StoryEditor
 MATTHEW STOCKMAN
VELIKA KARIJERA

Šampionka na terenu i izvan njega! Zarađuje brutalno, ali njezina borba nije samo za puste milijune...

Najbolje plaćena sportašica svijeta osvojila je i treći Grand Slam naslov u isto toliko finala
Piše: Davor BurazinObjavljeno: 14. rujan 2020. 22:24

Bez obzira što se na US Openu nije ukazalo šest od deset najboljih tenisačica svijeta uključujući prvu (Ash Barty) i drugu (Simona Halep), te braniteljicu naslova (Bianca Andreescu), završnica u ženskoj konkurenciji teško bi bila bolja od ove, koju su od polufinala ponudile Naomi Osaka, Viktorija Azarenka, Serena Williams i Jennifer Brady.

Sva tri meča okončana su u tri seta, po prvi put od 1980. godine; Osaka je prva pobjednica od 1994. godine koja je uspjela nadoknaditi izgubljeni prvi set (Arantxa Sanchez Vicario protiv Steffi Graf 1:6, 7:6, 6:4), a o kvaliteti tenisa isporučenoj od strane Japanke odrasle u SAD-u i Bjeloruskinje, koja od tinejdžerskih dana živi u SAD-u, ne treba trošiti riječi.

Treće izgubljeno finale

Najbolje plaćena sportašica svijeta sada ima tri Grand Slam titule (US Open 2018. i Australian Open 2019.) iz isto toliko finala (pothvat koji su prije nje u Open eri potpisale Virginia Wade, Monica Seles, Lindsay Davenport i Jennifer Capriati), vratila se s ruba poraza, zapravo, sramote koja joj je prijetila.

Azarenka je, naime, u fenomenalnom startu, vraćanju servisa i šetanju Osake s jedne na drugu stranu terena, te 94 posto ubačaja prvog servisa do 6:1, 2:0 i 40:30, izgledala kao sigurna oklada.
- Uopće nisam uživala i velika mi je želja da više ne igram finale protiv Vike - rekla je Osaka.
- Mislila sam kako će biti strašna sramota izgubiti za manje od sat vremena, pa sam mislila kako bi bilo dobro prestati biti negativna.

Nije Azarenka popustila u tom trenutku, nego je Osaka počela igrati bolje, ali baš puno bolje.
- Ostavila sam sve što sam mogla na terenu. Ona je ovaj meč dobila i sav kredit pripada njoj. Pokazala je da je šampionka. Mislila sam da će treća biti sreća, ali morat ću još jednom pokušati. Poraz je bolan, nema spora, ali nisam razočarana i neću se osvrtati za onim što je prošlo. U nedjelju letim u Rim, hvala im što su mi dali pozivnicu, spremna sam igrati.

Tako je Azarenka izgubila treće finale US Opena u tri seta, involvirana je u tri od samo pet koja su od 1994. godine otišla u tri seta. Uvijek na krivoj strani. Već je rekla da je neće obeshrabriti, protekla tri tjedna vratila su je na tenisku mapu, tamo gdje je bila 2016. godine (samo jedna od tri igračice koja je spojila Sunshine Double, trijumfe u Indian Wellsu i Miamiju), da bi se sredinom srpnja te godine povukla s Toura zbog trudnoće. Sina Lea je rodila 20. prosinca i praktički od tada kreće pravna bitka za skrbništvo nad djetetom, bivši dečko Billy McKeague je podnio zahtjev. Odreći se djeteta zbog karijere nije joj padalo na pamet, žrtvovala je sve i više od toga, da bi nakon višegodišnje pravne bitke odnijela pobjedu. Najvažniju pobjedu. Čini se da je sve riješeno ove godine, Azarenka je opterećena nekim ozljedama i maratonskim procesom bila spremna prestati s tenisom.

- Definitivno, reket nisam takla pet mjeseci za vrijeme pandemije. Nisam se planirala vratiti, dok ne riješim osobne probleme. Čekala sam što će biti i bilo je blizu da odustanem. Ono što me održalo u tenisu bila je moja želja da idem za onim što hoću.

147 ljudi na tribinama

Tako se dogodio neočekivani trijumf na Western&Southern Openu, prva titula nakon četiri i pol godine, zatim prolaz do finala US Opena u kojem su sitnice presudile.

