Prije 18 godina ovdje je okusio draž vrhunske igre, tenisa na ATP razini. Prije 11 godina na istom mjestu stigao je do nove titule na posljednjoj, trećoj različitoj podlozi, postavši drugi Hrvat u povijesti turnira s plavetnim trofejom. Na iznimno važnoj postaji njegove karijere nije ga bilo devet godina, ali Marin Čilić (34) ponovno se vratio na dobro poznato lokaciju, u Umag. Osim povratka na mjesto sreće, vlasnik US Opena iz 2014. godine nadolazećih dana vraća se i - tenisu.

Prošla su točno 203 dana od njegova posljednjeg meča. Iako je početkom siječnja svladao Roberta Carballésa Baenu u osmini finala turnira u Indiji, morao je otkazati daljnje izazove. Šest mjeseci kasnije, ponovno je tu. Gladan tenisa. Udobno smo se smjestili u fotelje u podnožju stadiona "Goran Ivanišević", gdje smo se s Marinom dotaknuli svih teniskih aktualnosti. Prva tema na meniju, dakako, bila je vezana uz oporavak.

- Rehabilitacija je bila vrlo aktivna. Prvi put sam se susreo s tim, kao svaki sportaš prihvatio sam to kao veliki izazov. Trenirao sam svaki dan, ali naravno, to je spor proces s obzirom na to kako je operacija koju sam napravio na meniskusu malo zahtjevnija za oporavak jer je uključivala i rez i šivanje. Uzela je maha u početku, pogotovo prvih 12 tjedana, jer u tom periodu još nisam mogao trčati, ali zadnjih tri mjeseca oporavak je išao jako dobro, bez ikakvih smetnji i bolova - priča nam Međugorac, čiju je priču na sekundu prekinuo telefonski poziv Duje Ajdukovića, međutim, Marin je, kao pravi profesionalac i s poštovanjem prema našem dogovoru, spremio mobitel nazad u džep i Duju kontaktirao kasnije.

Povratak u tinejdžerske dane

Godine 2005., s nepunih 17 godina, predstavio se umaškoj javnosti debijem na ATP Touru ušavši u turnir s pozivnicom, a premijeru pamti po porazu od Belgijca Kristofa Vliegena u prvom kolu. Šest godina kasnije izgubio je u finalu od Aleksandra Dolgopolova, dok je 2012. konačno okusio slad pobjede.

- Apsolutno me veseli povratak. Sada se baš nekako zaokružuje cijela, velika priča. Još dok je postojao Zagreb Indoors, to su uvijek bili turniri za hrvatske igrače, da se dodatno probiju, da naprave rezultat i da im tu pomognu domaća publika i atmosfera. Uvijek sam bio drag gost svih naših turnira, srce mi je bilo veliko kada sam osvojio Umag 2012. i imao sam uvijek dobrih rezultata ovdje. Nadam se i ove godine još jednoj pozitivnoj priči.

Slavlje nakon osvajanja turnira 2012.

GORAN SEBELIC/CROPIX Cropix

Osim prisjećanja na mlađahne dane iz Umaga, Marin se ovaj tjedan ponovno može osjećati kao - tinejdžer. Nakon gotovo 16 godina (od 15. listopada 2007.) prvi put je ispao iz društva sto najboljih igrača svijeta, jer je prošlog ponedjeljka pao na 102. poziciju.

- Kad se pogleda, prošao sam toliki rad i trud kroz cijelu karijeru. Dok to traje, uvijek se uzima kao "normalno", kao da to tako mora biti. Iz godine u godinu sjajni rezultati, zadržavanje u vrhu liste, borba za najveće turnire. Ipak, kad čovjek pogleda iza sebe i vidi ostavštinu od gotovo 16 godina među prvih 100 igrača, to je zbilja nevjerojatan podvig. S tim sam baš jako ponosan, a ispred mene je sada novi izazov: ozdraviti i biti ponovno kompetentan za velike turnire. I Wawrinka i Thiem, ali i Murray, prošli su kroz težak proces rehabilitacije, nadam se da tu ima prostora za pozitivne priče - kaže Čilić, kojemu će upravo preostala dva Grand Slam pobjednika na turniru, Švicarac i Austrijanac, biti konkurencija za trijumf u Istri.

Obitelj najveća podrška

S obzirom na to kako je bez tenisa bio pola godine uslijed ozljede, a krajem rujna će puhati u 35 svjećica na rođendanskoj torti, upitali smo ga osjeća li i dalje isti žar prema tenisu, smatra li da ima nedovršenog posla i nedostaje li mu motivacije.

