Godine su samo broj. Neki doslovno žive u skladu s izrečenim u prethodnoj rečenici, drugima će donijeti barem tu i tamo i barem kratkotrajnu utjehu, a neki će odmahnuti rukom i neće se složiti. David Šain je na Svjetskom prvenstvu u Šangaju nastupio baš u stilu rečenice s kojom smo započeli tekst. Osječanin ima 37 godina, što nije zanemariva brojka premda su i stariji veslači osvajali najveće medalje, svjetske i olimpijske. Za usporedbu, Valent Sinković je njegovo godište, Martin Sinković samo godinu mlađi, no za razliku od njih, Šain je svoju posljednju veliku medalju osvojio još kao 25-godišnjak.
Dvanaest godina kasnije, ponovo na Dalekom istoku, ponovo na jednom svjetskom prvenstvu, nije bio kandidat za odličje, ali komentar za ono što je pokazao u konkurenciji najboljih svjetskih samaca je...
- Svaka mu čast! - kratko i jasno je nastup svog bivšeg kolege iz zlatnog četverca na pariće nakon četvrtfinala ocijenio Damir Martin.
Potvrda da može s najboljima
Ako netko zna i može dati pravi sud nastupa u samcu, onda je to bez ikakve sumnje čovjek koji je osvojio olimpijsko srebro u Riju i broncu u Tokiju u ovoj disciplini.
Šain nije uspio u tom četvrtfinalu izboriti prolaz u polufinale, ali bio je u igri za njega do posljednje četvrtine utrke i to protiv trojice velikih frajera u ovoj disciplini.
- Malo sam popravio zaveslaj u odnosu na kvalifikacijsku utrku, a neke stvari su mi se i u glavi promijenile. Pao mi je teret s leđa nakon prve utrke koja mi je bila dosta veliki stres. Puno je bilo presinga, očekivanja od samog sebe, što će biti, kako će biti, prvi put nakon toliko dugo vremena sam bio u pravoj konkurenciji.
Prvi put na svjetskom prvenstvu nakon deset godina, a od jedinog nastupa u samcima na najvišoj razini prošla je i godina više. Bio je peti u svojoj kvalifikacijskoj skupini, ali na temelju vremena je mirno prošao u četvrtfinale, a dodatno ohrabrenje bio mu je podatak da je 1000 metara, odnosno prvu polovicu staze, prošao s devetim vremenom od 30 skifista koliko ih je nastupilo.
- Vidio sam u toj utrci da sam “tu”, a četvrtfinalna mi je potvrdila još više da se mogu nositi s najboljima. Mislim da sam doista imao najtežu četvrtfinalnu skupinu u kojoj su bili srebrni s OI u Parizu, brončani s ovogodišnjeg EP i pobjednik Svjetskog kupa u Luzernu, ali dobro sam im priprijetio do zadnjih 400-500 metara.
Ključno je da imaš ideju
I odveslao je puno pametnije, nije išao “glavom kroz zid”. Na određeni način, uspio je držati pod kontrolom samog sebe, a to je na ovoj razini jako bitno.
- Istina, u kvalifikacijama sam krenuo preludo, prebrzo, nisam vozio svoju utrku nego sam se utrkivao s Mađarem i na kraju me to malo koštalo. U četvrtfinalu sam više veslao svoju utrku, ali kroz sredinu sam morao u jednom dijelu probati ići malo još jače. Tako je to u sportu, moraš probati ići iznad svojih mogućnosti ako želiš nešto napraviti. Probao sam, priprijetio malo Rumunju i Novozelanđaninu, međutim, oni su se obranili od mog napada i to je bilo to za tu utrku. Ali imam osjećaj da imam i to u sebi za neke buduće utrke.
Želio je potvrdu toga u C finalu pa je uoči njega rekao “volio bih još malo nadograditi svoje veslanje, pogotovo u tehničkom smislu, još malo popraviti i doraditi zaveslaj i ništa, borit ću se do kraja, bitan mi je što bolji plasman”.
No, nije mu ta utrka “sjela” kao četvrtfinalna.
- Bilo je gadno i teško za umrijeti, vrućina i vlaga su bile nemoguće – rekao je ono što su taj petak ponavljali svi veslači, kako god završili svoje utrke, i nastavio:
- Dao sam maksimum koliko sam sad mogao. Nisam prezadovoljan sa 17. mjestom ukupno, ali nemam si što predbaciti.
Nema, doista nema. On je na SP u Šangaju pokazao objektivno više od onoga što je većina očekivala i ako se nešto može s potpunom sigurnošću napisati nakon Šangaja, onda je to - David Šain ima još veću motivaciju za ono što tek dolazi.
- Mislim da je ključno u veslanju da imaš ideju što ćeš i kako napraviti, kao što je i u životu. Tri stvari - ideja, djelovanje, vjerovanje, znati što želiš ostvariti i raditi jako na tome. Ja sam jako puno radio, trudio se i vjerujem da ću uspjeti ponovo ostvariti nešto veliko. Što će to biti na kraju, koji je vrh neke moje planine, ne znam, ali znam što bih želio. Cilj mi je dostići taj neki svoj vrh, a vjerujem da je on sličan vrhu koji sam već postigao prije. E sad, kad će to biti i hoće li biti u skifu ili u nekoj drugoj ekipi, to ćemo još vidjeti, ali jako dobro se osjećam u skifu, gušt mi je utrkivati se s najboljima.
Godine ga ne brinu.
- Imam već 37 godina, ali osjećam se kao 25-godišnjak koji ulazi u najbolje godine pa vjerujem da ću pohvatati još neke stvari, popraviti na bolje za neki idući nastup. U tome i jest fora, nisam imao nastupa u skifu, Šangaj mi je bio prvi na visokoj razini ove godine, jer državno prvenstvo, Croatia Open i Bled su manje regate i s neusporedivo slabijom konkurencijom.
Sad ima potvrdu kako njegove priče “nisam još pokazao sve što mogu”, nisu samo priče. I ne treba sumnjati da će zagristi još jače.
- Motivacija je jako bitna, ali je i disciplina često iznad motivacije. Mene najviše motiviraju sve najteže stvari koje sam prošao i upravo to i želim. Želim da mi put bude što je moguće teži jer znam i vjerujem da će to na kraju rezultirati s najboljim što mogu ostvariti. I to me motivira.
Pomaže i molitva
Ali ne samo to.
- Motivira me i kad znam i osjetim veliku podršku obitelji, supruge i kćeri, ali i ekipe sa strane, od trenera do veslača koji su oko mene. Naravno da mi i često u glavi odzvanjaju rečenice Ivice Kostelića. I otvaraju mi oči da sve mogu.
Reći će i kako mu pomaže, jako pomaže molitva.
- Pomolim se i tražim božji zagovor i pomoć i snagu i mir kad je teško jer susrećemo se s velikim pritiscima i od sebe samih i od drugih. Svi bismo mi htjeli nešto napraviti u sportu, ali i svi u svijetu bi htjeli to isto napraviti i teško je doći do toga pa onda lako čovjek izgubi vjeru u ono što bi htio napraviti. Ja osjetim da mi molitva i vjera pomažu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....