Na tribinama ogromnog Arthur Ashe stadiona bilo je 147 ljudi, a može primiti više od 23.000 gledatelja. Prije dvije godine ta je masa od 23.000 ljudi zviždala Osaki nakon što je svladala Serenu i osvojila svoju prvu Grand Slam titulu, natjerali su je na plač kao da je ona kriva što je njena rivalka ušla u nepotreban sukob sa sucem Carlosom Ramosom. Dvije godine kasnije pobijedila je bez gledatelja. Samo s ta dva detalja mogla bi napisati autobiografiju.

- Kad god pobijedim, mislim na roditelje. Moj otac je odmah nakon finala otišao voziti bicikl, valjda da se oslobodi stresa. Mama? Što reći o mami? Sjećam se njenih ustajanja u četiri ujutro, hvatala je autobus ili vlak da bi stigla na posao. Nadam se da ću joj jednog dana nadoknaditi sve što je prošla zbog mene.

Tata Leonard Francois je sa Haitija, mama Tamaki je Japanka. Ako je rješenje u novcu - problema nema, jer Osaka je zaradila 37,4 milijuna dolara u prošloj godini, što je rekord za sportašicu. Kakav god novac bio, on Naomi neće pokvariti, jer ta djevojka je sa samo 22 godina pokazala nevjerojatnu zrelost i svijest za ono što se događa oko nje. Prije dva tjedna je rekla da odustaje od polufinala Western&Southern Opena pridružujući se Milwaukee Bucksima zbog policijske brutalnosti, pucanja u Jacoba Blakea, Afroamerikanca iz Kenoshe. Umjesto njene eliminacije, uslijedila je odgoda za jedan dan, nitko nije ostao hladan, a Osaka je nastavila slati poruke tijekom US Opena. Sedam mečeva, sedam maski s imenom jedne žrtve, uglavnom policijske brutalnosti.
- Kad izađem na teren, mene to jača, želja za pobjedom je snažnija, jer htjela sam pokazati svih sedam imena koja sam odabrala.

Kobe kao inspiracija

Na trijumfu i svemu što radi čestitao joj je LeBron James, samo dva sata prije utakmice sa Houstonom u kojoj su Lakersi izborili finale Zapadne konferencije. Ona je, pak, naknadno za potrebe snimanja obukla dres Kobea Bryanta.
- Obučem ga svaki dan nakon meča. Stvarno vjerujem da mi taj dres daje snage. Uvijek. Kobe mi je govorio da vjeruje u mene i da ću postati najbolja na svijetu.
Ženski tenis je - s ovakvom šampionkom - u dobrim rukama.

Sedam imena policijskih žrtava

Naomi Osaka je na prvi meč protiv Misaki Doi izašla s maskom na licu na kojoj je pisalo Breonna Taylor i tada je rekla da ima sedam maski, za svaki meč i da se nada da će ih sve pokazati. Uspjela je, slijedila su imena Elijaha McClaina, Georgea Floyda, Ahmauda Arberyja, Trayvona Martina, Philanda Castilea i Tamira Ricea. Zajedničko im je da su svi Afroamerikanci i da su ubijeni od strane bijelaca, većinom policajaca. I da su svi nevini. Od 12-godišnjeg Tamira Ricea do 46-godišnjeg Georgea Floyda, koji je u svibnju ugušen koljenom policajca Dereka Chauvina u Minneapolisu. Tada su izbili nemiri po cijelom SAD-u...
Na ceremoniji dodjela nagrada voditelj Tom Rinaldi je pitao Osaku kakva je njena poruka.
- Pitanje je kakvu ste vi poruku primili - odgovorila je.
- Za mene je ključno da ljudi o tome počnu pričati. (db)

Wim Fissette je čudo od trenera

Kao igrač je bio nikakav, ništa nije napravio, ali je kao trener postao recept za uspjeh. Wim Fissette je prvo bio sparing partner Kim Clijsters, a njen trener je postao kad se Belgijanka vratila tenisu nakon rođenja kćeri Jade. Zajedno su potpisali tri Grand Slam trofeja (US Open 2009. i 2010.) i Australian Open (2011.).
Potom je Fisette vodio Sabinu Lisicki do finala Wimbledona (2013), Simonu Halep do finala Roland Garrosa (2014.) i 2. mjesta na rang-listi, pa Viktoriju Azarenku do Sunshine Doublea (2016.), Johannu Kontu do polufinala Australian Opena i Wimbledona, te titule u Miamiju (2017.), Angelique Kerber do trofeja u Wimbledonu (2018.), a sada je s Osakom osvojio US Open. (db)

Linker
21. rujan 2020 22:40