Kad su se prije nešto više od dvije godine plasirale na Olimpijske igre u Tokiju bile su iznenađenje i praktično potpuna nepoznanica za hrvatsku javnost. Anamaria Govorčinović - prva hrvatska kajakašica i Vanesa Tot - prva hrvatska kanuistica na Igrama. Tokio ih je učinio vidljivijima, skrenuo pažnju na njih iako su već imale zapaženih rezultata, uostalom da nisu, ne bi se izborile za Tokio. Ali tako je to s većinom takozvanih malih sportova, moraju proći godine i godine treninga i potpune posvećenost u anonimnost prije nego postanu veća ili manja senzacija i počnemo im se diviti. Ili ih barem počinjemo prepoznavati. Njih, njihove rezultate i trud.
U međuvremenu su obje izrasle do vrha svog sporta, svaka u svojoj disciplini i više nisu iznenađenja. Uostalom, Anamaria Govorčinović je prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Kanadi osvojila dvije medalje - srebro na 500 metara i broncu na 1000 metara u kajaku jednosjedu. Usput, u olimpijskoj disciplini, na 500 metara, bolja od nje bila je samo legenda ovog sporta, nevjerojatna Novozelanđanka Lisa Carrington koja je do sada osvojila 6 olimpijskih medalja od čega 5 zlatnih i čak 19 svjetskih od čega 12 zlatnih.
Vanesa Tot je lani još bila mlađa seniorka, a sa spomenutog SP-a u Kanadi se vratila s dva finala, da bi potom na Europskom seniorskom prvenstvu osvojila dvije bronce - na 200 i 500 metara u kanuu jednokleku. Mlada Brođanka je prošle godine osvojila i srebro (200 m) i broncu (500 m) na Europskom prvenstvu do 23 godine, a od mlađeseniorskog staža se oprostila na najbolji mogući način - svjetskim zlatom na 500 metara. Iako su seniorske europske bronce najvrednije jer su seniorske, ovo posljednje odličje bilo joj je posebno drago jer je postala prva Hrvatica ili Hrvat u čiju čast se svirala Lijepa naša na nekom SP u kanuu na mirnim vodama.
Glavni cilj i bonus
Tamo gdje su stale prošle sezone, naše su djevojke nastavile ove godine. Od Svjetskog kupa u Szegedu koji je po konkurenciji praktično ravan SP-u, preko Svjetskog kupa u Poznanju i Europskih igara u Krakovu koje su se ove godine računale i kao Europsko prvenstvo u kajaku i kanuu na mirnim vodama. No, ovo je predolimpijska godina i sve su to bile sporedne stanice prema najvažnijem ove godine - Svjetskom prvenstvu u Duisburgu koje počinje danas i traje do nedjelje.
Duisburg je, naime, glavna stanica na samo za skupljanje svjetskih medalja ove godine, nego i za Pariz. Prve olimpijske kvote za Igre 2024. bit će osigurane upravo u Njemačkoj sljedećih dana. A obje naše djevojke došle su baš po to - svoje mjesto u
Parizu idućeg ljeta i vjeruju da će to i ostvariti.
- Olimpijska kvota mi je glavni cilj, a sve iznad toga bio bi bonus - kaže Vanesa Tot i dodaje:
- Nikada nisam bila spremnija nego što sam sad.
Jednako se dobro uoči SP-a osjeća i Anamaria Govorčinović:
- Super sam. Dobro smo sve odradili, sve pripreme, sve treninge, bez ikakvih ozljeda, tako da sad to samo treba pokazati na stazi i znam da će onda biti dobro.
Očekivanja su visoka, ne bježi od toga.
- Ljestvica je visoko postavljena. Svi oko mene su ju visoko postavili.
Postavili ste ju i vi svojim rezultatima, a posebno s dvije medalje osvojene na prošlom SP.
- Naravno. Ja uvijek želim više i nikad nisam zadovoljna i to je motiv koji me gura naprijed, da budem što bolja. U sportu se nikad ne može reći da će nešto biti 100 posto, ali da vrijedim za A finale - vrijedim, to je sigurno. A u finalu je svašta moguće pa ćemo pričekati, ne želim ništa unaprijed prognozirati.
