Odgovorni još nisu shvatili da je u brzim disciplinama ravno skijanje niz stazu najmanje opasno, zavoji su veći problem

Brojni padovi i teške ozljede, a posljedično odsustvo i velikog broja najboljih skijašica i skijaša, obilježili su posljednje dvije sezone Svjetskog skijaškog kupa. Hoće li se "crna priča" nastaviti i u olimpijskoj sezoni? Odgovor nećemo dobiti odmah na početku, djelomično i zbog toga što su kraj listopada (Sölden) i studeni (Levi, Gurgl, Copper Mountain) ispunjeni veleslalomima (4) i slalomima (5), s iznimkom 27. studenoga kad se u Copper Mountainu skija prva utrka brzih disciplina (muški super G). Doduše, teške ozljede nisu se događale samo na utrkama, puno ih je zarađeno na treninzima, i brzih i tehničkih disciplina.

Svjetska skijaška federacija (FIS) je uoči sezone uvela ili pojačala neke sigurnosne mjere. Zračni jastuk u brzim disciplinama obvezan je od prošle sezone, od nove je obvezna i odjeća otporna na rezanje, a zabranjeni su kontroverzni karbonski štitnici iako kod ovog posljednjeg ćemo ostaviti ogradu. Koristi ih i Marco Odermatt, a FIS je poznat što odluke o obveznom i zabranjenom donosi s mogućnošću iznimaka. Najbolji svjetski skijaš je sporni dio opreme svojevremeno počeo koristiti zbog bolova u potkoljenicama, kako je objasnio, a zdravstveni razlozi su jedan od najčešće korištenih razloga za iznimke.

Veliki dio "mozganja" o sigurnosti, odgovorni u FIS-u posvetili su i postavkama staza u brzim disciplinama kojima se smanjuje ili pokušava smanjiti brzina, ali ako se pita Dominika Parisa, jednog od najiskusnijih i najboljih "brzinaca", tu rade najveću pogrešku. Odnosno, ne samo da ne povećavaju sigurnost već, po njemu, guraju skijaše u veću opasnost.

- Odgovorni u FIS-u još nisu shvatili da je u brzim disciplinama ravno skijanje niz stazu najmanje opasno. U većini slučajeva, zavoji su mjesto gdje padaju spustaši - rekao je nakon premijere filma "Downhill Skiers - Ain‘t No Mountain Steep Enough" 36-godišnjak koji je u karijeri odskijao 137 spustova i 97 super G-a u Svjetskom kupu uz još 20 brzih utrka na ZOI i SP.

Njegovo mišljenje "veće brzine jednako manja opasnost, a ne obrnuto" za mnoge je kontroverzno, ali Talijan se nikad nije brinuo što će netko misliti ili se "ugrizao za jezik" kako ne bi izazivao kritike.

Dominik Paris

RED BULL

Paris je 32 spusta u Svjetskom kupu završio na postolju, 19 puta kao pobjednik. Čak šest puta je slavio spustaške pobjede na jednoj od najopasnijih staza, na mračnom, neravnom i zaleđenom Stelviju u Bormiju, a tri puta je bio i pobjednik spusta na najčuvenijoj stazi, na Streifu u Kitzbühelu. Uz slavlja u Garmisch-Partenkirchenu, Chamonixu, Aspenu. Val Gardeni, Kvitfjellu, Soldeuu i Lake Louiseu. Prošao je sve i složili se s njim ili ne, jedan je od onih čije se mišljenje mora uvažiti, a svoju tezu će objasniti i primjerom iz Wengena, odnosno najbržeg dijela Lauberhorn staze...

- Premda su na Hanneggschussu zabilježene brzine i veće od 160 km/h, nikad nisam vidio pad na tom dijelu staze. Na ulaznom zavoju u Hanneggschuss jesam.

Parisa posebno smeta što se padovi u spustu trpaju na određeni način u "istu vreću", a po njemu to nema veze s istinom. Za objašnjenje se poslužio potpuno različitim situacijama koje su rezultirale teškim padovima i teškim ozljedama dvojice iz društva ponajboljih spustaša - Aleksandera Kildea Aamodta u Wengenu u siječnju 2024. i Cypriena Sarrazina u Bormiju u prosincu 2024. I ponovo nije imao "dlake na jeziku"...

- Teški padovi u Bormiju u prosincu prošle godine, ne samo Sarrazinov nego i ostali, bili su gotovo bez iznimke rezultat pogrešaka kod pripreme staze. Stelvio nije bio pripremljen s vodom od početka do kraja kao prijašnjih godina. Na nekim mjestima je bilo malo do nimalo injektiranja vode u podlogu i to je dovelo do neregularnih, opasnih uvjeta. U Kildeovom slučaju pad nije imao nikakve veze sa stazom, on je otišao na start najduljeg spusta iako je imao gripu.

Paris je tri puta osvojio spust na čuvenom Streifu u Kitzbühelu

AFP/PROFIMEDIA

U mjesecima nakon ozljede ni Norvežanin nije bježao od toga da je napravio krivu procjenu svoje sposobnosti za utrku, a Paris ima jasno mišljenje o tome čija bi riječ trebala biti posljednja kod nastupa u takvim slučajevima.

- Jasno je da kad sportaš vidi i jedan posto šanse za uspjeh, želi to iskoristiti. I zato u takvim situacijama odluka o nastupu ne smije se ostaviti sportašu. Liječnik mora imati konačnu riječ.

I to ne liječnik reprezentacije, nego liječnik kojeg bi odredio FIS i koji ne bi popustio "moljakanjima" sportaša, da se tako izrazimo.

- Razumljivo je da će liječnik reprezentacije, kao u Kildeovom slučaju, biti pod utjecajem sportaševih želja i zato bi FIS trebao angažirati neutralnog liječnika koji bi odlučivao smije li skijaš nastupiti ili ne. U Formuli 1 i Moto-GP utrkama liječnik u službenom medicinskom centru daje zeleno svjetlo za povratak vozača nakon sudara, padova ili bolesti.

Tu i dalje ostaje "siva zona" jer premda se ne može sakriti je li netko pao, neke lakše bolesti, a koje mogu dovesti do problema na stazi, sportaši mogu pokušati ne prijaviti. No, to je nepotrebno skretanje s ključnog.

Posljednju spustašku pobjedu talijanski veteran je osvojio u Kvitfjellu u ožujku ove godine

Afp

Nažalost, Paris je bio prisutan u rujnu na priprema u Čileu gdje je svjedočio kako spust oduzima život mladog sportaša. Smrt Mattea Franzose logično je pojačala priče o (ne)sigurnosti, posebno na trening stazama, ali i o tome Paris ima mišljenje koje nije "uniformirano"...

- To što se dogodilo Matteu je jako teško za mene, ali ne mogu razumjeti da je ta staza odjednom postala preopasna. Činjenica je da se na toj stazi u La Parvi spust trenirao 40-ak godina i do ove jeseni se nikad nije dogodilo ništa loše. Osobno, nikad ne bih ni pomislio da bi se nešto tako strašno moglo dogoditi na mjestu gdje je Matteo pao.