Najbolja hrvatska tenisačica vrlo je brzo pronašla novog trenerskog aduta nakon što se razišla s Martijnom Bokom. Od turnira u Istanbulu sljedećeg tjedna na kojemu će 30-godišnja Hrvatica biti u statusu braniteljice naslova (turnir prošle godine nije održan, 2019. je Martić tamo osvojila prvu i za sada jedinu titulu u karijeri), u njenom korneru će sjediti Francesca Schiavone.
Legenda talijanskog tenisa, prva Talijanka s Grand Slam naslovom (Roland Garros 2010. godine, u finalu bolja od Samanthe Stosur) igračku je karijeru okončala na US Openu 2018. godine.
Kao igračica je stekla nadimak Leonessa (Lavica) zbog beskompromisne borbe do “krvavih koljena”, što joj je i donijelo slavu u Parizu, a malo je nedostajalo da obrani naslov u Roland Garrosu (izgubila je finale od Kineskinje Na Li). Prije dvije godine Schiavone je oboljela, nije otkrila o kojem je raku riječ, ali kad se izliječila poslala je poruku:
- Dobila sam ovu borbu i eto me opet u akciji.
I to s našom Petrom Martić.
- Nakon Miamija sam se odlučila na promjenu i sa Francescom sam se dogovorila da na sezona na zemlji bude probni period na kojemu ćemo vidjeti kako i u kojem smjeru dalje - rekla nam je Martić.
- S Martijnom sam prekinula, jer rezultati nisu bili na očekivanoj razini, kao što ni moja igra nije bila dobra. Ponekad rezultati mogu izostati, ali ako igra napreduje, to će se pokazati prije ili kasnije. S vremenom sam se sve više osjećala izgubljenom u vlastitoj igri, moja odluka je bila nezaobilazna.
Petra je ove godine dobila samo četiri od deset mečeva. Na Yarra Valley Classicu je svladala Veru Lapko i izgubila od Shelby Rogers, na Australian Openu je eliminirana na startu od Olge Danilović (183. na rang-listi), potom je na Phillip Island Trophyju bila u četvrtfinalu s pobjedama nad Rebeccom Marino i Kimberly Birrell, te uz poraz od Darije Kasatkine. U Adelaideu je nadigrala Ljudmilu Samsonovu, a zaustavljena je od Coco Gauff, u Dubaiju je bolja bila Kristina Mladenovic, dok je u Miamiju ispala od Ane Kalinskaje u tie-breaku trećeg seta.
- Trenutno nemam nikakve ciljeve što se renkinga i rezultata tiče. Najvažnije je pronaći igru, vratiti izgubljeno samopouzdanje, pa će onda doći rezultati. Tko zna? Možda već s Istanbulom krenem u uzlaznu putanju.