Dvanaest godina prošlo je od dana kada se prvi put našao u startnoj kućici jedne utrke Svjetskog kupa. Na ledenjaku Rettenbach pored Söldena, službeno još uvijek kao tinejdžer, Filip Zubčić zauzeo je 55. mjesto u prvoj vožnji veleslaloma i tako krenuo u veliku avanturu koju još uvijek živi. Dvije godine je čekao na prve bodove u Svjetskom kupu, a samo nekoliko dana kasnije je stigao i prvi top 10 plasman.
Bio je to početak sjajne priče, priče u kojoj je vratio hrvatsko skijanje na vrh pobjedničkog postolja, u kojoj je osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu i u kojoj postao jedan od najboljih veleslalomaša svijeta. Puno je velikih utrka iza njega, ali Filip nije tip koji će se zadovoljiti time i koji će živjeti od prošlih uspjeha. Danas kao 31-godišnjak, dok čeka nedjeljni početak nove sezone u Söldenu, “nabrijan” je do maksimuma, silno motiviran i željan uzeti sve najveće nagrade koje nudi ovaj sport. U njegovoj glavi ne postoji nemoguće i premda će netko možda zaključiti da je previše samouvjeren ili nerealan, Filip je jednostavno takav - uvijek puca na najviše, a to i jest najbolji recept za uspjeh.
Sölden ga nikad nije previše mazio
Nakon dvije uzastopne sezone koje je završavao na trećem mjestu u poretku veleslalomaša u Svjetskom kupu (2019./20. i 2020./21.), uslijedile su dvije u kojima se nije približio takvoj razini. U tom je razdoblju promijenio i trenera, Marka Šumana je zamijenio ruskim stručnjakom Sergejem Komarovim i malo po malo je ponovno krenuo prema vrhu. Dvaput je u prošloj sezoni bio na postolju i ponovno završio kao treći u poretku veleslalomaša. Istina, malo je pao u drugom dijelu zime, imao je puno problema s leđima, ali najvažnije je da se uspio vratiti u vrh svoje najjače discipline što mu je snažan vjetar u leđa za novu sezonu.
- Sve je dobro, dobro sam skijao zadnji tjedan u Italiji. Samopouzdanje je na visokoj razini, nemam nikakvih problema s materijalom niti dvojbi trebam li ove skije ili one pancerice, tako da je sve posloženo. Spreman sam, ne za Sölden, nego za sezonu. Sölden treba odraditi u “šusu” priprema jer glupo se pripremati za utrku koja je mjesec dana prije početka cijele sezone. Iskreno, htio bih imati utrku svaki tjedan, ide mi na živce ta velika rupa nakon Söldena.
Taj famozni Sölden ga nikad nije previše mazio, skupio je tamo tri dvanaesta mjesta, a samo je jednom bio bolje plasiran, deveti u sezoni 2021./22.
- Ne volim to skijalište i tu utrku iako je to glupo govoriti jer se natječem tamo. Staza je nekakva poligonska koja meni baš ne leži. Međutim, zapravo mi nema što ne ležati, to je utrka koja donosi 100 bodova kao i svaka druga i moram to odraditi kako spada, kako god znam i umijem.
Okrenimo se ipak kompletnoj sezoni. Što si je Filip zacrtao kao glavni cilj ove zime?
- Uvijek si zacrtam da budem zdrav, da leđa izdrže sezonu i da nema ozljeda. A što se rezultata tiče, svi znamo da želim što više pobjeđivati. Bio sam već tri puta treći u poretku veleslalomaša, tako da je to već postalo dosadno. Želimo osvojiti Globus! Glupo bi bilo da sada budem drugi. Bolje je da nakon trećeg mjesta odmah budem prvi u poretku.
‘Skijali smo i više nego što smo zacrtali‘
Slažemo se i potpisujemo. No, treba ipak podsjetiti da je prvo mjesto u veleslalomu u protekle tri godine privatizirao Marco Odermatt koji je u prošloj sezoni bio nedodirljiv u devet od deset utrka. Je li Švicarac pobjediv?
