Gledajući pomalo nestvarnu dominaciju Austrijanaca na aktualnoj Novogodišnjoj turneji Četiri skakaonice, gotovo da je teško povjerovati da ova velesila zimskih sportova već deset godina čeka ukupnog pobjednika najprestižnijeg natjecanja u skijaškim skokovima.
Naravno, Nijemci sa zavišću gledaju ovaj desetogodišnji post svojih susjeda jer oni osvajača Zlatnog orla čekaju već 23 godine, a izvjesno je da će ga čekati i dalje, ali za austrijske standarde je i ovo desetljeće gotovo pa nacionalna tragedija. No, čini se da je austrijskim mukama napokon došao kraj jer doista bi se trebalo dogoditi svjetsko čudo da u ponedjeljak u Bischofshofenu jedan od njihovih skakača ne podigne prepoznatljivi trofej Zlatnog orla.
Nitko više od dvije titule
Austrijanci su u Oberstdorfu počistili postolje, Stefan Kraft je slavio ispred Jana Hörla i Daniela Tschofeniga. Na Novu godinu u Garmisch-Partenkirchenu slika se ponešto promijenila, Hörl (peto mjesto) i Kraft (osmo mjesto) su malo kaskali, ali zato je Tschofenig ugrabio sam vrh i poveo u ukupnom poretku. Na pola puta ima 7,9 bodova više od Hörla i 8,7 od Krafta, dok je Švicarac Gregor Deschwanden četvrti s 13,6 bodova minusa.
Bilo kakav drugačiji rasplet od austrijskog slavlja bio bi apsolutna senzacija, posebno kad se uzme u obzir da slijede dvije etape na njihovom tlu. Naravno, kad netko tako dominira, uvijek se javljaju i različite teorije zavjere, pa tako uglavnom Norvežani izražavaju sumnje kako Austrijanci varaju s opremom, ali ovi na to samo odmahuju rukom i polako pripremaju feštu u Bischofshofenu.
Uspiju li na koncu osvojiti Turneju, Austrijanci će se odlijepiti na vrhu. Dosad su njihovi skakači 16 puta osvajali Zlatnog orla, jednako kao i Finci kojih danas nema ni blizu vrha, dok ukupno 16 titula imaju i Nijemci koji su ih osvajali pod različitim zastavama (Istočna, Zapadna i ujedinjena Njemačka). Ono što je posebno zanimljivo, Austrijanci nikad nisu imali nekog velikog dominatora, kakvog su Finci imali u Janneu Ahonenu (pet naslova) ili Nijemci u Jensu Weißflogu (četiri naslova). Austriji su 16 pobjeda donijela čak dvanaestorica različitih skakača.
U toj bogatoj povijesti austrijskih trijumfa na Turneji bilo je velikih šampiona, ali nerijetko su pobjeđivali i oni iz drugog plana, ponekad i poprilični autsajderi. Prvi Austrijanac na tronu bio je ujedno i prvi pobjednik Turneje, davne 1953. godine. Josef Sepp Bradl bio je jedna od prvih zvijezda skijaških skokova, upamćen i po tome što je 1936. postao prvi čovjek koji je poletio preko 100 metara na skijama.
Zbog čvrste povezanosti s nacističkim režimom nakon Drugog svjetskog rata je neko vrijeme bio i u zatvoru, ali uskoro su mu ponovno dozvoljeni nastupi, pa je tako 1953. s tri druga i jednim prvim mjestom (Innsbruck) postao ukupni pobjednik inauguralne Turneje. Štoviše, s 35 godina i tri dana i danas je najstariji pobjednik u povijesti ovog natjecanja.
Četiri u osamdesetima
Nakon Bradla su Austrijanci dugo, dugo, puno duže od današnjeg posta, morali čekati na novog pobjednika. Sve do 1975. kada je napokon trijumfirao Willi Pürstl i to u pomalo neobičnim okolnostima. Pürstl je, naime, pobijedio samo u Oberstdorfu, a njegov reprezentativni kolega Karl Schnabl na preostale tri skakaonice, no Schnabla je skupo koštao fijasko na prvoj stanici.
Početkom osamdesetih prvi od četvorice austrijskih dvostrukih pobjednika Turneje postao je Hubert Neuper, poznat i po tome što je bio osvajač prvog izdanja Svjetskog kupa. Nekoliko godina kasnije s dvije je pobjede u nizu zablistao i Ernst Vettori, a na novi su trijumf Austrijanci čekali do devedesetih kada se pojavio čudesno talentirani, ali i problemima skloni Andreas Goldberger. Popularni Andi ili Goldi, uvijek nasmijani dječak crvenih obraza, osvojio je srca Austrijanaca i bio je u to doba istinska zvijezda ovog sporta.
