Kad su prije osam godina u litavskom Trakaiju postali svjetski juniorski prvaci u dvojcu bez kormilara, teško su mogli izbjeći usporedbe s braćom Sinković. Mnogi su tada mislili da će daljnji uspon Antona i Patrika Lončarića biti strelovit i da će vrlo brzo osvajati i seniorske medalje, ali ni u jednom sportu, pa tako ni u veslanju, stvari nisu tako jednostavne. Prelazak iz juniorskih u seniorske vode vrlo je zahtjevan i trnovit, najčešće se ne događa preko noći, pa su tako i osječki blizanci polako i strpljivo gradili svoj put. Najvažnije je pritom da nisu ni pomislili na odustajanje, a za to je konačno stigla i velika nagrada. Prva od mnogih, nadajmo se.
Dugo su trajala nagađanja i kombiniranja hoće li i kada Lončarići sjesti u čamac sa Sinkovićima, hoće li zajedničkim snagama pokušati doći do svjetskog vrha, tamo gdje Martin i Valent stanuju već desetljeće i pol. Nakon što su lani u Parizu osvojili i treće olimpijsko zlato, najuspješniji hrvatski veslači su odlučili potražiti novi izazov u četvercu bez kormilara i razumljivo je da su se u tom trenutku Lončarići nametnuli kao prvi kandidati za uskakanje u novi čamac. Iako je cijela priča tek na početku, nova posada položila je već prvi veliki ispit, osvojivši prošli vikend srebro na Europskom prvenstvu u Plovdivu.
Za Sinkoviće je ovo srebro već 23. medalja s najvećih natjecanja, a za 24-godišnje Lončariće je bila - premijerna.
- Imamo dvije brončane medalje iz Svjetskog kupa, ali da, ovo je prva ‘prava‘ medalja. Međutim, sada već gledamo i prema jednoj svjetskoj medalji, nadamo se zlatnoj. Osjećaj je lijep, jasno je da smo sretni, ali svi smo perfekcionisti i htjeli smo već sada zlato. Bila nam je ovo prva regata sezone, početak novog olimpijskog ciklusa u novoj posadi i srebro je stvarno nešto lijepo, ali kažem, smatramo da to može biti bolje, želimo da bude bolje i sve nam je to samo dodatan motiv u borbi za zlato - govori nam Patrik Lončarić nekoliko dana nakon povratka iz Bugarske.
S obzirom na te riječi, potpuno je jasno da ih na Svjetskom prvenstvu u Šangaju u rujnu zanima isključivo borba za sam vrh postolja. To, dakako, znači da u sljedeća tri mjeseca moraju napraviti još jedan veliki korak unaprijed.
- Rekla su i braća Sinković, a i ja to ponavljam, sigurno imamo prostora za napredak. U Plovdivu smo u prvom dijelu i u posljednjih 250 metara bili jako dobri i to je kvalitetna podloga. Istina, pokazalo se u tih zadnjih 250 metara da nam fali još skupnosti na apsolutno visokom tempu, nismo to uspjeli u ovom kratkom razdoblju izraditi na treninzima, ali kako sezona ide dalje, bit ćemo spremniji. Posebno kad odradimo velike pripreme na Perući, bit ćemo tamo sedam tjedana i vjerujemo da možemo možemo izvući najbolje iz sebe i biti konkurentni za zlato na SP-u.
Još uvijek se ne znaju posade koje će im biti glavni suparnici u Šangaju, čeka se što će reći Amerikanci, Australci, Novozelanđani i ostali, ali sigurno je da ih čeka teži posao nego u Plovdivu.
- Znamo da moramo biti bolji od ovih Rumunja koji su nas pobijedili na EP-u, ali i da će ove velike nacije poslati kvalitetne posade. Krenuo je novi olimpijski ciklus, stvaraju se nove posade, vjerojatno će doći i neki mlađi dečki, tako da ne znamo što očekivati, ali vjerujemo da možemo biti bolji od svih.