- Je, kako ne bi bio?! Nije da sam ga jednom pobijedio. A ako sam ga pobijedio ranije, pobijedit ću ga opet!
Je li mu ulazak u novu sezonu s tolikim prikupljenim iskustvom danas ipak manje stresan nego ranije?
- Ma, uvijek je to isto. Baš sam si razmišljao, lani kad sam bio drugi u prvom “laufu” Alta Badije, tih tri sata čekanja mi je bilo fakat teško. Znaš da si opet tu, da trebaš odraditi i drugi “lauf” kako spada, da se ne smiješ us*ati. Baš je bilo teško, ali uspio sam se iskulirati i dovesti se u stanje da mogu drugu vožnju odraditi bez kočnica, da ne idem kao papak. I to se vidjelo na kraju na rezultatu, bio sam drugi s 19 stotinki zaostatka za Odermattom. Dakle, želim reći, ako nemam tu nervozu, nisam dobar. Mora u svakoj utrci biti nervoze.
Duge su pripreme iza njega, je li upio odraditi sve što je zamislio?
- Jesam, čak smo i više skijali nego što smo si zacrtali. Baš smo stisnuli, trenutno sam čak i pomalo umoran od tolikih treninga. Ali dobro, važno je držati formu kroz cijelu sezonu, zato smo i trenirali jako puno i tijekom proljeća, i tijekom ljeta, i tijekom jeseni.
Dio je priprema proveo i u Argentini. Kakve uvjete skijašima nudi Ushuaia koju nazivaju najjužnijim gradom na svijetu?
- Ima jako puno različitih terena, može se trenirati na različitim podlogama. Staze su jako teške i mračne, nisu na suncu i nije da ti je lijepo skijati, ali to je dobro jer svi znamo da su u sezoni utrke uglavnom ledene, u sjeni, vidljivost je jako loša. Upravo to smo imali u Argentini i to je dobra baza za cijelu zimu.
Kako je bilo izvan treninga, je li bilo vremena i volje za bilo kakve slobodne aktivnosti?
- Iskreno, i nemaš previše vremena jer odeš u 6.30 ujutro i vratiš se u 2 popodne u apartman. Malo se odmoriš, ručaš, pa ideš na kondicijski trening. Onda slijedi večera, video-analiza, imaš fizioterapeuta i to je to. Ali kad bismo imali slobodan dan, otišli bismo do grada prošetati i popiti kavu. Jedan dan smo čak išli i brodom na izlet pogledati morske lavove. Inače, ne volim ići na takve izlete, ali me sestra natjerala, ha-ha.
Poznato je da je Filipu fizička pripremljenost jedan od najjačih aduta i da je jedan od najspremnijih skijaša svijeta. Koliko ga je ovo ljeto “mrcvario” kondicijski trener Marino Bašić?
- Malo smo, idemo reći, promijenili način treninga. Više se nismo jako “klali” dvaput dnevno, već smo imali samo jedan teški trening na dan. Mislim da je to pametna odluka jer sam lani dvaput ozlijedio leđa, pa smo ove godine odlučili ne forsirati. Radili smo jedan teški trening, a drugi je bio laganica i puno bolje je to funkcioniralo jer sam po utezima i trčanju stvarno dobar.
SP u Saalbachu
Ova zima nam donosi i Svjetsko prvenstvo u austrijskom Saalbachu. Mnogi će skijaši reći da im je Svjetski kup uvijek važniji, a gdje su Filipu svjetska prvenstva u hijerarhiji natjecanja?
- Na vrhu. Jer biti svjetski prvak je ozbiljna titula, pogotovo u veleslalomu. Kao klinac sam to uvijek tako gledao, da želim biti svjetski prvak u veleslalomu. Vidjet ćemo, tko zna. Uvijek si nekako nabijem pritisak na svjetskim prvenstvima, ali nema veze, treba i pod pritiskom voziti.
