Mislav Rosandić (Instagram)
PRIČA DEČKA S TREŠNJEVKE

Prije 14 godina napustio je Hrvatsku, sad u dresu druge reprezentacije živi svoj san: ‘Odavno su me prigrlili‘

‘Gledali smo ceremoniju otvaranja Igara, a onda su mi viknuli “evo, tvojih” kad su izašli Hrvati‘
Piše: Ivan JelkićObjavljeno: 08. veljača 2022. 22:17

Ako je atletika znana kao “kraljica Igara”, onda se slobodno može reći kako je hokej na ledu “kralj zimskih Igara”. Nekoliko je događaja i sportova koji se posebno prate tijekom svakih ZOI, hokej na ledu svakako je jedan od njih, pa možda čak i u nešto posebnijem statusu u odnosu na ostale.

Nakon što su djevojke svoj turnir u Pekingu započele još i prije službenog otvaranja Igara, u srijedu počinje muški hokejaški turnir, a nama će biti dodatno zanimljiv zbog činjenice da će na njemu sudjelovati i jedan Hrvat.

Utakmica kao svaka

Mislav Rosandić, dečko iz Zagreba, s Trešnjevke, nosi dres reprezentacije Slovačke, koju je odabrao za svoju drugu domovinu još “odavno”. Naime, još kao dječak od 13 godina Rosandić je preselio u Slovačku u potrazi za svojim snovima, jer vjerovao je da će lakše hokejašku karijeru izgraditi u državi u kojoj je to nacionalni sport, nego li što bi to mogao u Hrvatskoj. I bio je, naravno, u pravu.

Jer 14 godina nakon što je “napustio” Zagreb i Hrvatsku, u srijedu će dosegnuti san mnogih sportaša - zaigrat će na Olimpijskim igrama.

- Trema? Ima je malo, zapravo je to više iščekivanje da sve počne, ali kad doista krene siguran sam da će sve nestati. Igram ja hokej već dosta dugo, puno je utakmica iza mene i kad se podbaci pak mislit ću samo na utakmicu, kao da je svaka druga - javio se iz Pekinga 27-godišnji Mislav.

Rosandić je naknadno stigao u Peking, odnosno kao zamjena budući da se nekoliko slovačkih igrača zarazilo koronom.

- Prošli tjedan su me obavijestili, tipa “budi spreman”, došao sam u Bratislavu, gdje smo mi rezervni igrači imali mini-pripreme, a na koncu su me u petak i poslali na ZOI.

Da barem nema korone

I kakvi su prvi dojmovi tamo, prije nego što se turnir zahuktao.

- Super, zabavno. Smješteni smo, jasno, u Olimpijskom selu, pa je tu puno sportaša, različitih nacija, a to je nešto što prije nisam doživio. Bilo bi, sigurno, još puno bolje da nema Covida i svega što ide uz njega, ali tako je kako je.

Inače, Mislav je prije malo više od mjesec dana prebolio Covid-19, makar i on je pretrpio trenutke straha po dolasku u Peking.

- Da, u Bratislavi smo svaki dan radili testiranja, sve je bilo “čisto”, a onda kada smo sletjeli u Peking odmah na aerodromu smo radili test. I taj je pokazao da sam pozitivan! Srećom, sljedeća dva su bila negativna, tako da sam izbjegao izolacije ili što već.

Nije, međutim, recimo finski hokejaš Marko Antilla koji je od dolaska u Peking smješten u karantenu, zbog čega se finska reprezentacija žalila, čak i ustvrdila da mu Kinezi krše ljudska prava.

- Ma, iskreno sve je to s tim testovima katastrofa. Jako je konfuzno, neki otpadaju bez razloga, neki dobivaju krive rezultate. Evo, vidio sam i što je bilo s našom snowboardašicom koja nije nastupila, a ima takvih slučajeva još dosta, za koje se ni ne zna.

Finci prvi favoriti

Kako god, Igre idu dalje, za Mislava i njegovu Slovačku tek počinju. U srijedu igraju protiv Finske (9.40), jedne od reprezentacija koja je uvijek u krugu favorita za medalje, a za Mislava su ovdje...

- Favoriti za zlato. Oni mi se najviše sviđaju kako su složili momčad i kako igraju, tako da bih njih stavio na prvo mjesto.

I uvijek su tu, uglavnom, isti kandidati za najviše pozicije.

