Pokazali smo da će svi koji zaslužuju dobiti šansu, ali i uveli red i sad samo trebamo nastaviti graditi

Ući prvi u cilj je samo jedna vrsta pobjede. Rezervirana za najbolje, ali ponekad je najveća ili najvrednija pobjeda - izdržati. Ili ne odustati. Kako god vam se više sviđa. Hrvatski četverac na pariće koji će nastupiti na Svjetskom prvenstvu u veslanju koje u nedjelju počinje u Šangaju neće se boriti za pobjedu, neće se boriti niti za ulazak među šest posada koje će imati veću ili manju priliku doći do medalje, ali sama činjenica da je uspio doploviti do Šangaja je pobjeda. I to nije nikakvo "spuštanje kriterija" ili skrivanje iza floskula tipa "važno je sudjelovati".

Hrvatsko veslanje je posljednjih 15-ak godina uživalo je u "najplodnijim godinama" zahvaljujući medaljama četverca na pariće u sastavu David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković, potom braće Sinković u dvojcu i dublu, koje je upotpunio Damir Martin u samcu, ali nakon što je 2013. "originalni" četverac na pariće odradio svoju posljednju utrku, zlatnu na SP-u u Chungjuu, zbog nedostatka sustava "utopilo" se previše veslača koji su odustajali prerano ili nisu ni imali pravu priliku razviti svoj puni potencijal. Braća Lončarić su samo iznimka i ako ćemo biti pošteni do kraja, prvenstveno zato što su se uspjeli "zalijepiti" za Sinkoviće i njihov program. I to je tako "išlo dok ide", da bi se ove godine napokon promijenilo.

Složen je program, okupljena je skupina od 8 veslača mimo Sinkovića i Lončarića, postavljeni su kriteriji i novo vodstvo Hrvatskog veslačkog saveza je imalo dovoljno mudrosti dati tu priču u ruke Tonija Urlića. Mladog trenera (1989.), godinu mlađeg od Valenta Sinkovića, Damira Martina ili Davida Šaina, koji je učio i raste uz Nikolu Bralića, a trenerski potencijal je itekako potvrdio odvevši braću Lončarić na OI u Pariz.

Krajem veljače, na kraju dvotjednih zajedničkih priprema u Zatonu, Urlić je objasnio što je pred njim i skupinom od osam veslača koji su ušli u priču...

- Glavni cilj je zadržati sve te veslače u programu i da se onda na njih lijepe novi, mladi koji dolaze jer do sada smo imali rupu i veslači nisu imali uopće viziju što kad uđu u seniore. Zato nam je cilj napraviti posadu koja ne mora odmah biti vrhunska, ali moramo krenuti, pa ju možemo i nadograđivati, mijenjati da bude sve bolja i bolja i onda možda dođemo do nekoga nivoa. Nismo dosad sustavno gradili neki posadu, ovi momci koji su sad na okupu imaju potencijala, dosta je i mladih, a najbitnije je da mladi koji dolaze znaju što dalje. To do sada nisu imali.

Sedam mjeseci kasnije četiri od osam veslača koji su krenuli u novu priču - Boris Cesarec, Goran Mahmutović, Roko Bošković i Karlo Borković - čekaju svoju prvu utrku na jednom SP-u.

Nije to bilo lagano putovanje i na njemu se svašta događalo, od pojedinačnih skretanja iz programa, pritisaka sa strane i pokušaja rastezanja postavljenih granica i mijenjanja dogovorenog (toga definitivno nikad nije nedostajalo u hrvatskom veslanju), promjene želja, suspenzije zbog neprimjerenog ponašanja...

- Na kraju su tu četiri koji zaslužuju biti. Oni koji su se isključili, a neki su se udaljili svojevoljno, neki su udaljeni zbog svojih postupaka, očito nisu bili spremni. Netko fizički, netko psihički u ovom trenutku. Moglo je to biti i bolje, ali što je tu je, svaki početak je težak - kaže Toni Urlić.

Kad se podvuče crta, izdržalo se i to je najveći dobitak, ali i potvrda da se ova priča, pojedinačnim iskakanjima i pogreškama usprkos, gradi na ispravan način. Uostalom očekivati da će sve teći glatko i bez problema bilo je iluzorno, razlika je samo u tome jesi li spreman učiti na pogreškama i ići dalje ili ćeš dignuti ruke čim se pojavi problem i nastaviti se vrtjeti u krug. Kao što se radilo godinama.