Vanesa će dodati kako svi testovi i odrađeno u pripremama pokazuje da s pravom ima visoke ambicije.
- Osjećam se spremno za SP. Po posljednjim pokazateljima, po brzinama koje je trener izmjerio i po nekim sitnicama u vezi tehnike, možemo biti stvarno zadovoljni kako smo odradili pripreme i sad je na meni da to i pokažem. Već u srijedu ujutro na prvoj utrci, a potom u petak ujutro u polufinalu i poslijepodne, nadam se, u A finalu.
Žestoka konkurencija
Vanesa Tot će u Duisburgu nastupiti samo u olimpijskoj disciplini, na 200 metara u kanuu jednokleku.
- Razmišljali smo i o 500 metara, ali raspored utrka nam se nije svidio pa smo trener, Savez i ja odlučili da se fokusiram samo na olimpijsku disciplinu.
Prvih pet djevojaka iz A finala na 200 metara osigurat će odmah svoja mjesta u Parizu, ali sami plasman u A finale učinit će nastup na Igrama vrlo vjerojatnim.
- Da, samim plasmanom u A finale bih bila veliki korak bliže Parizu jer ima dosta kanuistica koje su dobre u jednokleku, ali i u dvokleku, a ako uzmu kvotu u većem čamcu ta lista osiguranih kvota u jednokleku će se malo pomaknuti. Tako da se nadam da ću biti u A finalu, a u njemu kako bode, bude.
Nije joj naravno svejedno kako će biti u A finalu, nego...
- Konkurencija je stvarno žestoka. Već znamo tko kako vesla, ali uvijek postoji i faktor nekakvog iznenađenja, to je 200 metara, može se svašta dogoditi.
Vjerojatno će ovisiti i o tome kako kome legne ta “ekspresna” utrka baš taj određeni dan.
- I to isto.
200 priprema za 500
Anamaria će na Svjetskom prvenstvu nastupiti u dvije discipline - u olimpijskoj na 500 metara u kajaku jednosjedu i na 200 metara, a jasno je na čemu je fokus.
- Naravno na 500 metara, a sad, vidjet ćemo za 200 metara... Kvalifikacije na 200 su u četvrtak ujutro, a polufinale na 500 je isti dan poslijepodne tako da ću vjerojatno malo iskalkulirati ujutro, da utrka na 200 metara više bude zagrijavanje i priprema za poslijepodnevni nastup. A opet, finale na 200 je tek u nedjelju, tako da imam vremena za sve.
Njoj izravno osiguranje olimpijske kvote donosi plasman na bilo koje od prvih 6 mjesta, ali i ovdje bi već sam plasman u A finale mogao jako približiti Pariz jer će se granica pomicati ako na prvih šest mjesta budu djevojke koje su osigurale kvotu kroz veće posade.
- Da, možda, budući da neke cure koje veslaju u jednosjedu, veslaju i u većim čamcima jer ima dovoljno odmora između utrka. Kod raspoređivanja kvota prvo se pune grupni čamci pa kad se oni napune, onda tek dolazi jednosjed na red, ali uopće ne želim razmišljati o tome nego samo o svom veslanju.
Odnosno, ako ona odradi utrke onako kako može i zna, sama će si izboriti kvotu i neće ju zanimati hoće li i sedma ili osma ili deveta cura završiti u Parizu.
- Da, to je moj cilj.
Koliko pomaže iskustvo s prošlog Svjetskog prvenstva? Prvenstveno činjenica da ste tamo otišli do kraja, osjetili kako je to izboriti se za medalju u društvu najboljih na svijetu?
- Puno. Dalo mi je to veliki vjetar u leđa i podignulo samopouzdanje. Pokazalo mi je i da dobro radimo, da me trener dobro poznaje i da zna kad mi kakav trening odgovara, kad treba nešto promijeniti ili drukčije napraviti. No, sigurno su mi te dvije medalje najviše dale u smislu samopouzdanja.
Što je u sportu često ključ. I ostalo nam je još samo da zaključimo kako očito možemo s guštom čekati utrke u Duisburgu. I Anamarijine i Vanesine.
- Mislim da možemo - složila se Anamaria.
Već danas će obje na stazu, Vanesa ujutro, Anamaria rano poslijepodne. Prvi korak prema cilju...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....