- Češka, Rusija, Kanada, makar za Kanađane ne znam što misliti o njima jer kako ovdje nema NHL-ovaca, dolaze s NCAA igračima, za koje uopće nisam čuo. No, ako ništa barem im ide na ruku što je veličina leda kao u NHL-u, odnosno Sjevernoj Americi, pa će im biti lakše nego da je SP, koji se igra na većoj, europskoj površini.

A Slovačka, gdje su oni u toj priči o ambicijama?

- U javnosti su uvijek želje najveće, da se napravi veliki rezultat. Makar, ni mi nemamo igrače iz NHL-a, s kojima bismo bili jači, ali eto to je i za mene bila sreća, jer da su oni mogli igrati, ja sada ne bih bio ovdje - iskreno će priznati Rosandić.

- Nama je, ajmo reći, obaveza dobiti Latviju u skupini, to je najmanje što se očekuje, a protiv Finske i Švedske kako bude. Lani smo na SP-u igrali sa Švedskom, dobili su nas 3:1, ali bilo je tijesno, zadnji su gol zabili na kraju, kada smo mi izvukli golmana - kaže Mislav, kojeg već odavno ne gledaju kao stranca u svlačionici Slovačke.

- Ma ne. Znaju svi, jasno, moju priču, odavno su me prigrlili i nikad nisam imao neugodnosti ili problema, više su to onako neka prijateljska podbadanja. Recimo, kada smo gledali ceremoniju otvaranja Igara, onda su mi vikali “evo, tvojih” kada je Hrvatska izašla na stadion.

Prirodan respekt

Slovačka reprezentacija tek drugi puta (ako pri tome ne računamo susjede Čehe) angažirala je za izbornika stranca. Kanađanin Craig Ramsay od 2017. vodi ovu reprezentaciju.

- Odličan je trener, ali i jedna od najboljih osoba koje poznajem. Kao igrač je bio NHL All-Star, kasnije je bio trener, menadžer, prošao je sve stepenice i pun je iskustva. Stara škola je što se tiče komunikacije s igračima, izaziva prirodan respekt, zna jako dobro motivirati... Pomogao je dosta Slovačkoj da se podigne kvalitetom, nadam se da će se to i sada osjetiti - zaključio je Rosandić.

Splićanin Bezina igrao za Švicarsku na ZOI u Torinu 2006.

Mislav Rosandić nije, jasno, prvi Hrvat hokejaš koji će igrati na Zimskim OI. Još kao dio reprezentacije Jugoslavije, u kojoj su, razumljivo, dominirali Slovenci, na Igrama je sudjelovao Boris Renaud (tri puta), Ivo Ratej (tri puta), Miroslav Gojanović (dva puta).

U modernijim vremenima, pak, u Torinu 2006. za Švicarsku je igrao rođeni Splićanin Goran Bezina.

To je kada govorimo o igračima rođenima ili poniklima u Hrvatskoj, a još je puno onih koji su porijekom Hrvati, odnosno druga ili treća generacija rođena negdje drugdje, prije svega u Sjevernoj Americi. Joe Sakic, Marc-Édouard Vlasic... ali time bismo otišli predaleko i preširoko.

Da je Finac, Brona Rendulić bi i dan-danas bio u NHL-u

Od hrvatskih hokejaša koji su rođeni i odrasli, odnosno barem početne hokejaške korake naučili u Hrvatskoj, apsolutno najveću karijeru napravio je Borna Rendulić. Zagrepčanin je dospio čak i do NHL-a, što je za apsolutni vrh.

- Borna je super igrač, kompletan, već ima zavidnu karijeru. On se, eto, razvijao u Finskoj, a da je uzeo njihovo državljanstvo, vjerujem da bi još i dan danas bio u NHL-u - kaže Rosandić.

- Općenito, Hrvatska i hokej, to ide samo na nekakvu ludost roditelja, da žrtvuju puno, puno toga za razvoj i eventualni uspjeh djeteta. A onda je tu i sreća kao ogroman faktor u cijeloj priči, jer stvarno je puno stvari potrebno da se poklopi da netko ispliva iz Hrvatske, kada je hokej u pitanju. Vidim da ima sada nešto naših klinaca po Švedskoj, ali... - nije optimističan Mislav kada je u pitanju naš hokej, a on najbolje zna jer prošao je taj, najteži put.

- Kad je bilo najteže? Ufff, teško je to sada rekapitulirati ukratko. Uglavnom, pokušavam prošlost vezati s pozitivnim sjećanjima, zaboraviti loših stvari. Makar i njih je bilo, i grešaka, i kod izbora klubova, i kod nekih ugovora... Ali, glupo je pričati o tome, ne može se vratiti vrijeme.

Linker
24. studeni 2024 08:12