Smeta li Patriku i Antonu što su u ovom uspjehu možda ostali pomalo u sjeni Sinkovića? Puno se govorilo o još jednoj Martinovoj i Valentovoj medalji, a Lončarići su tu nekako ostali u drugom planu.
- Mi to u neku ruku i razumijemo, oni su legende i svojim su rezultatima zaslužili takav pedigre, a mi smo tu da se dokazujemo, da pokažemo da smo također vrijedni toga. Sinkovići su osvojili tri olimpijska zlata i jedno srebro, a na nama je da radimo, treniramo i da taj četverac zajedno s njima doguramo do istih takvih visina. To je jedino na što možemo utjecati.
Nakon godina treninga uz Sinkoviće, kako je bilo konačno sjesti u čamac s njima, je li bilo nervoze?
- Naravno da je bilo, ali od sve četvorice, jer je svima ovo nešto novo, novi izazov, nova posada. Nije tajna, sami sebi smo stvorili pritisak da to mora biti najbolje što smo ikada napravili, ali to je normalna stvar, to nas gura naprijed. S velikim iščekivanjem smo otišli na ovo EP jer nismo imali pravu provjeru koju smo trebali imati na Croatia Openu kad je Martin u sudaru dobio udarac u leđa. Zato smo bili nestrpljivi uoči EP-a, a sada možemo reći da smo lijepo započeli, napravili dobar korak naprijed već iz kvalifikacijske utrke u finalnu, i time smo zadovoljni.
Lončarići su prošle godine iskusili i Olimpijske igre, doduše u dvojcu na pariće, a ne u dvojcu ‘bez‘ koji su prepustili Sinkovićima. Što im je donio taj pariški nastup?
- Dobili smo puno na iskustvu jer to je totalno drugačije natjecanje od svih. Samo veslanje i sustav natjecanja su isti, ali velik je pritisak rezultata, količina sportaša i medija, i s time se treba znati nositi. Dobro je što smo to osjetili na svojoj koži jer sad znamo što možemo očekivati na sljedećim Olimpijskim igrama koje ćemo sigurno dočekati spremniji.
Koliko se nakon Pariza bilo teško vratiti u rimen veslanje (jedno veslo) nakon sezone provedene u skulu?
- To su malo drugačiji zaveslaji, treba prilagodbe, ali mi smo se uvijek u rimenu osjećali kao doma, sve smo svoje rezultate ostvarili u rimenu i to nam je bio povratak kući. Pokazali smo da do jedne razine možemo biti i ‘skuleri‘, ali mislim da smo ipak bolji u rimenu, premda neki možda smatraju drugačije. U svakom slučaju, vjerujem da smo napravili novi iskorak otkad smo sjeli u četverac, jer u njemu je neke stvari malo lakše raditi nego u dvojcu, imate veći balans, pa je i doza opuštenosti veća i više napredujemo.
Kad je već spomenuo napredak, možemo se vratiti na početak ove priče u kojem smo istaknuli smo da je prošlo osam godina od njihova svjetskog juniorskog naslova. Jesu li možda i samo očekivali da će put do seniorskih uspjeha biti kraći?
- Naši su iskoraci bili malo manji nego što su neki možda očekivali. Ali, mislim da je sada ovom medaljom sa Sinkovićima sve profunkcioniralo i da je to i njima i nama veliki motiv za dalje. Vjerujem i da ćemo napraviti novi iskorak koji će nas uvesti u to pravo seniorsko veslanje i daljnju borbu za medalje, a njih ostaviti u tome.
Na Svjetskom kupu u Vareseu (13. - 15. lipnja) nećemo ih, međutim, gledati sa Sinkovićima već - protiv njih. I jedni i drugi će nastupiti u dvojcu bez kormilara, ali bit će to samo privremeni izlet.
- Već u Luzernu i na Henley regati se vraćamo u četverac, pa onda slijede pripreme za SP. Postolimpijska je godina, imamo dovoljno vremena i mislim da će nam dvojci dobro doći i kao priprema za četverac. Malo ćemo razbiti monotoniju i dobiti na svježini za nastavak sezone.
Komentari (0)