Jedno je pitanje, ili točnije nekoliko verzija pitanja ali iste tematike, bilo neizbježno već tijekom, a pogotovo nakon svršetka finala Roland Garrosa: je li ovo bilo najbolje Grand Slam finale u povijesti? Najbolji meč uopće?
Jasno, još pod utjecajem dojma svega viđenog u nedjelju, na prvu bi se lako dalo zaključiti da je doista tako, međutim, konkurencija je prilično velika i “jaka”. Viđalo se na Grand Slamovima čudesnih mečeva, finala, obrata i povrataka iz već izgubljenih situacija, kao što je to učinio i Carlos Alcaraz spasivši tri meč-lopte.
Naravno, uvijek u izborima najboljih postoji i doza subjektivnost tako da će se teško naći konsenzus i oko ove teme, no barem možemo navesti neke mečeve koji su svojom dramatičnosti, kvalitetom ili značajem zaslužili biti u konkurenciji.
Nadal - Federer
(finale Wimbledona 2008.)
Španjolac i Švicarac borili su se skoro pet sati na središnjem terenu, a zapravo je “brutto” bilo skoro sedam sati računajući i prekide zbog kiše. Tada, naime, još nije bilo krova u Wimbledonu, pa se meč protegnuo sve do sumraka, posljednji poeni i gemovi igrali su se praktički u mraku. Nadal je pobijedio sa 6:4, 6:4, 6:7 (5), 6:7 (8), 9:7 i osvojio svoj prvi Wimbledon (od dva - 2010.). Ujedno je prekinuo Federerov niz od 40 uzastopnih pobjeda u All England Clubu - osvojio je turnir prethodnih pet godina u nizu. Mnogi smatraju taj meč, tu pobjedu, prekretnicu u njihovom rivalstvu u Nadalovu korist. Nedugo potom Nadal je smijenio Federera i na broju 1, nakon što je Švicvarac tamo boravio 237 uzastopnih tjedana, što je do danas ostao rekord.
Đoković - Nadal
(finale Australian Opena 2012.)
Najduže Grand Slam finale u povijesti završeno je nakon 5 sati i 53 minute, odnosno okončano u 1:37 iza ponoći. Srbin je slavio sa 5:7, 6:4, 6:2, 6:7 (5), 7:5. Bila je to nemilosrdna borba do posljednjih atoma snage, s izmjenama i od 30 udaraca, a na proglašenju i ceremoniji dodjele trofeja obojica su doslovce jedva stajala na nogama od iscrpljenosti.
Đoković - Federer
(finale Wimbledona 2019.)
Najduže finale Wimbledona u povijesti - trajao je meč 4 sata i 57 minuta - ostat će zapamćeno po dvije meč-lopte koje je Roger Federer imao na svom servisu kod 8:7 u petom setu. Nakon što ih nije iskoristio, dvoboj je odlučen u tie-breaku (do sedam poena) koji se po tadašnjim pravilima igrao kod 12:12 u odlučujućem setu. Đoković je na koncu slavio sa 7:6 (5), 1:6, 7:6 (4), 4:6, 13:12 (3). Bilo je to i posljednje Grand Slam finale Federera u karijeri, odnosno 31. ukupno.
Nadal - Medvedjev
(finale Australian Opena 2022.)
Dvoboj koji je važan zbog činjenice da je Rafael Nadal pobjedom postao najtrofejniji tenisač sa 21. Grand Slam titulom, odnosno prestigao je Federera (20), koji se tada još nije službeno oprostio od tenisa, ali nije igrao zbog ozljede. Da bi u tome uspio Španjolac je morao nadoknaditi 0-2 u setovima, a slavio je na koncu sa 2:6, 6:7 (5), 6:4, 6:4, 7:5.
Thiem - Zverev
(finale US Opena 2020.)
U specifičnim uvjetima i bez gledatelja u New Yorku, jer bila je to korona-godina, Dominic Thiem osvojio je svoj jedini Grand Slam trofej, makar je bio već na koljenima jer Alexander Zverev vodio je 2-0 u setovima i držao konce igre u rukama. Ali, u jednom od najčuvenijih “raspada sustava” Nijemac je sve prosuo, pa je Austrijanac prvi došao do cilja sa 2:6, 4:6, 6:4, 6:3, 7:6 (6). Thiem se nedugo kasnije ozlijedio, što ga je u konačnici koštalo završetka karijere, dok je Zverev igrao do danas još dva Grand Slam finala, ali i dalje nema trofeja. Inače, taj US Open 2020. pamtit će se i po diskvalifikaciji Novaka Đokovića u osmini finala jer je lopticom pogodio linijsku sutkinju u vrat.
Agassi - Medvedjev
(finale Roland Garrosa 1999.)
I Andre Agassi, koji je u nedjelju u Parizu uručivao pehar pobjedniku, do svog je jedinog trijumfa u Roland Garrosu stigao preokrenuvši 0-2 u setovima. Ukrajinac Andrej Medvedjev glatok je dobio prva dva seta (6:1, 6:2), ali ostala tri je dominirao Amerikanac (6:4, 6:3, 6:4). Agassi je tom titulom kompletirao karijerni Grand Slam, odnosno bio pobjednik na sva četiri najveća turnira i tako postao tada tek treći u Open eri koji je to ostvario.
Medvedjev - Đoković
(finale US Opena 2021.)
Meč kao takav, odnosno rezultatski i dramaturški nije ni blizu ostalih spomenutih, ali je njegov značaj bio u tome što je to bila prilika Novaku Đokoviću za ostvariti kalendarski Grand Slam, što nikome nije pošlo za rukom od 1969. i Roda Lavera. No, Srbinu se ispriječio Rus Danil Medvedjev, kojem je to bila i ostala zasad jedina Grand Slam titula (uz još pet finala).
Murray - Đoković
(finale Wimbledona 2013.)
Također finale koje se možda neće pamtiti po svojoj kvaliteti tenis, ali koje vrijedi spomenuti budući da je njime Andy Murray prekinuo 76-godišnje čekanje Britanaca da dobiju domaćeg pobjednika u Wimbledonu. Rezultat je glasio 6:4, 7:5, 6:4.
Borg - Orantes
(finale Roland Garrosa 1974.)
Još jedno pariško finale koje je riješeno u pet setova, ali i prvo uopće na Grand Slamovima u Open eri u kojem je pobjednik nadoknadio 0-2 u setovima. Na krivoj strani povijesti ovog se puta našao Španjolac Manuel Orantes, koji je nakon 6:2, 7:6 (4) praktički nestao s terena, jer u sljedeća tri seta Björn Borg prepustio mu je samo dva gema - 6:0, 6:1, 6:1. Za Šveđanina je to bio prvi Grand Slam trofej u karijeri, a prvi od šest u Roland Garrosu, čime je bio rekorder do pojave Rafaela Nadala. Osvojio je još i pet Wimbledona, pri čemu je tri puta u istoj godini (1978., 1979., 1980.) slavio u Parizu i Londonu, čime je i dalje rekorder među tenisačima (Steffi Graf isto je napravila četiri puta).
Komentari (0)