Točno dva mjeseca od posljednjeg meča, poraza od Jordana Thompsona na Masters 1000 turniru u Parizu, Borna Ćorić jedva je dočekao novi početak, svoj prvi meč u 2021. godini. Zanimalo nas je što je sve radio od toga 1. studenoga kad je pomalo neočekivano posrnuo protiv Australca (6:2, 4:6, 2:6).
- Najprije sam iz Pariza otišao u München, obavio neke preglede kod doktora. Potom sam tri, četiri tjedna bio u Zagrebu, nakon odmora sam tamo počeo i s pripremama. S pripremama sam nastavio u Dubaiju, u tom trenutku je još u igri bila opcija kako ćemo oko 15. prosinca svi otputovati u Australiju. Onda je to otpalo, vratio sam se u Zagreb, s obitelji proveo blagdane i prije Nove godine sam opet bio u Dubaiju. Tamo sam radio sve do puta u Melbourne sredinom siječnja.
Grad diše punim plućima
U prvotnom planu bio je nastup na turniru u Antalyji, ali to je dosta brzo otkazao.
- Imao sam jednu ozljedicu, htio sam to zaliječiti i nije bilo potrebe da igram. Sada sam potpuno zdrav, osjećam da je sve u redu s mojim tijelom, makar nisam bio zadovoljan sa fizikom do prije nekoliko dana. Mentalno je bilo jako teško izdržati dvotjednu karantenu, ali iz razgovora s ostalima shvatio sam da se većina dosta dobro nosila s time. U subotu su i posljednji tenisači i tenisačice izašli iz karantene, život je za sve nas postao normalan i sada je stvarno super. Nekako mi sve izgleda opuštenije ovdje u Melbourneu, kao da korone nikada nije bilo. Ja sam se upravo vratio s jedne večere, grad diše punim plućima.
U početku nije bilo tako, jer je u tri zrakoplova za Melbourne ukupno bilo petero zaraženih virusom, pa još dvoje naknadno uključujući španjolsku tenisačicu Paolu Badosu. Uglavnom, prvih nekoliko dana kao da je vladao kaos, bilo je dosta nesigurnosti što i kako, što će se dogoditi.
- Prva tri dana smo svi bili zatvoreni, trebalo je napraviti reorganizaciju. U početku smo svi bili malo iznenađeni, od petka do utorka smo bili u sobama i to je bio najnaporniji dio. U redu, morali smo prihvatiti da Australci ne žele riskirati i da žele sve imati pod kontrolom. Oni su mjesecima bili u teškom lockdownu i ne bi bilo u redu da mi dođemo i razjebemo sav njihov trud.
Eto, strpljenje sa svih strana se isplatilo. U nedjelju su tenisačice odigrale prve mečeve u Melbourne Parku na dva turnira, od danas kreću i tenisači s dva turnira, pa u utorak počinje ATP Cup, u srijedu još jedan turnir za tenisačice, koje su bile u strogoj karanteni. Ponavljamo, sve u Melbourne Parku. Treba to sve skupa uhodati.
Čilić je digao formu
- Marin i ja smo sve treninge od prvog izlaska iz hotela odradili zajedno, nisu nam dopustili da mijenjamo partnere, kao što je isprva bilo zamišljeno. Ne, nije nam smetalo. Rekao bih da je Marin digao formu i da je spreman ostvariti bolje rezultate nego u posljednje dvije godine, a za sebe bih rekao da sam solidan i da ima vremena da bih igrao još bolje. Čekamo mečeve, dva mjeseca su prošla od posljednjeg i normalno je da neke stvari u igri moraju štekati, no s te strane sam potpuno miran, nema panike. Sigurno je da u Melbourne Parku sa šest turnira ukupno neće biti dosadno, snaći ćemo se.
Pogotovo što će ponovo osjetiti užitak igranja pred publikom, vlada Victorije je odobrila do 30.000 gledatelja u prvom tjednu Australian Opena, a od četvrtfinalnih mečeva do 25.000 gledatelja.
Što Borna očekuje od sebe? Kakav tenis, kakve rezultate? Na čemu je radio na pripremama? Sve su to uobičajena pitanja i logično je da svatko od sebe očekuje najviše.
- Pitanje je dobro, ali ne znam odgovor. Lani nisam bio zadovoljan bekhendom, koji je moj najbolji udarac. Bolio me taj lijevi zglob prije nego što je uslijedila stanka zbog korone, niti kasnije nije bilo idealno i uspio sam pokvariti moj najbolji udarac. Nikada prije nisam toliko radio na bekhendu kao sada u Dubaiju, to mi je bila jedna od većih stavki, jer sam ga htio vratiti na razinu na kojoj je bio. Servis mi je lani bio dobar, forhend je uglavnom bio dobar, bolji od bekhenda. Mislim da sam na pravom putu samo da me zdravlje posluži. Onda će sve sjesti na svoje mjesto. Uz sve to, potrebno je malo sreće, pa da sezona krene u pravom smjeru i da igram kao što sam igrao 2018. godine kad sam došao do 12. mjesta na rang-listi.
Ako se ne varamo, u Beču u listopadu je rekao da bi sebi dao ocjenu vrlo dobar za prošlu godinu uzimajući u obzir sve probleme s kojima se suočio. Ta bi ocjena sigurno skočila da je u svom prvom četvrtfinalu na Grand Slam turnirima pobijedio Alexandera Zvereva, a imao je meč pod kontrolom, set viška i break u drugom. Nama je taj poraz teško pao.
- Meni također, bio je to moj najvažniji meč na Grand Slam turnirima, imao sam osjećaj da imam Zvereva. Nije to bilo lako prožvakati, pogotovo kad znaš da bi u polufinalu igrao protiv Carrena Buste. Mislim, ništa protiv njega, odličan je tenisač, ali u polufinalu Grand Slam turnira obično ideš na Đokovića, Nadala, Federera… Dakle, to bi u najmanju ruku bio 50:50 meč, prava prilika za finale. Vjerojatno sam i zbog toga loše odigrao ono malo turnira na zemlji, posebno Roland Garros. Mislim da sam požurio igrati Rim, da je to bila pogreška.
Ipak se uspio stabilizirati, biti u finalu Sankt Peterburga, završiti godinu kao 24. na rang-listi.
Lani je sve bilo nenormalno
- Bit će uvijek padova, to se ne može izbjeći, ali radim na tome da vratim udarce i da ostanem zdrav kao što sam bio 2018. godine. Ulazak u Top 10 je cilj oduvijek, svi tenisači to govore kad ih se pita, kao što će svi reći da sanjaju osvojiti Grand Slam turnir. Naravno da me malo frustrira što u tome još nisam uspio, mislim na ulazak u Top Ten. Ako ću biti najbolja verzija sebe, onda mislim da vrijedim toliko. Posljednje dvije godine u tome nisam uspio. U redu, lani je sve bilo nenormalno, rang-lista je drugačije funkcionirala i teško da bih se probio u Top 10 čak i da sam bio u finalu US Opena.
Dodat će da ne ide u krevet na počinak razmišljajući o tome, nego mu je to i motiv.
- Znači da još nisam ispunio osobne ciljeve. Trenutno vrijedim za 25. mjesto na rang-listi, nije toliko važno gdje sam bio prije dvije godine. Glupost je govoriti da si Top Ten kad si petnaest mjesta daleko, tako može pričati još dosta tenisača. Ali da sam optimist, jesam. Pod uvjetom da zdravlje bude u redu, da me zaobiđu ozljede i ozljedice.