U talijanskoj Barletti u ponedjeljak je završeno Svjetsko prvenstvo u beach sprint veslanju, četvrto po redu i prvo na kojem je nastupila i hrvatska reprezentacija. Nakon iznenađujuće uspješnog nastupa na Mediteranskim igrama na pijesku s kojeg su se naše cure i dečki vratili s tri medalje, ovo je bila prva prilika da se okušaju i s najboljima na svijetu u sportu koji se proteklih godina jako razvio i sve je popularniji, a po svemu sudeći imat će i olimpijsku premijeru u Los Angelesu 2028.

Bilo je, naravno, jasno da se ne možemo pojaviti i odmah boriti za vrh jer mi smo tek složili reprezentaciju nakon nekoliko kampova ove godine, a suparnici rade godinama.
- Nećemo biti ni “fenjeraši”, nećemo biti na vrhu, ali želimo pokazati da se taj sport polako razvija i u Hrvatskoj - rekao je uoči odlaska na SP dr. Dean Girotto, trener/izbornik veslačkih “pjeskaša”.

Nino Varat je bio najmlađi natjecatelj u seniorskoj konkurenciji

DETLEV SEYB/MYROWINGPHOTO.COM

Upravo su dr. Dean Girotto i Andrej Smilović, svojevrsni direktor ove reprezentacije, najzaslužniji što Hrvatska ima što pokazati i u ovom sportu. A i prognoza je bila točna, Hrvatska se nije obrukala na SP, daleko od toga.

Kaić ostvarila najbolji rezultat

Jesu li oni sami zadovoljni nastupom?
- Zadovoljni smo jer je to bio naš prvi nastup i s iznimkom mješovitog četverca pozicionirani smo negdje u sredini, a to je fenomenalno. U tehničkim elementima nismo inferiorni, a ono što nedostaje svakome od njih, a to se ne sramim reći kao veslač, jest nekih 2000 veslačkih kilometara godišnje na vodi da bi se mogli nositi s najboljima - kaže Andrej Smilović i nastavlja:

- Moram pohvaliti sve cure i dečke, krenuli smo praktički od nule, zajedno smo učili, brzo su usvajali sve potrebno i prihvaćali sugestije, a svaka im čast na pristupu i borbi.

Martina Kaić je ostvarila najbolji rezultat, a nastupala je u ženskom samcu. U ovoj disciplini, baš kao i u muškom samcu te mješovitom dvojcu, a to su i discipline koje bi trebale biti u olimpijskom programu 2028., prve dvije stepenice su kvalifikacijske utrke na vrijeme (time trial). U prvoj utrci nastupaju svi prijavljeni, a najbržih osam izravno ulazi u osminu finala. Plasirani od 9. mjesta pa dalje imaju i drugu kvalifikacijsku utrku iz koje ponovo osam najbržih popunjava preostala mjesta u osmini finala.
Kaić (2002.) je imala 9. vrijeme u prvoj utrci, za jedno mjesto je ostala bez izravnog plasmana u osminu finala, a u drugoj ga je osigurala s 2. vremenom. U osmini finala, prvoj stepenici “na ispadanje”, brža od nje bila je Portugalka Patricia Batista (1992.). I u tom dijelu natjecanja Kaić je imala drugo vrijeme od onih koje nisu prošli dalje što joj u konačnici donosi 10. mjesto. U ženskom samcu su se natjecale ukupno 23 veslačice.

Knockout fazu, odnosno osminu finala, izborio je i naš mješoviti dvojac u sastavu Paola Girotto i Lovre Puh. Oni su u prvoj kvalifikacijskoj utrci na vrijeme imali 18. rezultat od 26 dvojaca, a u drugoj 8. i prošli su među 16 posada. U osmini finala su veslali protiv američke posade koja je s najbržim vremenom prvi dan izborila knockout fazu, a to je bila previsoka stepenica za proći. U konačnici su zauzeli 16. mjesto od 23 posade.

Karl Schulze

DETLEV SEYB/MYROWINGPHOTO.COM

Nino Varat (2004.), najmlađi natjecatelj u konkurenciji seniora, imao je 26. vrijeme od 35 muških samaca u prvoj kvalifikacijskoj utrci, a u drugoj 16., odnosno ukupno je bio 24.

Mješoviti četverac u sastavu Nickol Udovičić, Martina Kaić, Paola Girotto, Nino Varat i kormilarka Sara Žuvanić imao je 9. vrijeme od 11 posada u kvalifikacijama, a u ovoj disciplini zbog manjeg broja posada sljedeća stepenica je bio repesaž na ispadanje u kojem je irska posada bila brža od naše pa je četverac na kraju 10. od 11 posada.

Otvorene prvenstvo Slovenije

Prvi veliki korak je napravljen, ali sad tu priču treba nastaviti razvijati. Što radimo dobro, a što nam nedostaje da bismo se mogli uključiti u borbu s najboljima?
- Ono čega se ne trebamo sramiti je tehnički nivou koji smo dosegnuli, a to znači ulazak u čamac za što postoji posebna tehnika, okret oko zadnje bove i izlazak iz čamca sa sprintom do cilja... No, da bismo bili kompetitivni s najboljima tijekom cijele utrke, natjecatelji trebaju biti na jako visokom veslačkom nivou. Neću reći na nivou braće Sinković ili Lončarića, ali što bliže njima. Recimo, morali bi biti na nivou nekakvih B reprezentativaca da bi mogli ući u prvih 10 na svijetu. Idealno bi bilo imati veslače koji osam-devet mjeseci treniraju klasično veslanje i na dobroj su razini i onda se prebacuju na beach sprint i “drilaju” ta dva-tri elementa koja su specifična za beach sprint veslanje.

Za to će trebati puno veća podrška iz veslačke baze, a nije tajna kako mnogi iz klasičnog veslanja nisu baš veliki pobornici ove inačice svog sporta.
- Naša je sreća da su Talijani vrh u ovom sportu, a Trst u kojem je njihov najjači klub vrlo je blizu pa smo ih mogli “špijunirati”, odnosno od njih smo puno naučili i to primijenili. Sad treba imati mudrosti i interesa baze da bi beach sprint doista zaživio jer to se ne može napraviti kroz jedan klub i s dva-tri entuzijasta.

Zanimljivo je da je i predsjednik Talijanskog veslačkog saveza Giuseppe Abbagnale, poznati bivši veslač koji se između ostaloga može pohvaliti s dva olimpijska i sedam svjetskih zlata, svojevremeno beach sprint veslanje usporedio s “igrama bez granica”.

No, očito je u međuvremenu promijenio mišljenje, a Italija je jedan od glavnih “igrača” u budućem olimpijskom sportu. Nadajmo se da će se sličan “zaokret u glavama” dogoditi i kod nas, a Olimpijske igre bi morale biti dovoljno dobar poticaj za to.
- Sljedeće natjecanje na kojem ćemo nastupiti je Otvoreno prvenstvo Slovenije i nadamo se da će što više naših klubova poslati svoje natjecatelje, ne trebaju im ni čamci jer njih osigurava organizator. Već po odazivu na ovo natjecanje vidjet ćemo je li poraslo zanimanje kod naših klubova - zaključio je Andrej Smilović.