Odmah čim je osvojio svoj prvi Grand Slam, US Open 2022., bilo je jasno da će to biti jedan od mnogih za Carlosa Alcaraza. Jer sve ono što je već tada pokazivao, kao tek 19-godišnjak, bilo je dovoljno fascinantno da dobije epitet, kako Amerikanci vole reći, "next big thing", odnosno sljedeća superzvijezda. I sve što je poslije toga uslijedilo bilo je u skladu s tim očekivanjima. Netom završeni Roland Garros, odnosno finale protiv Jannika Sinnera, samo je na spektakularan način pokazao svu raskoš Alcarazova talenta.
Pogotovo se to odnosi na drugu polovicu meča, odnosno nakon što se trebalo iskopati iz bunara u koji ga je bacio Sinner u prva dva seta, pa onda još imao i tri vezane meč-lopte u četvrtom. Talijan je i tada i u nekim ranijim dijelovima meča djelovao kao suparnik protiv kojeg se ne može igrati, protiv kojeg nema djelotvornoga načina kako ga zaustaviti.
Međutim, kako je onda uspio izgubiti? Samo zato što je s druge strane mreže stajao jednako dobar tenisač, ali koji je u određenim trenucima sposoban odigrati i još bolje. Alcarazov kontinuitet kvalitete kroz meč možda je i niži od Sinnerovog, možda (još) ne može zadržati identičan visoki standard kroz svih pet setova, ali u određenim okolnostima Carlos je sposoban probiti granice i zaći u sferu nemoguće dobrog tenisa.
- Mislim da je on rođen da igra u ovakvim trenucima - objasnio je kasnije njegov trener Juan Carlos Ferrero.
- Trudimo se njegov um pripremiti za ovakve trenutke, kao što su bile i te meč-lopte i kao što je bio tie-break u petom setu. Bio je vrlo hrabar i vrlo agresivan cijelo vrijeme.
Drugim riječima, morao se Alcaraz prebaciti u nadljudski mod kako bi došao do pobjede.
- Carlos nije izmislio tenis, ali sigurno ga je usavršio - objasnio je bivši britanski tenisač, a sada stručni analitičar Mark Petchey za TNT Sports.
Upravo radi te sposobnosti, tog rijetkog talenta već smo ranije pisali o Španjolcu koji kao da je dizajniran i proizveden u tvornici superrobota jer takav spoj nadarenosti, fizionomije, psihologije, posvećenosti i ambicije doista je endemična pojava.
Za bolje shvaćanje bi najlakše bilo povući paralele s Velikom trojkom, s Rogerom Federerom, Rafaelom Nadalom i Novakom Đokovićem, jer oni su ipak postali referentna točka za tenis, za uspjehe, rekorde, kvalitetu... No, jedan koji također spada u red velikana i koji ne samo zbog osam osvojenih Grand Slamova, već i gomile drugih ostvarenja, svakako ima legitimitet govoriti o temi jest Andre Agassi.
- Alcaraz ima sve kvalitete Velike trojke, pa možda čak i veće - rekao je 55-godišnji Amerikanac koji jedini pored Đokovića ima sve najvažnije trofeje u tenisu: sva četiri Grand Slama, olimpijsko zlato u singlu, završni "masters" sezone (ATP Finals) i Davis Cup.
Agassi je i sâm osvojio Roland Garros 1999. godine, čime je kompletirao karijerni Grand Slam, a upravo je on bio izabran da dodijeli trofeje nakon nedjeljnog finala, Kup mušketira Alcarazu i "tanjur" za poraženog Sinnera.
Imao je privilegiju iz prvog reda pratiti epsku bitku od pet i pol sati na stadionu Philippe Chatrier, odnosno novi trijumf Alcaraza.
- Nevjerojatno, ali on ima defanzivnu brzinu kao i Đoković, možda i veću. Ima tempo kao Nadal, ako ne i bolji od njega. Ima osjećaj za igru poput Federera, možda i izraženiji. Naravno, sve to treba uklopiti, ali on je definitivno u nekim segmentima igre bolji od svakog igrača iz Velike trojke - dodao je Agassi.
