U američkom Beaver Creeku, na jednoj od najpoznatijih staza, na čuvenim Pticama grabežljivicama, održan je prvi spust ove sezone Svjetskog kupa. Kako je riječ o najbržoj i najopasnijoj disciplini, logično se posljednjih dana ponovo rasplamsala priča o sigurnosti, o postavkama staza, o brzinama, jesu li utrke spusta preopasne ili nisu... Već se duže vrijeme puno govori o tome kako je s razvojem materijala i s načinom pripreme staza skijanje posljednjih sezona "ušlo u crveno", ali tu su vrlo podijeljena mišljenja između samih aktera. Ili cijeli spektar mišljenja, od toga da je spust preopasan do toga da s novim mjerama postaje - predosadan.
Marco Odermatt je u četvrtak proslavio svoju prvu spustašku pobjedu na Birds of Prey i petu ukupno u ovoj disciplini. Načinu na koji je čudesni Švicarac skijao niz najstrmiji dio staze nitko se nije mogao ni približiti i za to je dobio nepodijeljene pohvale iz spustaške zajednice, uključujući nekad poznatog austrijskog spustaša, a danas komentatora Hansa Knaussa:
- Apsolutno je briljantno kako je Odermatt skijao, ali istovremeno je to bio najdosadniji spust koji sam gledao u Baver Creeku.
Ne zbog dominacije Odermatta, već zbog, po njegovom mišljenju manje atraktivnosti utrke zbog smanjenih skokova na ovaj put i skraćenoj stazi. Uz ono što je objektivni problem ne samo ove utrke, nego većine utrka - način na koji su postavljene kamere televizijskim gledateljima ne dočarava ni izbliza koliko su strme staze koje skijaši moraju pokoriti. Ne samo u ovoj disciplini.
Smanjenje brzina u spustu povećanjem broja zavoja i "rezanje" skokova kako bi se podigla razina sigurnosti nije ono što želi dobar dio najboljih skijaša. Uključujući i Odermatta koji je još uoči otvaranja sezone, kad je isto ova tema bila vrlo aktualna, rekao:
- Nisam za to, jer u vrhunskom sportu je smisao biti sve brži i brži.
Usporeni spustovi? Ne, ako se pita i njegovog kolegu iz reprezentacije Justina Murisiera
- Spust mora ostati spust. Uvijek se mora raditi o tome da se što brže spuštamo na skijama koje su najbrže što mogu biti. Sve ostalo nije zabavno.
Njemu nije zabavno ni što u kalendaru Svjetskog kupa nema spusta u Bormiju. Ove sezone je to tako jer će se na stazi Stelvio održati olimpijske utrke u veljači, ali sve je više priča kako se Bormio više neće vratiti u svoj uobičajeni termin na kraju prosinca.
Razlog je činjenica da je krajem godine Stelvio mračan, obično jako zaleđen i često jako grbav, dok u terminu krajem siječnja ili u veljači to ne bi bilo tako. Ima logike, pogotovo kad se pogleda lista teško polomljenih samo u proteklih nekoliko sezona na Stelviju, od Marca Schwarza do Cypriena Sarrazina, ali skijaši, puno njih, ne slažu se s time...
- Bez Bormija, kalendar spustova izgleda loše. Oko Stelvija nije izgrađen isti mit kao oko Streifa, ali ako ćemo biti iskreni, na ovoj stazi su ispričane neke od najneobičnijih priča u posljednjih dvadeset godina. Bilo je nekih spustaša koji su sami odustajali od nastupa i odlazili iz Bormija prije utrke jer im je Stelvio izgledao prestrašno - misli Dominik Paris.
On definitivno nije imao problema sa strahom u Bormiju, Talijan je skupio čak šest spustaških pobjeda na stazi Stelvio, ali ima i tri na Streifu.
Bez Bormija, reći će Murisier, ostala su tek dva sputa u kojima skijaš "mora nadvladati samog sebe" - Kitzbühel i Wengen.
