Bilo je lijepo, dok je trajalo, ali san Rogera Federera o novom pohodu na titulu u Wimbledonu, u prah i pepeo je pretvorio Hubert Hurkacz. Poljski tenisač ne samo da je sebe prvi put gurnuo u polufinale Grand Slam turnira, što je veće i od njegovog osvajanja Miamija, Masters 1000 turnira proljetos, nego je to učinio na fantastičan način. Pobjedom nad rekorderom, osmerostrukim osvajačem, u glatka tri seta.

Pritom je treći set dobio sa 6:0, a takva se sramota uskoro 40-godišnjem Švicarcu posljednji put dogodila protiv Rafaela Nadala u finalu Roland Garrosa 2008. godine. I još ukupno triput u karijeri, sva tri puta 1999. godine kad je bio mlad i zelen: Vincent Spadea u Monte Carlu, Patrick Rafter u Roland Garrosu i Byron Black u Queen’s Clubu.

AELTC/EDWARD WHITAKER Afp

Ljubiteljima statistike svakako će se svidjeti i podatak da je tek treći put Federer iz Wimbledona otišao s porazom u tri seta, a protiv Hurkacza je odigrao 119. meč. Prvi takav poraz mu je nanio Jevgenij Kafeljnikov 2000. godine, a dvije godine kasnije nastradao je protiv Marija Ančića (6:3, 7:6, 6:3), što je do 2009. godine bio njegov posljednji gubitak na svetoj travi All England Cluba. U međuvremenu je, naime, osvajao turnir pet puta, sve do poraza u finalu 2009. godine od Nadala.

Svemu dođe kraj, a uz sve poštovanje prema Federeru, ovo upućuje da je i njegov igrački kraj tu negdje, iza ugla. To što je došao do četvrtfinala Wimbledona je divno i krasno, ali nekako sumnjamo da je to ono što ga u konačnici zanima. Ako nisu titule, čemu toliki trud u četrdesetim godinama? Teško ga je zamisliti da u sebi ima goriva izdržati dva tjedna i sedam mečeva. Negdje po putu će se naći neki Hurkacz.
- Ne znam što bih rekao. Ovo je za mene super posebno, mislim, igrati na ovom terenu protiv Rogera…

Više nema straha

I pobijediti Rogera kao rijetko tko u Wimbledonu. Drugi Poljak u polufinalu Wimbledona, osam godina nakon Jerzyja Janowicza. I to nakon što je u Wimbledon došao sa šest uzastopnih poraza. Tenis je nepredvidljiv, sport je nepredvidljiv. Hurkacz je jedan od takvih primjera.
- Kao što sam rekao, nije mi smetalo što sam za razliku od ostalih, morao na teren u utorak. Štoviše, imao sam priliku osjetiti centralni teren. Kad sam danas izašao, to nije bio susret s nepoznatim.

Niti se više morao plašiti Federera kao nekoć kad je Švicarcu na prvom zajedničkom treningu govorio “oprosti” na svaku promašenu loptu. Ovo je bio Hurkacz uvjeren da može pobijediti svoga idola, nije dopustio da ga bilo što impresionira.
- Ne znam je li ovo moj posljednji Wimbledon - rekao je Federer kad se pojavio na pressici.
- Moramo sjesti i razgovarati. Moramo vidjeti što moram napraviti da bih bio kompetitivniji. Volio bih ponovo igrati, to nije sporno, ali u mojim godinama nikada ne znaš što te čeka iza ugla.

Kao što su ga lani dočekale dvije operacije na desnom koljenu. Želja je jedno, nikada upitna. Realnost je nešto drugo, 8. kolovoza će napuniti 40 godina.

Sporo i naporno

Prije nekoliko dana je Olimpijski odbor Švicarske potvrdio da će Federer igrati na svojim petim Igrama u Tokiju, ali on sam još nije siguran da će biti u japanskoj metropoli.
- Ne znam za Igre, neka najprije prođe nekoliko dana. Odluku još nisam donio. Općenito neću žuriti, nemam potrebu žuriti. Moj cilj je nastaviti igrati. Sigurno je da se neću umiroviti tek tako, pogotovo ne zbog ovoga poraza. Wimbledon je bio prva planina na koju sam se morao penjati u procesu oporavka. Nadam se, jer nikada ne znaš, da ću igrati i dalje. Odluka će u svakom slučaju biti moja, na nju neće utjecati nitko iz vanjskog svijeta.

Podsjetio je da se borio s vremenom kako bi uopće igrao u Wimbledonu. Odnosno, da bi se pripremio kako bi u Wimbledonu bio spreman za najveće izazove. Četvrtfinale, samo po sebi, nije loš rezultat. Uostalom, nitko stariji od njega nije bio među osam u All England Clubu u Open eri, od 1968. godine.

- Jedva sam se uspio pripremiti. Put je bio dug i zahtjevan, ali uživao sam u tome. Bilo je sporo i naporno, ali korak po korak sam išao naprijed. Očito je da mi u igri još dosta toga nedostaje.

O samom meču nije puno dvojio:
- Hubert je bio bolji i potpuno zasluženo je u polufinalu. Ako ćemo iskreno, moj tim i ja smo bili vrlo sretni ulaskom u četvrtfinale. Sada se osjećam toliko iscrpljeno da bih mogao momentalno zaspati. Tako se osjećam, ali znam da će me to brzo proći. Bio sam već u sličnim situacijama.