Novak Đoković bez većih problema je svladao Nijemca Jana-Lennarda Struffa s 3:0 u setovima (6:3, 6:3, 6:2) i plasirao se u četvrtfinale US Opena. Tamo ga čeka domaći tenisač Taylor Fritz, a meč je zakazan za noć s utorka na srijedu po našem vremenu.
Nakon pobjede Đoković je priznao da je posebno emotivno to što će igrati upravo na rođendan svoje kćeri Tare:
– Očekivali smo da se to može poklopiti. Nije baš sretna što ću izostati, nemojte me podsjećati na to! Dat ću sve od sebe da joj pobjedom podarim poklon i neka iznenađenja. Naravno, drugačije je kad je tata doma, ali situacija je takva – rekao je Novak.
Osvrnuo se i na legendarnu seriju pobjeda Jimmya Connorsa koji je s 39 godina stigao do polufinala US Opena:
– Bio sam klinac kad se to događalo, ali svi su pričali o tom nevjerojatnom nizu. Connors je jedan od najvećih ikada, globalna ikona tenisa i posebno ovog turnira. Znao je zapaliti publiku kao nitko prije njega. Čast je biti spominjan u istoj rečenici s njim.
Đoković se prisjetio i finala US Opena 2012. koje je izgubio od Andyja Murrayja:
– To je bio najvjetrovitiji turnir ikad. Protiv Ferrera u polufinalu gubio sam set i break, a onda su nas zbog tornada evakuirali. U finalu je bilo strašno teško igrati, Murray je zasluženo došao do prvog Grand Slama. Bio sam blizu, ali izgubio sam u petom setu.
Na pitanje s kim bi volio opušteno razgovarati spomenuo je Rafaela Nadala i Rogera Federera:
– Imao bih puno pitanja za njih. Volio bih znati kako su gledali na naše mečeve, jesam li im bio iritantan i što su morali mijenjati. Bilo bi nevjerojatno dobiti iskrene odgovore.
Kad je riječ o sljedećem protivniku, Tayloru Fritzu, Đoković je vrlo jasan:
– Ne očekujem drastične promjene u njegovoj igri. Ima snažan servis i forhend, kreće se puno bolje nego prije, a bekhend mu je stabilan. Napredovao je posljednjih godina i zasluženo je došao do velikih mečeva. Večernji termin bi mi odgovarao, ali što bude – bit će. Znam što trebam raditi, no uvijek postoje iznenađenja. Ohrabruje me način na koji sada igram.
Priznao je da, unatoč savršenom omjeru protiv Fritza, pritisak uvijek postoji:
– Pritisak nikad ne nestaje, ali s druge strane daje ti sigurnost kad znaš da nikad nisi izgubio. S Monfilsom je bilo slično, svi su stalno čekali hoće li me napokon pobijediti, i to stvara dodatni teret.
Na kraju je istaknuo da je put do trofeja još dug:
– Idem korak po korak. Naravno da sanjam o novom Grand Slamu, bilo bi fantastično ponovno ga osvojiti ovdje, ali ne smijem razmišljati previše unaprijed. Zadnji put sam slavio u New Yorku prije dvije godine i bilo bi lijepo ponoviti to iskustvo. Vidjet ćemo – zaključio je Đoković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....