- Osjećam se jako pozitivno. Obožavam tenis, moja ekipa zna koliko se trudim i radim, koliko ja njih potičem. Oni me zapravo nekad koče i smanjuju na neki način treninge (smijeh), ja uvijek dodajem malo više gasa jer osjećam da još uvijek mogu i da još uvijek imam priliku, to mi daje veliki elan - priča nam u dobrom raspoloženju, dok jednim okom prati igru s loptom sina Balde, koji je bio dodatno pojačanje na našem razgovoru.

Upravo će mu obitelj biti veliki vjetar u leđa na nadolazećem turniru, s obzirom na to da uživa u druženju s njima izvan terena.

- Prekrasno mi je što mogu putovati sa mnom, pogotovo u 2022. bili su na jako puno turnira. Otkako je krenula korona rodio se Baldo, te sezona 2020. i 2021. bile su isprekidane zbog odgoda, ali uvijek mi je gušt biti s njima van terena. To me opušta, znam da su tu uz mene i ja sam sretniji, pogotovo kada to mogu uskladiti s turnirom i svojim mečevima.

U pozitivnom tonu nastavili smo i s utiscima s nedavno održanog "Gem Set Hrvatska" u Zadru. Humanitarnog turnira s najboljim hrvatskim sportašima, a Marinova Zaklada tim će putem pomoći mladim sportašima.

- Jako lijepa priča, cijeli taj događaj odiše pozitivnim osjećajima. Toliki broj vrhunskih sportaša na jednom mjestu, svi otvorena srca i veseli. Na kraju, za nas sportaše, to je jedan poseban događaj gdje se možemo družiti, vidjeti neke stare kolege. Recimo, Dudu (Eduardo da Silva nap.a.) je stigao iz Brazila u Zadar, došao je s obitelji na odmor u Hrvatsku, a usput i sudjelovati na turniru. Sreo je, primjerice, Luku (Modrića nap.a.) prvi put nakon šest godina. S druge strane, meni je bilo fantastično vidjeti sve njih u tako dobrom raspoloženju, a sve za jedan viši cilj - da pomognemo djeci i zajednici. Poslali smo poruku mladima koliko je sport važan, ali i od svih sredstava će se izgraditi sportsko igralište u osnovnoj školi u Stankovcima, što je velika stvar.

Bilo je to treće izdanje humanitarnog turnira, a drugi put (zaredom) među pobjednicima su se našli Čilić i Modrić. S Marinom smo popričali o kapetanu "vatrenih", ima li možda perspektivu u "bijelom sportu"?

- Luka je fantastičan. Vidi se kakvu mirnoću ima kada igra, ne samo u nogometu, nego i u tenisu. Uvijek zadivi s potezima, a druži se s reketom možda dva-tri puta godišnje, pogotovo u ljetnom razdoblju. Pokazuje kakav je talent. Eto, dvije titule imamo, možda stigne i treća, morat će onda proširiti svoje vitrine (smijeh).

Carlos Alcaraz i Marin Čilić

MIKE STOBE/GETTY IMAGES/PROFIMEDIA

Iako se svi bolje snalaze u "svojim" sportovima, kako je turnir odmicao, tako su pokazivali i sve bolje poteze.

- Nekoliko njih prvi put se družilo s reketom tek dva dana prije događaja, ali do finala su pokazali zavidan napredak. Čak i Dudu mi je spomenuo kako je prvi put igrao tenis desetak dana prije događaja i toliko se zaljubio da mi je rekao kako će nastaviti igrati tenis, da mu je to sjajno. Svi su bili odlični, Matea Jelić, Tin Srbić, Štrlek, Sinković… Planinić igra fantastično, ali svi pokazuju sportski duh i potencijal.

S rekreacije smo brzo skočili u profesionalne vode, a neizbježna tema bio je i svježe okrunjeni kralj All England Cluba. Carlos Alcaraz, prošlogodišnji finalist, ali i pobjednik Umaga iz 2021., pokorio je Wimbledon i stigao do drugog Grand Slama u karijeri. Iako ima 20 godina, putokaz je i za starije majstore.

- Dečko inspirira, s obzirom kakvu zrelost pokazuje i kakvim duhom odiše. Vrlo je pozitivan, vjeruje u to što radi, ima sjajnu ekipu uz sebe. Najviše me impresionira kreativnost koju pokazuje, bez obzira koji je trenutak u meču, break-lopta ili meč lopta. To je inspirirajuće i pokazuje da igra tenis bez obzira na to koji je rezultat u pitanju i postoji li pritisak. Ima nevjerojatne rezultate i vjerujem da će samo ići naprijed - komentirao je Marin, koji, baš kao i španjolska teniska senzacija, u Umagu ima jedan trijumf i jedan poraz u finalu. U prvom kolu 33. Croatia Opena, Čilić će igrati protiv kvalifikanta.