- Oni što smo htjeli, što sam ja htio, bilo je da se unatoč problemima koji su se javljali ne zaustavi projekt zato što mislim da on ima smisla. Uostalom i sami veslači to kažu i zahvaljuju se jer su prvi put osjetili da se nešto radi sa smislom. Svi su oni obično završavali sezone već nakon Bledske regate u lipnju, a to ostavi trag i ne možeš očekivati da ćeš iduće sezone biti bolji kad praktično od šestog mjeseca pa sve do četvrtog iduće godine nemaš pravu regatu. Dva mjeseca ti traje sezona i propustiš ove glavne pripreme tijekom ljeta koje ti najviše donose. Svi su oni stalno počinjali ispočetka, a onda ti treba pola sezone da dođeš tamo gdje si bio godinu prije. Ovo će sigurno pozitivno utjecati na njih i sad to treba nastaviti graditi. Jedna, dvije, tri ovakve sezone... Uvjeren sam da ima potencijala u tim momcima i da će biti dobri, da ćemo imati solidnu posadu.

Pritom Urlić ne misli samo na ovu četvoricu koja su ove godine izdržala do kraja "na nogama", da se tako izrazimo. Dapače, ključni bonus svega što se izdržalo ove sezone trebao bi biti to što - iako nisu svi ostali do kraja - nitko od njih nije izgubljen niti su mu zatvorena vrata za iduću ili iduće sezone.

- Prva godina je projekta i nitko nije bio navikao na ovo, ni veslači, ni treneri, trebalo je neko vrijeme da se to posloži. Pokazali smo da će svi koji se trude dobiti šansu. Pokazali smo da se svi mogu izboriti ako su blizu, ali i da moramo uvesti reda i da se reda moramo držati. To je isto malo promjena u odnosu na ono prije, zato se vjerojatno i dogodilo par "izleta" i isključenja i mislim da su sad svi dobili jasnu poruku. Uvjeren sam da ovo može ići samo naprijed.

Hrvatska veslačka reprezentacija u Šangaju

HVS

Oni koji su u veslanju znaju da je isključenje Ivana Talaje iz četverca za ovo SP znatno usporilo čamac, ali ponekad moraš žrtvovati trenutačno zbog dugoročnog. Talaja je mlad, napravio je nešto što nije smio napraviti i za to je kažnjen neodlaskom na SP.

- Sportsko ponašanje i njegovanje vrijednosti reprezentacije mora biti na prvom mjestu. Nadam se da će iduće godine opet svi biti na okupu i još ozbiljnije i pametnije pristupiti projektu i da ćemo imati puno bolju konkurenciju i za tu posadu, ali možda uz nju priključiti i još jednu jer nam se vraća i Damir Martin, Šain će biti tu, Talaja, Poljančić, Šuk...

No, prije toga treba odraditi i Šangaj.

- Prva godina je i idemo se boriti.

Boris Cesarec je jedan od četvorice koji je izdržao do kraja, a zanimljivo je kako je u jednom trenutku sezone razmišljao o kraju. Ne sezone, nego veslačke karijere. No, brzo je to "pregrmio" i na kraju je zaradio odlazak na svoje prvo SP.

- Bilo je jako izazovno, ali je i jako lijepo na kraju biti među četiri koja su u Šangaju. Kratko veslamo u ovom sastavu, ima treninga kad smo odlični, pa dođu dani kad se ne možemo pohvatati, a konkurencija je tvrda, tako da stvarno ne mogu reći što bismo mogli napraviti osim da se nadam da ćemo ono najbolje što znamo i pokazujemo na treningu pokazati i u Šangaju.

Četverac na pariće tijekom treninga u Šangaju uoči početka SP-a

TONI URLIć

I on se potvrditi kako bi ono što je napravljeno ove godine moglo biti jako, jako dobro za godine koje dolaze...

- Ovo što smo sad prošli je bio pravi režim, pravi program i mislim da ćemo od sve sezone svi puno dobiti. Kad preživiš te treninge, pripreme kakve imaju Sinkovići, to se mora isplatiti.