Razgovaramo uglavnom o veleslalomu, ali kakva je Filipova slalomska forma i kakve su mu tu ambicije?
- Već lani sam skijao slalom jako dobro, međutim u sezoni sam sve zaribao. Samo je prvi “lauf” u Madonni di Campiglio (osmo mjesto, op. a.) bio na razini onoga što sam skijao u cijelom pripremnom periodu. Nešto smo tu zaribali, ali nema veze, imamo ove sezone priliku to popraviti.
Skijaški kalendar doživio je određene izmjene u odnosu na prošlu sezonu, a za Filipa je zanimljivo da će imati samo jedan veleslalom u Alta Badiji, ali se vraća veleslalom u Beaver Creeku, što znači da ga početkom prosinca čeka putovanje u Ameriku na samo jednu utrku.
- Meni je to OK. Glupo mi je da su na istom mjestu dvije utrke veleslaloma ili slaloma. Da se razumijemo, ja sam uvijek bio dobar kad su bile te utrke dan za danom, znao sam biti dvaput drugi ili prvi i treći, ali bolje mi je kad je jedan veleslalom tu, a drugi tamo, odnosno kad imamo što više različitih utrka. Drago mi je i što se vratio Beaver Creek, volim taj veleslalom, imao sam tamo dobre rezultate, a volim i trenirati i skijati na američkom snijegu. Malo će, doduše, biti zeznuto kad dođemo u ledeni Val d’Isere odmah nakon Amerike, ali nema veze.
Hirscher i Braathen se vraćaju
Novu skijašku sezonu obilježit će i dva velika povratka. Osvajač rekordnih osam Velikih globusa, Austrijanac Marcel Hirscher, vraća se s 35 godina pod zastavom Nizozemske, a Norvežanin Lucas Braathen će se nakon jednogodišnje stanke ukazati u kombinezonu Brazila. Može li se ovaj dvojac odmah uključiti u borbu za vrh?
- Hirscher je rekao da ga boli briga za rezultat, ali iskreno, mislim da to nije istina. Uvijek je htio pobjeđivati i već mi je nekoliko ljudi reklo da ako se vraća, onda se vraća za stvarno. Međutim, tek ćemo vidjeti koliko on stvarno može. To je pitanje i to će pokazati prve utrke. Ne mislim da se ide zezati i da se ide natjecati samo zbog svojeg branda skija, nego ide vidjeti može li se stvarno vratiti. Što se tiče Braathena, čuo sam da je jako dobar, da jako dobro skija na treninzima. Nije skijao lani, ali na neki način brani Globus iz slaloma koji je osvojio sezonu ranije. Mislim da će već na prvoj slalomskoj utrci biti jako opasan s brojem 31 ili 32.
Može li netko od njih dvojice ili netko treći ugroziti Marca Odermatta u borbi za Veliki globus?
- Može, evo i ja se borim! Zato to i ne želim komentirati. Borim se za sve što mi je ponuđeno. Znam da je to možda nerealno, ali to znači da moram pobjeđivati u slalomu i veleslalomu. I ne bojim se toga. Problem je kad se sportaši boje koliko su dobri. Napraviš jedan rezultat, pa se use*eš. Misliš si “kaj ja mogu biti tako dobar?” i onda budeš loš do kraja sezone. Treba to čvrsto primiti i gurati do kraja sezone. I ako osjetiš krv, treba do kraja “klati”.
S bodovima iz treće discipline borba za Veliki globus bi vjerojatno bila realnija, ali Filip ne razmišlja o uključivanju super G-a u svoj raspored.
- Ma ne, jer ako želim biti dobar u slalomu, moram ga jako puno trenirati, a moram, naravno, trenirati i veleslalom. A ne mogu skijati 200 dana jer onda ću si potrgati leđa, tako da treba biti racionalan. Nisam prirodni talent kao Loïc Meillard da stanem na skije za super G i budem treći u Svjetskom kupu. Tako da tri discipline trenutno ne mogu gurati na vrhunskoj razini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....