Ono što je "veličanstvenog ćelavca" posebno impresioniralo jest Alcarazovo kretanje.
- Carlos se kreće kao izvanzemaljac, ne igra obrambeno čak ni kada je stjeran skroz u kut. Posebno je nevjerojatno kako se kreće na podlogama koje su prirodno klizave, trava i zemlja, a posebno njegov način usporavanja, posebno u usporedbi s drugim brzim protivnicima, poput Tommyja Paula ili Alexa de Minaura. Njih dvojica, na primjer, gube puno samopouzdanja i ravnoteže kad god stanu na zemlju ili travu, ne kreću se isto kao što to rade na betonu. Paul je znao imati uspjeha protiv Alcaraza, ali to je uvijek bilo na tvrdim terenima, pobijedio ga je u dva od četiri meča na betonu. Ne znam kako Alcaraz uspijeva ne izgubiti sve te komponente kada prelazi na druge podloge, ali to je kao da svemirski brod igra protiv običnih aviona. Njegova snaga, ravnoteža i agilnost uvijek su tu, bez obzira na uvjete.
Španjolac je ove riječi dokazao prošle godine kada je osvojio i Roland Garros i Wimbledon, odnosno ono što se u teniskom rječniku zove "Channel Slam", u rasponu od mjesec i pol. Prije njega su to uspjela samo petorica - svi članovi Velike trojke, plus Björn Borg i Rod Laver.
- Njegova najbolja podloga je ili zemlja ili trava, možda mu ipak malo bolje "leži" trava. Razlog za to nema nikakve veze s udarcima, već mislim da je tajna u njegovim nogama, da otamo dolazi njegova snaga. Jer ta brzina njegovog kretanja u usporedbi s rivalima, kada na travu iznese taj prvi i drugi korak koji su nevjerovatno eksplozivni, to mu daje prednost... Nevjerojatno je kako dohvati svaku loptu, kako "pokriva" skraćene lopte i onda ako na tu svoju brzinu izvanzemaljca dobro osjeća lopticu, odnosno ima udarac, onda ima kompletan paket - rekao je Agassi.
No, paket koji se još ukrašava, dorađuje. Upravo je i Agassi sjajno analizirao kako je Alcaraz promijenio tehniku bekhenda u odnosu na prošlu godinu i da je to jedan od segmenata u kojem je postao bolji, a da još ima prostora za napredak i u nekim drugim elementima.
- Lani je u zamah glavom reketa išao dosta visoko, prije nego se spustio do mjesta kontakta reketa i loptice, a pri tome je imao blago savijenu desnu ruku u laktu. Sada, međutim, nema nepotrebnog visokog zamaha u krug, već se odmah namješta na visinu udarca, a ruke su mu potpuno ispružene i odmah je u poziciji za udarac. Ono što time dobiva, osim što sebi skraćuje vrijeme pripreme za udarac, jest da loptica može letjeti dublje u protivničko polje i bolje skriva hoće li odigrati paralelu ili dijagonalu. A sve zato što s novom tehnikom u trenutku udarca može duže “držati” lopticu na reketu, a tu je ono odakle dolazi snaga i kontrola udarca. Vrijeme loptice provedeno na reketu, ako je možete držati milisekundu duže, govorimo dakle o nijansama bez obzira kako zamahujete, daje vam bolju kontrolu i veću snagu - vrlo je detaljno objasnio Agassi.
Drugim riječima, Carlos Alcaraz još uvijek nije gotov proizvod, a već je sada nekoliko razina iznad ostalih. Osim Jannika Sinnera.
- Neću ga uvijek pobjeđivati, jer siguran sam da će Jannik izvući pouke iz ovog meča i sljedeći put biti još bolji - rekao je Alcaraz.
No, upravo u tome je čar njihova rivalstva - tjeraju jedan drugoga da budu bolji, ali do koje granice? I postoje li uopće?
Komentari (0)