Je li najčvršća veza igrač-trener popucala zbog novca, ili tenisačeva oca, ili akademije, ili previše tulumarenja?

Mirne i tihe dane između teniskih sezona poput groma iz vedra neba razdrmala je vijest kako se prvi tenisač svijeta Carlos Alcaraz razišao s trenerom s kojim je osvojio svih dosadašnji šest Grand Slam titula, Juanom Carlosom Ferrerom.

Nešto što doista nitko nije očekivao i što je šokiralo sve koji imalo prate tenis. Jer iza njih je zajedničkih sedam godina u kojima su od nule uspjeli doći do vrha i na njemu se trenutačno nalaze, te su zapravo još uvijek bili tek na početku. Alcaraz je, naime, još uvijek samo 22-godišnjak i pred njim je tko zna koliko još blistavih godina igračke karijere, a u kojoj još uvijek, tako se barem čini, sa 22 godine nije oslobodio svoj puni potencijal, odnosno dosegnuo svoj vrhunac. U tom kontekstu odreći se čovjeka koji ga je oblikovao od njegove 15. godine i bio vjerojatno najzaslužniji za transformaciju iz talentiranog dječaka u višestrukog Grand Slam osvajača, nije ništa manje nego senzacija.

Tim više što to nije bila samo suhoparna, profesionalna veza igrač - trener. Ferrero je 2018. godine odbijao ponude da trenira Simonu Halep, Dominica Thiema i Juana Martina del Potra, a odlučio se posvetiti 15-godišnjem tinejdžeru iz Murcije. Alcaraz je doslovno odrastao uz Ferrera, zbog čega ga je znao i okarakterizirati kao "drugog oca" jer ga Juan Carlos nije mentorirao samo u teniskom, već i životnom razvoju.

Uostalom, da je njihova povezanost bila dublja pokazuje i epizoda iz Miamija 2022. Alcaraz je došao do svog prvog finala na Masters 1000 turniru u karijeri, ali Ferrero nije bio uz njega tog tjedna jer mu je umro otac. Međutim, Ferrero je iz Španjolske odletio na drugi kontinent na dan finala, kako bi podržao svog učenika u njegovom najvećem trenutku dotadašnje karijere. Par sati kasnije, Carlitos je osvojio trofej i postao najmlađi osvajač tog turnira u povijesti...

- Juan Carlos mi je jako važna osoba. Pričamo o svemu u životu, o svim temama. Smatram ga trenerom i prijateljem - rekao je tada Alcaraz.

Makar se često, i to ne samo u sportu, koristi krilatica "povuci se dok si na vrhu", rastanak Alcaraza i Ferrera zbog svega navedenog ipak ne spada u tu kategoriju. Opet, Alcaraz je baš takvu formulaciju, samo malo ljepše verbaliziranu, iskoristio u oproštajnoj poruci za svog trenera na društvenim mrežama.

"Dosegnuli smo vrh i mislim da ako su se već naši sportski putovi morali razići, da je to trebalo biti tu, s pozicije za koju smo uvijek radili i kojoj smo stremili", poručio je Carlitos.

Rastanak je, čini se, malo teže pao Ferreru jer 45-godišnji Španjolac, također Grand Slam pobjednik (Roland Garros 2003.) i svojevremeno broj 1 na ATP listi, u svom je "odgovoru" na društvenim mrežama, između ostalog, ustvrdio:

"Nijedan rastanak nije lagan, pogotovo kada je toliko zajedničkih uspomena. Volio bih da sam mogao nastaviti dalje."

Ova druga rečenica posebno je pobudila pozornost jer se može tumačiti na više načina. Prvo, kao da je Alcaraz taj koji je jednostrano, samoinicijatvno raskinuti suradnju. Ili drugo, da je to samo Ferrerova žal što nisu stvorene okolnosti da se suradnja može nastaviti, a da pri tome on nije imao utjecaja na njih.

