Vremenski stroj još nije izmišljen, ali Andy Murray ovih dana djeluje kao da ga potajno koristi. Engleski tenisač u dva je dana izbacio dva etablirana imena iz turnira u Stuttgartu, prvo aktualnog petog igrača svijeta, Stefanosa Tsitsipasa, a onda i Nicka Kyrgiosa, kod kojeg unatoč etikete “zločestog dečka”, teniski talent nikad nije bio sporan.
Osim što je “naslagao” Grka i Australca, a prije njih još i O’Connella i Bublika, Murray se ujedno plasirao i u finale njemačkog turnira, što je njegovo tek treće ATP finale unazad tri godine. Zašto je baš to razdoblje važno? Zato što se prije malo više od tri godine, Murray podvrgnuo drugoj operaciji kuka, jer prva u 2018. nije bila dovoljno uspješna, pa su mu, da bi ga oslobodili boli, ugrađeni umjetni dijelovi, odnosno čovjek otad igra s djelomično metalnim kukom!
Mogao je reći ‘zbogom’
U međuvremenu je zboga duže pauze i rehabilitacije izgubio i formu i renking - u rujnu 2019. pao je na 503. mjesto ATP liste - vraćao se nastupajući i na challengerima, povremeno bi bljesnuo ponekom zvučnijom pobjedom, ali sve je to bilo tanko u odnosu na Murraya iz najboljih dana. A Murray iz najboljih dana je trostruki Grand Slam pobjednik (2x Wimbledon, US Open) i broj 1 na svijetu. Sve to u doba kada teniskim svijetom vladaju Rafael Nadal, Roger Federer i Novak Đoković. Dapače, Škot je bio toliko dobar da je jedno vrijeme smatran ravnopravan njima, pa je umjesto Velike trojke, zapravo postojala Velika četvorka. Možda Murray, realno, nije ta klasa, ali činjenica da je pored njih osvojio 46 turnira, da je i Đokovića i Federera pobijedio po 11 puta (uz 25, odnosno 14 poraza), a Nadala 7 puta (17 poraza), ipak mu daje više nego solidan legitimitet.
Mogao je nakon ozljede i operacije mirne duše reći “zbogom”, nitko mu ne bi imao što zamjeriti jer sve je ionako ostvario - vratio 2013. pehar pobjednika Wimbledona u britanske ruke nakon 76 godina čekanja, donio im Davis Cup (2015), osvojio dvije zlatne olimpijske medalje (London, Rio)... Ali, zaštitni znak njegova tenisa oduvijek je bila borba, borba do kraja. Otuda i nadimak Hrabro srce. Zato se i nakon ugradnje metalnog kuka odlučio boriti i dalje. Bilo je teških dana, poraza od anonimaca i tenisača kojima će pobjeda nad njim ostati najveća u karijeri, iako se dogodila u 2. kolu Challengera u Rennesu, ali i sa 35 na leđima i metalnim kukom, Murray se bori i dalje.
Neki su povukli paralelu između Murraya i Rafaela Nadala, koji se pak muči s kroničnom ozljedom stopala, ali je svejedno osvojio posljednja dva Grand Slama, za ukupno 22 na kontu.
- Mislim da smo Rafa i ja ipak u drugačijim situacijama, pogotovo zbog operacija koje sam prošao - rekao je Murray za ATP.com.
- Vjerujem da on igra kako bi srušio rekorde i osvojio Grand Slamove. Jasno, moraš voljeti tenis da bi igrao uz bolove kad postaneš stariji, ali mislim da je lakše podnijeti bolove kada se boriš za najveće trofeje. Moja situacija je potpuno drugačija. Ja posljednjih godina igram i challengere, a razlog zašto ih igram jest da jednostavno volim tenis, uživam biti na terenu.
Kako god, za Murraya je pobjeda nad Tsitsipasom bila prva nad Top 5 igračem nakon punih šest godina, od pobjede nad Novakom Đokovićem u finalu ATP Finalsa, s kojom se tada i uspeo na broj 1 svjetskog tenisa.
- Njegova je igra i danas definitvno tu - rekao je Tsitsipas nakon poraza od Škota u Stuttgartu.
OK, pobjeda nad Grkom na njegovoj najmanje omiljenoj podlozi, na turniru iz kategorije ATP 250, nije tako velike magnitude kao neki od nabrojenih uspjeha, ali je svakako dobar podsjetnik da malo koji tenisači znaju “plesati” po travi kao Murray.
- Bila je to dobra partija - prizeman je ostao i 35-godišnji Škot.
- Nisam imao puno šansi protiv njegovog servisa, ali kada bismo ušli u razmjenu udaraca, imam osjećaj da sam diktirao poene. To je dobra stvar za mene.
Sad ga čeka Berettini
A onda je došao i Kyrgios. Kada je (mentalno) pravi, Australac može pobijediti svakoga, ali subota (opet) nije bio taj dan. Murray je upisao novu pobjedu i popravio svoj omjer na travi na 114-23. Od aktivnih tenisača više na travi ima samo Federer (192), a sljedeći je Đoković sa 102. Ovo je i deseto travnato finale za Andyja, a 70. ukupno u karijeri.
Posljednja prepreka bit će mu još jedan top suparnik - Matteo Berrettini. On se, pak, u Stuttgartu vratio na terene prvi puta nakon tromjesečne stanke radio ozljede ruke i eto ga odmah u finalu. Talijan je još uvijek Top 10 na svijetu, ali je početkom godine bio i šesti, a ponajviše zahvaljujući tome što je lani u Wimbledonu igrao finale.