Ivan Ljubičić zaključio je reprezentativnu karijeru s omjerom 36:19 (23:13 u singlu, 13:6 u paru), ali njegov i hrvatski rekord nije dugo trajao. Nekoliko godina kasnije skinuo ga je još uvijek aktivni Marin Čilić s 42:20 (32:14 u singlu, 10:6 u paru), ali Ivanu Ljubičiću nitko ne može oduzeti 11 pobjeda u nizu u trijumfalnoj 2005. godini. Jedanaest pobjeda zaredom i svih jedanaest u živim mečevima. Nitko u povijesti Davis Cupa nije u tome uspio.
Samo ga je jedan set dijelio od čistih, savršenih 12:0, ali ispriječio se Dominik Hrbaty, još više ga je omeo ukočeni vrat zbog čega je bilo upitno hoće li igrati trećeg dana finala u Bratislavi. S mučninom u trbuhu i nagonom za povraćanje izgubio je meč u pet setova.
Jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena, osvajač deset turnira (najveći je Masters 1000 u Indian Wellsu 2010. preko leđa Andyja Roddicka, Novaka Đokovića i Rafaela Nadala) i čovjek koji je dosegao 3. mjesto na rang-listi 2006. godine, ipak se najviše pamti po toj Davis Cup godini, ali i po bronci s Olimpijskih igara iz Atene u tandemu s Marijom Ančićem.
Sada je, pak, u stalnoj žiži zanimanja kao trener Rogera Federera i to već više od pet godina. U tenisu je duboko, to je njegova prošlost, sadašnjost i budućnost. Ljubičić ima i agenciju koja vodi brigu o nizu igrača i igračica (uključujući Bornu Ćorića i Donnu Vekić), dok je ovoga ljeta otvorio tenisku akademiju u Lošinju. Sjećate se da su ljetos tamo osvanuli upravo Federer i Thierry Henry, legendarni nogometaš. Jesenas se tamo igrao i jedan challenger, nema sumnje da će ta akademija u budućnosti zauzimati sve važnije mjesto u teniskom svijetu. Od rujna do danas je kroz nju prošlo oko 150 djece, prilično je dinamično.
Ljubičić je zadovoljan, ali nismo ga nazvali da bismo ovoga trenutka pričali o akademiji. Reprezentacija Hrvatske je suprotno svim prognozama osigurala finale Davis Cupa u nedjelju u Madridu. Njeno četvrto finale od 2005. godine, samo je Španjolska u tom periodu uspješnija od Hrvatske. Podatak za duboki naklon, ono kapa do poda.
- Pa, navikavamo se, ali istina je da je to veliko iznenađenje. Stoji da u ovakvom sustavu sa samo tri meča, onaj u parovima otvara puno toga, pogotovo ako na raspolaganju imaš najbolji svjetski par. Ipak, da bi taj par odlučivao, mora se do toga doći. E, tu je Borna Gojo odigrao nezaboravne partije i postigao nevjerojatne rezultate. Što se tiče Marina, bez obzira na poraze, on je vrlo važan za reprezentaciju kao lider i s velikim iskustvom. On zna sve, zna i kako se euforija smiruje. Nekako se baš sve fino poklopilo.
Baš nam je drago da ste spomenuli Marina. U redu, s pravom je pao u zavjetrinu, jer je iskočio Gojo, a i Mektić i Pavić su bili savršeni, međutim, nije u redu da ga se toliko kritizira. Kao da je ovoga tjedna izgubio od nekih tamo lijevih igrača.
- Marin je odigrao odličan prvi set protiv Đokovića, protiv Sinnera je servirao za pobjedu. To pokazuje da je u formi. Osvojio je Sankt Peterburg, također u dvorani. Pokazao je da u ovom trenutku ima svakog protivnika na reketu. Nikada se ne zna, on može biti prevaga u nedjelju.
Borna Gojo je veliko otkriće. Kako za ljubitelje sporta u Hrvatskoj, tako i za svjetsku tenisku scenu. Iznenađenja je bilo i uvijek će ih biti, ali 23-godišnji Splićanin u kontinuitetu priređuje iznenađenja, koja to onda više i nisu.
- Da, to je velika razlika. U jednom meču je sve moguće, ali on u ova tri meča koja je dobio igra na puno većem nivou od svoga renkinga. Što znači da je on vrjedniji od položaja na ljestvici. I nije samo pitanje kako igra, nego vidiš kako on stoji na terenu, kako zatvara mečeve. Protiv Sonega je na početku trećeg seta sve upućivalo na to da je gotov, međutim, on je taj set dobio sa 6:2. Ne bi bilo prvi put da nastupi u Davis Cupu nekome pomognu u nastavku karijere. Vjerujem da će tako biti i s Bornom. I mene je Davis Cup redovito dizao i davao mi samopouzdanje. Cijela ta atmosfera u reprezentaciji pomaže, kad je momčad iza tebe. Pokušavam to prenijeti i na djecu u Lošinju. Iako je tenis individualan sport, bitno je da se osjećao kao dio tima. Lako je kad te ide, ali kad te ne ide, onda je važno znati da uz sebe imaš kvalitetne ljude.
Nikola Mektić i Mate Pavić u Davis Cupu dokazuju da su ove godine svijet za sebe, posebna kategorija. Četiri glatke pobjede u dva seta, bez izgubljenog servisa u tom pohodu na finale. Milina ih je gledati. Niti izvanredni igrači poput Jannika Sinnera i Fabija Fogninija ili Novaka Đokovića i Filipa Krajinovića ne mogu im parirati.
- Parovi su sve specifičniji, najbolji parovi dovode neke stvari do savršenstva po pitanju dinamike i pozicioniranja. Činjenica je da igrači iz singla i dalje imaju kvalitetnije, teže udarce, no sada specijalisti igraju tako da ovima ne dopuštaju puno prilika za odigravanje tih udaraca kako oni hoće. Oduzimaju im prostor i vrijeme, pogotovo u dvorani. Ma, to sve nije bitno, oni imaju fantastičnu sezonu. To je glavni razlog. Mi smo, Mario i ja, dobili Bryane u Carsonu. Ma, dobili su po tamburi od nas. Mektić i Pavić to ne dopuštaju, a ne zaboravite da je Pavić do Torina bio bez pobjede u Davis Cupu. Sve to stvara pritisak. Ono što su oni odigrali ove godine je - bolesno. Wimbledon, Olimpijske igre, sve te titule, broj jedan, sada Davis Cup... To je godina za povijest, nitko u hrvatskom tenisu nije imao takvu godinu.