Kako god, nikakvih znakova, nikakve najave da bi se ovo moglo dogoditi nije bilo. Teniski gledano, nije bilo ni razloga jer gledajući samo ovu sezonu, Alcaraz je osvojio dva Grand Slama, završio godinu na broju 1, osvojio ukupno osam turnira, upisao 71 pobjedu (najviše na ATP Touru u 2025.)...

Zato je logički za pretpostaviti kako se dogodilo nešto izvan terena, nešto zbog čega je, eto, i jedna od najčvršćih igračko-trenerskih veza popucala. Što točno, kada, tko je kriv... Puno je pitanja, ali malo pouzdanih, službenih informacija. A to je onda plodno tlo za nabacivanje kojekakvih teorija i nagađanja.

Ono što se može doznati iz relevantnijih španjolskih medija jest, primjerice, da je u srži problema - novac. Navodno su u tijeku bili pregovori za novi Ferrerov ugovor, ali trener koji je, tako tvrde španjolski izvori, imao i od ranije dobar postotak od Alcarazove zarade, nije našao zajednički jezik oko poboljšanih uvjeta s menadžerskim timom mladog tenisača. Budući da je Alcaraz od turnirskih nagrada samo u ovoj godini priskrbio 19 milijuna dolara, sigurno nije zanemariva cifra koja otpada na trenera.

Svejedno, čini se da to i nije bila tolika nerješiva prepreka, ali je bila jedna od stavki, bolje rečeno povod za otvaranje nekih drugih nesuglasica, koje zasebno možda nisu bile toliko eksponirane, ali kada su se stavile na stol tijekom pregovora dovele su do razlaza.

Navodno je, pak, značajnu ulogu u svemu imao i Alcarazov otac, s kojim su od ranije postojale neke manje tenzije na relaciji s Ferrerom vezano oko načina vođenja Carlitosove karijere. No, činilo se da je sve izglađeno i zaboravljeno poslije sjajne, vrlo uspješne sezone za koju je, uostalom, i Ferrer prije samo koji dan dobio nagradu za trenera godine. Međutim, ispada da nije baš tako...

- Mislim da ovo nije bila Carlosova odluka. On uvijek brani svoje trenere, tako je bilo i sa mnom - komentirao je Kiko Navarro, jedan od trenera iz Alcarazovih prvih teniskih godina.

- Poslije svih fenomenalnih uspjeha koje su imali, ne vjerujem da bi Carlos želio bilo što mijenjati. Ova je odluka donešena iz nekih posebnih motiva. Ne znam kojih, ali znam da otac vuče sve poteze - podvukao je Navarro.

Još jedna moguća točka prijepora je novootvorena akademija u vlasništvu Alcarazove obitelji, a koju vode otac i stariji brat. Otvorili su je u Murciji, Alcarazovu rodnu gradu, gdje s obitelji i danas živi, i koja je trebala postati njegovo novo "sjedište". Naime, Alcarazova je baza za treninge sve ove godine bila Ferrerova akademija u 135 kilometara udaljenom mjestu Villena. I koja je sada u biti postala konkurencija. Nije isključeno da se nisu usuglasili hoće li sve ostati po starom, čemu bi vjerojatno naginjao Ferrero, ili je obitelj inzistirala da se sve, pa time i Ferrerov dnevni posao, prebaci u Murciju.

Nadalje, a što opet indirektno vodi na temu financija jesu Alcarazova česta sudjelovanja na ekshibicijama, kojih Ferrero nije baš ljubitelj. Španjolski je tenisač samo nakon US Opena igrao Laver Cup u San Franciscu, na Six Kings Slamu u Rijadu, pa nedavno u New Yorku i Miamiju. Primjerice, njegov rival Jannik Sinner u istom je razdoblju igrao samo u Rijadu, odnosno ispada da se Talijan više štedi i posvećuje treninzima, dok Carlitos obilazi ekshibicije. Koje su sigurno financijski unosne, milijune je teško odbiti pogotovo za mečeve u kojima i nije bitno pobijediti, no ometaju, prekidaju trenažni proces.