Osvajao je Turneju 1993. i 1995. godine, ostavivši iza sebe dva japanska asa, Noriakija Kasaija i Kazuyoshija Funakija, a u tri navrata je bio i ukupni pobjednik Svjetskog kupa, no uspjesi su ga uskoro gurnuli u krivi smjer. U televizijskom intervjuu 1997. je priznao da je uzimao kokain, uslijedila je suspenzija Austrijskog skijaškog saveza, a Goldberger je iz inata odlučio da će nastupati za ondašnju SR Jugoslaviju, sastavljenu od Srbije i Crne Gore. To se ipak nije dogodilo jer se pomirio s matičnim Savezom, ali nikad više nije ponovio nekadašnje uspjehe.
Sljedeći austrijski osvajač Turneje bio je Andreas Widhölzl koji je u sezoni 1999/00 slavio na tri od četiri stanice i ostavio iza sebe Jannea Ahonena i Martina Schmitta. Widhölzl je alfa i omega današnje austrijske dominacije, glavni je trener reprezentacije i o njemu Kraft, Tschofenig i društvo redovito govore biranim riječima.
Sedam pobjeda zaredom
Devet godina nakon Widhölzla krenulo je najluđe austrijsko razdoblje u povijesti Turneje. Skupili su sedam trijumfa u nizu, što nijednoj zemlji nije uspjelo, a od 28 pojedinačnih pobjeda u tih sedam godina, pripalo im je čak 19. Ono što je posebno zanimljivo jest da su im Zlatnog orla donosila šestorica različitih skakača, samo je Gregor Schlierenzauer slavio dvaput.
Prvi u tom nizu bio je Wolfgang Loitzl koji je bio daleko od favorita u sezoni 2008/09. U fokusu su bili njegovi mlađi kolege, a kako bi izbjegao pompu koja ih je pratila, Loitzl je odlučio trenirati s austrijskom B reprezentacijom. Pokazalo se to savršenom formulom jer pobijedio je na tri od četiri skakaonice i zasluženo proslavio ukupni trijumf.
Gregor Schlierenzauer smatran je najvećim talentom generacije. Debitirao je u Svjetskom kupu sa 16 godina i odmah postao miljenik navijača
Godinu kasnije Austrijanci su slavili na sve četiri stanice, ali ukupni je pobjednik ponovno bio onaj od kojeg se to nije očekivalo - Andreas Kofler. U Oberstdorfu je odnio prvu pobjedu nakon gotovo tri godine i tek drugu u karijeri i mirno je čuvao prednost do kraja.
Sljedeći na tronu bio je Thomas Morgenstern, za kojeg se govorilo da je dečko prevruće krvi i da ne može sačuvati mirnoću potrebnu za trijumf na Turneji. No, pokazao je svim kritičarima da su u krivu, u sezoni 2010/11 došao je kao uvjerljivi lider u Svjetskom kupu, a u takvom je stilu odradio i Turneju.
Gregor Schlierenzauer smatran je najvećim talentom generacije. Debitirao je u Svjetskom kupu sa 16 godina i odmah postao miljenik navijača. Prvog Zlatnog orla podigao je dan prije 22. rođendana, a sve je ponovio i godinu kasnije, postavši prvi skakač od Ahonena koji je obranio naslov na Turneji. U povijest skijaških skokova upisan je kao vlasnik najvećeg broja pobjeda u Svjetskom kupu (53), a danas s Goldbergerom radi kao komentator na ORF-u.
Ni sami Austrijanci nisu očekivali da bi im pobjedu u sezoni 2013/14 mogao donijeti Thomas Dietharta. U prilog tome govori i podatak da je timski autobus bio ukrašen fotografijom svih zvijezda reprezentacije toga doba, ali pogađate, Dietharta nije bilo. Primao je udarce i ranije, zbog slabe je forme često izbacivan iz momčadi, ali uvijek je, čak i uz silne financijske probleme, pronalazio način da se vrati. Vjerojatno je sve to u njemu probudilo inat i na impresivan je način 2014. došao do trijumfa na Turneji.
Godinu kasnije Austrijanci su proslavili zasad posljednju pobjedu. Danas je to neobično reći nakon svega što je napravio u karijeri, ali trijumf Stefana Krafta tada je bio iznenađenje. Imao je 21 godinu i bio je talentiran, ali relativno nezapažen skakač, da bi Turneju završio kao nacionalni heroj. U Oberstdorfu je ostvario prvu pobjedu u karijeri i sačuvao prednost do kraja, a danas, deset godina kasnije i nakon što je osvojio gotovo sve što je bilo moguće, ponovno je jedan od favorita u utrci za Svetim gralom skijaških skokova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....