- Trebala bi postojati ravnoteža između tehnički zahtjevnih i "glajderskih" staza u spustaškom kalendaru. Ne smije se dogoditi da na kraju sezone spustaški Globus podigne skijaš koji je brz samo na stazama kakve su u Val Gardeni i Kvitfjellu. Po mom mišljenju, ta ravnoteža je poremećena bez spusta u Bormiju - misli Alexis Monney, koji je lani osvojio spust u Bormiju.
Tanka je linija između teškog, atraktivnog, uzbudljivog i - preopasnog, a veliku ulogu igraju vremenski uvjeti. Nakon prvog službenog treninga u Beaver Creeku ovaj tjedan pravu buru su podignuli austrijski skijaši koji su poludjeli jer su imali informaciju kako zbog magle spasilački helikopter ne bi mogao poletjeti u slučaju potrebe. Kasnije su ih iz FIS-a "poklopili" kako su širili lažne informacije ili poluinformacije, ali ono što je zanimljivo - niti jedan od skijaša koji su bili ogorčeni zbog stvarne ili navodne nebrige za njihovu sigurnost nije ni pomislio odustati od treninga.
Nije ni Aleksander Aamodt Kilde koji se tek vraća nakon velikih problema i nekoliko operacija iako je nedavno rekao:
- Ako stvari dovodimo u ekstreme kao što to činimo sada, dogodit će se ekstremi. Mi skijaši moramo biti pažljivi na stazi. Ako je nešto opasno, kao sportaš moraš reći: "hej, treneru, to izgleda teško". Ne možemo čekati da imamo mrtve ljude da nešto poduzmemo.
Velika većina - 76 od 79 prijavljenih za taj prvi trening - očito je smatrala kako, premda su uvjeti bili rubni, mogu držati rizik "pod kontrolom". Pogotovo jer je to bio "samo trening" što znači da je kontrolirana vožnja apsolutno prihvatljiva.
- Na treningu često niste toliko precizni kao u utrci, ali mi sportaši jednostavno moramo reći "ovdje ne skijam" ako mislimo da je prerizično. No, moram biti iskren u vezi toga, i sam sam previše naivan. Obično razmišljam "ništa se neće dogoditi". I vrlo često se ništa i ne dogodi, ali taj jedan postotak kad se dogodi može imati tragične posljedice - rekao je nedavno Austrijanac Daniel Hemetsberger, referirajući se na tragičnu nesreću u kojoj je ovog ljeta na treningu u Čileu poginuo mladi talijanski skijaš Matteo Franzoso.
Spust je opasan i ostat će takav kakve god mjere se poduzimaju i to je ono s čim spustaši žive svaki dan.
- Na startu svatko od nas zna da je to što radimo rizično. I svjesno preuzimamo taj rizik - kaže Kilde, a slično razmišlja i Justin Murisier:
- Da, mi prihvaćamo rizik. Volimo adrenalin.
Marco Odermatt će to ovako objasniti:
- Cijeli se život pripremamo za te dvije minute spusta. Mi smo najbolji skijaši na svijetu za ovaj zadatak.
Osim toga...
- Kao sportaš, vrlo rijetko razmišljate o lošim trenucima.
Dok se ne dogode, ili kod ne postanete stariji i svašta ste već prošli i vidjeli.
- Kad sam bio mlađi, nije mi bio problem riskirati svaki put, ali sad mi nije baš tako lako dati sve od sebe u svakoj utrci - priznaje Vincent Kriechmayr.
Hemetsberger se slaže.
- Stvarno morate dobro razmisliti koliko ste rizika spremni preuzeti. Obično razmišljam o tome jesam li dorastao tome. Idem samo dokle se osjećam dovoljno samouvjereno - i ne dalje od toga. Mlađi sportaši su spremni preuzeti više rizika, ali ako moje skijanje u nekoj utrci nije dovoljno za dobar rezultat, neka bude tako. Radije ću se utrkivati i u sljedećoj nego se uopće ne utrkivati.
Usput, i prvi spust sezone je uzeo svoju žrtvu. Mladi Slovenac Rok Ažnoh, svjetski juniorski prvak u spustu 2023., prilikom pada je ostao bez kacige, srećom je prošao samo s potresom mozga i bez težih ozljeda glave i vrata, ali za njega je sezona gotova zbog puknuća ligamenta desnog koljena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....