpijske discipline ulaze i pedesetice leđno, dupin i prsno i to će možda "nagovoriti" neke, ne samo naše plivače, da ostanu u plivanju i pokušaju nešto ostvariti. Ipak, trenutačno vjerujem da su Jana i Jere ti na koji najviše možemo računati. Samo da ih ozljede poštede jer je vrhunski sport danas postao "vrhunski stres", a tijela to pamte. Premalo se trenira, a previše nastupa.

Nažalost, na neke druge neophodne "elemente" u procesu teže je računati. Kuterovac kao izbornik nije otišao u Lublin na EP:

- Od HOO-a su svi sportski savezi, koliko sam upoznat, dobili manja sredstva, mi smo u plivanju ostali "kraći" za 20 posto. Trebali smo negdje uštedjeti i ja, između ostalog, zbog toga nisam išao. Ako treba birati između izbornika i trenera, koji su plivačima potrebniji na licu mjesta, dvojbe nije uopće bilo. Ja nisam Zlatko Dalić ili Ivica Tucak pa sam neophodan uz teren. Tu sam da napravim plan, program i izbor, a plivačima su na licu mjesta potrebniji oni koji direktno rade s njima...