Desno koljeno ponovo zadaje probleme Donni Vekić. Ono koljeno koje joj je vjerojatno odnijelo veći i bolji rezultat prošle godine na Australian Openu kad je u osmini finala izgubila od kasnije finalistice Jennifer Brady.
Operirala ga je krajem veljače i prve prognoze su govorile da bi se na teren mogla vratiti već u ranoj fazi sezone na zemlji, dakle, u travnju, ali sve skupa se rehabilitacija odužila i Osječanka je odgodila povratak sve do - Roland Garrosa. Odlučila se vratiti, makar je još osjećala bol, ali stisnula je zube i trpjela. Sezona se primicala svom vrhuncu, sve jedan do drugog važni turniri, Wimbledon, Olimpijske igre, US Open... Možda i najbolji tenis u tom teškom periodu odigrala je na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje je u tri seta pobijedila Carolinu Garciju i drugu tenisačicu svijeta Arinu Sabalenku, prije nego je zaustavljena od Jelene Ribakine.
Pardon, najbolji meč odigrala je u 1. kolu US Opena protiv Garbine Muguruze, no tijesan poraz u dva tie-breaka gotovo da je slomio Donnu, toliko da je htjela zaključiti sezonu.
Titula kao nagrada
Em što se nije uspjela riješiti bolova u koljenu, em što nije dočekala nikakvu rezultatsku nagradu za igru koja je definitivno zasluživala više i bolje. Ipak, kad se stišao val razočaranja, kad je pregrmjela pet poraza u nizu, uslijedila je završnica iz najljepših snova. U Courmayeuru je osvojila treću titulu u karijeri, dobila je pet mečeva bez izgubljenog seta. Najprije protiv tri Kineskinje (Qinwen Zheng, Saisai Zheng i Xinyu Wang), pa u polufinalu Talijanka Jasmine Paolini i u finalu Dankinja Clara Tauson.
S puno optimizma čekala je 2022. godinu, malo je kasnila s početkom priprema kako bi sanirala bol u stopalu, a kad je krenula... javilo se koljeno. Opet. Preskočila je uvodne turnire u Australiji, od Australian Opena se brzo oprostila (Alison Riske 2:6, 2:6), vratila se kući i donijela tešku, ali jedinu logičnu odluku.
- Neću igrati sljedeća dva mjeseca - bila je rezolutna u uvodu.
- Ukratko, ponovo mi se upalilo koljeno. Cijelu prošlu godinu sam trpjela bol, sada sam nakon Australian Opena shvatila da nema smisla igrati ovako kad ne mogu normalno trenirati, a kamo li igrati. Fizički i psihički više nisam mogla podnijeti takvo stanje, više nisam znala na koju nogu se mogu osloniti.
Laički gledano, postavljamo pitanje je li operacija uspjela?
- Operacija je uspjela, nema se što operirati i popravljati. Zašto mi se bol vratila? Možda zbog forsiranja kad sam krenula u pripreme. Htjela sam nadoknaditi izgubljeno vrijeme zbog stopala. Sada nema žurbe, ići ću polako dok se potpuno ne oporavim. U prvom planu su terapije i fitness, ali bez opterećenja na desnu nogu.
Spremna za Fed Cup
Otpisala je, dakle, dva velika turnira u SAD-u, Indian Wells i Miami, a vjeruje da će biti spremna igrati na zemlji već od početka travnja. To bi bilo super, znači da bi mogla biti u sastavu reprezentacije Hrvatske za Euroafričku zonu, skupina 1, koja će se igrati u Antalyji (zemlja) od 11. do 16. travnja. Od 11 reprezentacija, tri će biti promovirane u viši razred.
- Dobro je da je pomaknut termin tih dvoboja, ranije je bio u veljači. I meni se čini da bih do tada već trebala biti u pogonu, vjerojatno ću nešto odigrati prije toga.
To što je tek 108. na rang-listi uopće ne zabrinjava Donnu. Jasno je i zašto.
- Kako sam i lani pauzirala u ovo vrijeme, nemam ništa za braniti, ali čak i da imam, nije me briga. Nisam niti razmišljala o tome. Najvažnije mi je da se oporavim, jer kad budem zdrava, doći će rezultati, a s njima će doći i uspon na rang-listi.