Nije igrao, ali je na jedan dan ipak bio u Wimbledonu, mjestu koje je bilo i još uvijek jest njegovo kraljevstvo. Roger Federer bio je jedan od posebnih gostiju All England Cluba koji je manjom prigodnom ceremonijom obilježio postojanje 100 godina Centralnog terena. Naime, prije točno stoljeća Wimbledon je promijenio svoju lokaciju, s originalne u Worple Roadu premješten je na pola sata hoda sjevernije, na sadašnju adresu u Church Road.
I baš je tamo, na tom terenu, u toj katedrali tenisa od 250-ak kvadrata kroz proteklih 20 godina stvarana najveća legenda Wimbledona, a po mnogima i tenisa uopće.
Roger Federer tamo je prvi put nastupio još 1999. godine, tamo je dohvatio svoj prvi Grand Slam naslov (2003.), tamo je simbolički preuzeo štafetu od dotadašnjeg vladara Petea Samprasa pobijedivši ga 2001. (osmina finala) u jedinom međusobnom dvoboju, a onda ga 2009. baš opet u Wimbledonu prestigao po broju Grand Slam titula osvojivši svoju 15. Tamo je Švicarac slavio pet godina zaredom (2003.-2007.), igrao sedam finala zaredom (2003.-2009.), igrao 12 finala ukupno, upisao 105 pobjeda, što je također rekord turnira...
- Nadam se da ću se moći barem još jednom vratiti ovdje kao igrač.
Ova godina je prva u posljednje 23 (preciznije 22 jer se 2020. nije igralo uopće) da Roger Federer nije bio u ždrijebu najvećeg svjetskog turnira.
- Jako mi je čudno ne biti dio Wimbledona ove godine, odnosno gledati ga samo na televiziji jer igrao sam ovdje neprestano svake godine otkako sam prvi put bio u kvalifikacijama 1998. - rekao je Federer u intervju za nizozemski Algemeen Dagblad.
- No, toliko sam godina bio na stalnim putovanjima tako da je lijepo iskusiti i malo mira te biti na jednom mjestu, kod kuće, duže vrijeme. Teniski je kalendar ponekad bio prenaporan što se putovanja po svijetu tiče, pogotovo kada se treba organizirati s četvero djece. Jedno vrijeme kao da smo živjeli “na cesti”, stalno na putu, stalno s koferima, u zrakoplovima... Zato mi je ovaj, normalan život kod kuće dobrodošao. Ono što mi, međutim, nedostaje je sport.
Federer je proteklih 18 mjeseci bio na tri operacije koljena i igrao je u tom razdoblju samo pet turnira, odnosno sada već nije igrao punih godinu dana, od Wimbledona 2021. Između ostalog, zbog toga je izgubio i renking, više ga nema na ATP listi, ali to je najmanja briga, praktički samo formalnost.
Još traje ooravak od operacije, za koju je rekao da je bila nužna ne samo zbog tenisa, već kako bi i kasnije, kada jednoga dana zaključi karijeri, mogao imati normalan život, bez tegoba s koljenom. Zato je uzeo maksimalno vremena za oporavak, ali je ipak nedavno najavio da se uskoro vraća na terene. Prvo krajem rujna na Laver Cupu, kojeg je organizator, a onda krajem listopada i na ATP turniru u rodnom Baselu. Bit će mu to svojevrsne probe i pripreme za povratak 2023. Barem se tako nada.
- Apsolutno se želim vratiti. Kako i gdje još ne znam, ali generalna ideja je da igram u 2023.
Tako je govorio prije otprilike mjesec dana, da bi sada donekle malo ublažio retoriku.
- Ne mislim da mi tenis treba - rekao je za nizozemski list.
Čitajući između redaka, i u kontekstu ranije rečenog o normalnom životu, neki bi te riječi protumačili da povratak ipak više nije toliko siguran.
- Ja volim pobjede, ali ako više nisi konkurentan i ne možeš pobjeđivati, onda je bolje stati. Znam da profesionalna karijera ne može trajati vječno i to je OK. Tenis mi ne treba, sretan sam s malim stvarima, kao kada mi sin napravi nešto dobro ili kći dođe s dobrom ocjenom iz škole. Želim ostati uspješan i posvetiti energiju poslovima nakon igračke karijere, što može biti i izvan sporta. Tenis je dio, ali ne i moj cijeli identitet.
Svi njegovi navijači, a njih su stotine milijuna diljem svijeta, ufaju se da će vidjeti Federer u 2023. “za stalno”. No, u međuvremenu će napuniti 41 godinu (8. kolovoza), a to nije dob u kojoj se realno može očekivati borba za najveće domete, a to su Grand Slam turniri. No, toliko je puta u karijeri bio otpisivan, valjalo je naučiti da to više ne treba raditi. Čak ni sada.