Ono u čemu se Ferrero i Alcaraz skoro pa otvoreno nisu slagali jesu Carlosovi "party tjedni". Najbolje se to vidjelo u dokumentarnom filmu o Alcarazu, "My Way" na Netflixu, u kojem je tenisač govorio kako mu radi mentalnog zdravlja treba odmor u kojem će se isključiti od tenisa. Poznato je da je nakon osvajanja Roland Garrosa i prošle i ove godine sa skupinom prijatelja "nestao" na Ibizi i tamo tulumario pet-šest dana. Nisu to bili jedini takvi "odmori", na neke je Alcaraz, priznao je to i sâm, odlazio bez Ferrerove suglasnosti. Jasno, ima 22 godine, ne treba mu ničije dopuštenje, ali to je više stvar poštivanja odnosa, trenera...

- Profesionalac se treba biti kroz cijelu godinu - govorio je Ferrero.

- Sve ima svoje vrijeme. Kad je vrijeme za treninge, treba trenirati, kad je vrijeme za zabave, treba se zabavljati.

Ferrero, koji se nije libio govoriti stvari koje Alcaraz nije volio čuti, ali koristio tu otvorenost i iskrenost u dobre svrhe, otišao je i puno dalje otkrivajući svoje nezadovoljstvo Carlosovim partijanjem, pa makar ono bilo samo povremeno.

- Ako odeš na Ibizu šest dana i svaku noć ideš van, to je sve samo ne odmor. Carlos ima potpuno drugačiju percepciju rada i žrtvovanja od mene. Toliko drugačiju da ponekad posumnjam da s njegovim načinom doista može postati najbolji tenisač svih vremena. Osvojiti dva Grand Slama u godini je sjajno, ali pravi je izazov zadržati tu razinu svake godine.

Jesu li svi ti "mali" faktori - ugovor, novac, akademija, tulumi, ekshibicije - utjecali na konačnu odluku o raskidu suradnje, možda će se jednog dana doznati, ali ono što se zasad zna jest da prvi tenisač svijet traži novog glavnog trenera. Tu će ulogu zasad popuniti Samuel Lopez, 55-godišnjak koji je svojevremeno bio trener Juanu Carlosu Ferreru, a kasnije još brojnim tenisačima, zaključno sa Španjolcem Pablom Carrenom Bustom, s kojim je osvojio sedam ATP titula i dogurao do Top 10 na svijetu. Od prošle je zime kao pomoćnik u Alcarazovu stožeru, došao je kao "Ferrerov čovjek", štoviše i Lopez je čvrsto vezan za Ferrerovu akademiju. No, to očito u njegovu slučaju nije smetnja, ako je uopće bila i u Ferrerovu.

Lopez bi trebao biti na Australian Openu uz Alcaraza, ali čini se da neće za stalno preuzeti trenersku ulogu. Španjolska Marca piše kako je "natječaj" za Alcarazovog glavnog trenera već otvoren, čak da su i neki razgovori već obavljeni. Ako je želja imati neko veliko ime, s pedigreom vrhunskog igrača, osvajača Grand Slamova, baš kao što je to bio Ferrero, nekako je logično pa i prirodno prvo pomisliti na Carlosa Moyu. Još jedan Španjolac koji je, k tome, već ima trenerskog iskustva kroz rad s Rafaelom Nadalom u posljednjoj fazi karijere najvećeg španjolskog sportaša. Također, sve kvalifikacije ima, a također je slobodan, barem koliko znamo, i Goran Ivanišević...

S druge strane, vjerojatno će i Juana Carlosa Ferrera, ako već i nisu, zapljusnuti ponude za posao. Pitanje je koliko je on spreman odmah nastaviti raditi, jer objektivno, poslije dragulja kakav je bio Alcaraz, igrača koji potencijalno može biti najbolji svih vremena, teško će biti raditi s bilo kim drugim.