Čime bih mogao iznenaditi Pepa Guardiolu, može li se uopće zasjeniti takvog macana?, zapitao se Zoran Mamić nakon finalnog treninga pred dvoboj s Bayernom. Zatim je otvorio ormar. Tamnoplavi redengot s dvorednim kopčanjem? Prerizično, brzo se predomislio Dinamov trener, računajući opravdano da će izgledati kao hohštapler iz filmova o viktorijanskim vremenima. Burberryjev šal s kvadratićima učinio mu se elegantnim, ali odveć predvidljivim. Možda ovaj hipsterski kačket kakav su nosili stari majstori poput Bele Guttmana i Hennesa Weisweilera? Vidio ga je nekoliko puta na glavi Igora Štimca, mora se priznati da je izgledao u isto vrijeme otmjeno i razbojnički. Ili ipak pareo žarkih boja? Fešnguru već dugo tvrdi da se modno osviješteni muškarci ne smiju plašiti izleta u nepoznato, a takvoj zamci čak bi i veliki Pep teško doskočio...
"Jao, proklet bio dan kada su me proglasili ikonom stila i šampionom elegancije. Glava mi puca, što da izaberem?", zaustio je Mamić u blagoj panici.
"Jesi li razmišljao o Anti Ćoriću u početnom sastavu?", ispod glasa će Damir Krznar.
Razmatrao je, naravno, Zoran Mamić i takvu mogućnost. Dapače, tjedne i mjesece, cijelu jednu polusezonu potrošio je na razmišljanje o njoj i činio je to tako sustavno i temeljito da se nadareni mladić umorio od čekanja te najavio odlazak iz kluba. I kako stvari stoje, zakotrljao lavinu jer o odlascima danas razmišljaju mnogi u Dinamovoj svlačionici, poglavito "gastarbajteri" preplašeni činjenicom da im je gazda češće unutra nego na slobodi. Soudani bi mogao u Swansea, Pinto je na radaru klubova iz bogatijih liga, Eduardo se zasitio, ali za priče o egzodusu bit će vremena u siječnju...
U srijedu bi prvo Zoran Mamić na oproštaju od europske jeseni trebao na neku foru iznenaditi Pepa Guardiolu, ali generalni je dojam da je ispucao kvotu džokera pobjedom protiv Arsenala i dobrom partijom u Pireju i da ga zaskočiti može samo nekim detaljem iz garderobe. Žar se potrošio, forma je iščezla, svlačionicu Mamić nikada nije do kraja kupio tim košarkaškim miksanjima, a mlaka je i podrška onog dijela javnosti koji je u početku sa simpatijama gledao na rad mladog trenera. Teško je dokučiti kojem stilskom pravcu pripada Dinamov nogomet danas. Zašto pored takvog obilja talentiranih mladih igrača kakvi su Rog, Pjaca, Ćorić i Henriquez na terenu kronično nedostaje uzbuđenja i adrenalinske zabave? Samo zato što je Arijan Ademi izletio iz priče?
Nedavno je Diego Simeone svoju doktrinu u Atleticu branio povijesnim razlozima. "Žestina, kontranapad, tvrda obrana. Ne zbunjujte javnost, to je ono što je Atletico bio kroz povijest, to je naš identitet", rekao je. Ako je istina da momčadi kroz povijest njeguju stilske identitete, Dinamo je sve suprotno od madridskog Atletica. Lepršavost, tehnička suptilnost, kombinatorika. Nema razloga da bude drukčije i kada je na suprotnoj strani strašni Bayern. Ako je pobjednik unaprijed poznat, možete barem umrijeti sa stilom. Ne samo konfekcijskim...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....