Dobre stvari se događaju onima koji znaju čekati. Rečenica je to koju je naš veliki kolega Neven Bertičević puno puta napisao u svojim tekstovima, teniskim i ne samo teniskim. Rečenica je to koja nam je "prošla kroz glavu" kad je Filip Zubčić u petak navečer u američkom Copper Mountainu zakoračio na svoje 13. postolje u Svjetskom kupu, ali i prvo nakon gotovo dvije godine.
Dobre stvari se događaju onima koji znaju čekati, ali ta bi rečenica možda trebala imati i dodatak ili "pojašnjenje" - događaju se samo ako si spreman "raditi k‘o konj" iz dana u dana i sve one dane kad ti se čekanje protegne na još jedno i još jedno i još jedno sutra.
Filip Zubčić je mogao smanjiti svoje čekanje između 12. i 13. postolja već u Söldenu na otvaranju prošle sezone kad je bio drugi nakon prve vožnje. Još bliže tome je bio u Alta Badiji otprilike dva mjeseca kasnije kad je prvi put u karijeri bio vodeći nakon prve vožnje. Nije se dogodilo. U Söldenu nije završio drugu vožnju, u Alta Badiji je nakon druge skliznuo na četvrto mjesto. Čak i u Schladmingu, gdje je bio "tek" deveti, istovremeno je bio samo 18 stotinki udaljen od postolja.
Nije ispalo po njegovim željama ni na Svjetskom prvenstvu u Saalbachu (13. mjesto), a to što je sezonu završio na 9. mjestu u poretku discipline nije bilo ono što je želio i čemu se nadao uoči sezone kad je otvorenom pričao kako su mu dosadila druga i treća mjesta i kako se želi boriti za Globus. Nije bio ni blizu, a nije na kraju bio blizu ni kristalnim medaljama koje na kraju sezone dobivaju trojica najboljih u disciplini, a on doma ima tri takve (sezone 2019./2020, 2020./2021. i 2023./24.).
Kakvi mi već jesmo, većina površnih ili manje površnih pratitelja skijanja i sporta bila je uvjerena kako su njegovi najbolji dani prošlost. Ni prvi ni zadnji kojeg je javnost sve više gledala kao "bivšeg", a ne onog koji može ponovo na postolje.
I zato je i više nego razumljivo što je jedna od prvih njegovih izjava nakon trećeg mjesta u Copper Mountainu bila...
- Toliko mi je trebalo ovo postolje. Prošle sezone sam puno puta bio blizu, ali nisam mogao doći do postolja. Možda početak ove sezone nije bio najbolji, i moja prva vožnja u Copperu je bila sr***, oprostite na izrazu, ali bila je. No, vidio sam postavku druge, znao sam da mi odgovara i iskoristio sam priliku.
Počeo je sezonu 15. mjestom u Söldenu nakon što je u prvoj vožnji bio 10., a u drugoj imao tek 24. vrijeme. Potom je bio 18. u prvom slalomu sezonu u Leviju i onda je diskvalificiran u prvoj vožnji u Gurglu nakon što je sam prijavio "haklanje" koje nitko nije vidio tijekom njegove vožnje. Taj je njegov potez izazvao puno napisa i komentara, puno više nego je očekivao jer on u tome ne vidi ništa veliko ni čudno. Samo ono što doista i jest - sportski potez.
Uoči početka ove sezone nije pričao o globusima, ali isto tako se nije ustručavao reći...
- Još uvijek mislim da sam dovoljno dobar, dovoljno zdrav da se mogu vratiti ne samo na postolje nego i pobjeđivati.
A da bi to ostvario bio je spreman napraviti ono što nije lako. Izaći iz zone poznatog, napraviti nešto drukčije, priznati i sam sebi da - koliko god se dobro osjećaš - godine čine svoje i s 32 ne može stvari raditi na isti način kao s 25 ili 28.
Taj iskorak iz poznatog, iz onoga što je donosilo rezultat nije lagan i mnogi i ne shvate da je nužan dok ne postane prekasno.
Skijanje je njegov život, to je ono što on voli, ono što on jest, ali na kraju prošle sezone je shvatio da mu prvo treba odmor od skijanja.
- Nisam skijao četiri mjeseca, u dan točno. Nikad nisam imao tako dugačku pauzu od skijanja. I dobro mi je došla s obzirom na to da sam, hajdemo to tako reći, već u nekim godinama pa mi treba više vremena da se fizički pripremim za sezonu što sam primijetio prošle godine. Kad sam bio mlađi, nekako sam se "dopeljao" puno brže u fizičku formu pa sam ove godine odlučio nagaziti kondicijski još jače - pričao je uoči odlaska u Sölden.
A kad se jave leđa, a ona se javljaju više ili manje svim skijašima, tu je fizioterapeut Zoran Pršo koji ih vraća u stanje koje mu omogućuje da ostvari ono što je ostvario u petak navečer u Copper Mountainu.
I tu dolazimo opet do onoga zašto se dobre stvari događaju onima koji znaju čekati. Događaju se jer oni ne potroše to čekanje na čekanje, nego na rad i spremni su napraviti sve što je moguće da bi bili u stanju iskoristiti priliku kad se ukaže.
Zubčić je uvijek bio poznat kao fizički jako dobro pripremljen sportaš, ali lani je osjetio da mora napraviti još više u tom dijelu.
- Malo sam "stisnuo" kondicijski ove godine baš zato što sam prošle sezone pao u veljači. Jesam li pao mentalno, skijaški, kondicijski, ne znam, teško je reći, ali osjećao sam se dosta loše i to je na Svjetskom prvenstvu u Saalbach tako i izgledalo. Dosta traljavo. Ove godine sam neke stvari promijenio prema boljem i valjda bu‘ to i izgledalo bolje u veljači.
U veljači su Olimpijske igre u Milanu i Cortini D‘Ampezzo, odnosno kad su skijaši u pitanju u Bormiju gdje će biti sve muške utrke. Njemu je uvijek na vrhu liste želja bilo svjetsko zlato, ali naravno da je olimpijska medalja tu negdje blizu. No, u skijanju su i Igre i svjetska prvenstva istovremeno i izdvojeni i čvrsto utkani u sezonu. Ne možeš "baciti u drugi plan" Svjetski kup i sve karte staviti na jednu, dvije ili tri utrke - kako tko - u kojima se dijele odličja. Sve je to povezano priča, od kraja listopada preko studenog, prosinca, klasično (pre)natrpanog siječnja do veljače kad dođe vrijeme za utrke u kojima se jedino medalje računaju.
Budući da na putu do olimpijskog Bormija mora proći kroz još 12 utrka, Igre su logično iz današnje perspektive još uvijek daleko. I svašta se još može dogoditi, ali za sve što dolazi, za svaku Zubčićevu sljedeću utrku, ovo postoje iz Copper Mountaina ima ogromno značenje.
Jedno je znati da si "radio k‘o konj", da se dobro skijaš na treninzima, da si u dobrom stanju i što god još tu dodali, a nešto sasvim drugo kad za sve to dobiješ potvrdu tamo gdje se jedino doista računa - u utrci.
Filip Zubčić je ponovo na postolju, ali to postolje nije samo postolje, ono je prvenstveno i više od svega - potvrda. Vrijednosti i svega učinjenog tijekom "čekanja".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....