Uvertira u finale jednog izuzetnog, po svemu posebnog US Opena, bila je kakva se samo poželjeti može, ako ste navijač Novaka Đokovića ili samo ako ste željeli da najbolji tenisač svijeta kompletira kalendarski Grand Slam nakon 52 godine čekanja.
Najprije je Nizozemka Diede de Groot svladala Yui Kamiji sa 6:3, 6:2 za svoj Golden Slam, potom je Australac Dylan Alcott ponovio Nizozemku sa 7:5, 6:2 protiv Nielsa Vinka. De Groot i Alcott su dominantne sile tenisa u kolicima već dugi niz godina, u nedjelju na US Openu su uspjeli – nemoguće. Golden Slam, u New York su oboje došli direktno s Paraolimpijskih igara u Tokiju. Četiri dana su imali između finala u Tokiju i 1. kola u New Yorku. Dakle, ako su navijači Novaka Đokovića tražili pozitivne znakove, De Groot i Alcott su ih servirali.
Taj nevjerojatni Alcott će kasnije na Arthur Ashe stadionu, gledajući s tribina Novaka Đokovića i Danila Medvedjeva, proslaviti nevjerojatan pothvat istresavši limenku piva u pehar i eksirajući sadržaj u samo nekoliko sekundi. Limenku je u tom procesu zgužvao kao da je od papira, dok je pehar na kraju završio na njegovoj glavi.
Apsolutni šoumen, pobrao je ovacije 24.000 gledatelja među kojima je bila krema Hollywooda: Brad Pitt i Bradley Cooper su sjedili zajedno, blizu njih Rami Malek, malo iznad njih kamuflirani Leonardo Di Caprio (kapa, sunčane naočale, maska preko usta), pa Alec Baldwin, Ben Stiller, Paul Wesley, Mariska Hargitay…
Svi su oni, manje-više, došli vidjeti konačni trijumf Novaka Đokovića, uspon do neupitnog statusa GOAT-a s 21. Grand Slam naslovom i kalendarskim Slamom. Trebao je to biti njegov najveći dan u karijeri, pred očima Roda Lavera, no ukazao se „party breaker“ Danil Medvedjev, spreman i odlučan učiniti nedjelju svojim najboljim danom ikada u tenisu. Tako je i bilo, od prvog gema i oduzimanja servisa Srbinu, pa sve do blizu kraja kad je jedan, jedini put zadrhtao i s tri duple pogreške kod 5:2 u trećem setu produžio meč za još nekoliko minuta.
Medvedjev je pomeo Đokovića (6:4, 6:4, 6:4), nešto što se apsolutno nije očekivalo, koliko god se upozoravalo da prvi tenisač svijeta ne igra dobro cijela dva tjedna, da je na terenu proveo pet i pol sati više, te da se to mora osjetiti s obzirom na razliku u godinama (devet). Ali, zar nešto slično nije bilo i uoči finala Australian Opena u veljači, pa je Đoković lagano dobio (7:5, 6:2, 6:2)? Najlakše je reći, što je bilo prije, zaboravlja se. Medvedjevu je u pripremi bilo lakše, bez obzira što mu je ovo bilo treće Grand Slam finale u potrazi za prvom titulom.
Pritisak s kojim se toliko dobro nosio Đoković sve do finala, taj strašan pritisak uzeo je svoj danak. Zar bi, inače, onako mahnito slomio reket kod 1:2 u drugom setu? Zar bi, inače, zaplakao kod 4:5 u trećem setu prije nego će Medvedjev drugi put servirati za pobjedu?
- Olakšanje, tako sam se osjećao na kraju, bilo mi je drago da je gotovo – rekao je kasnije. Sve s čime sam se morao nositi mentalno i emotivno bilo je previše. U istom trenutku osjećam tugu, razočaranje i zahvalnost prema publici. Nikada se ovako nisam osjećao u New Yorku.
Još na terenu, na ceremoniji, boreći se da još jednom ne zaplače, rekao je gledateljima:
- Iako nisam pobijedio, moje srce je ispunjeno radošću i ja sam najsretniji čovjek na svijetu, jer ste me natjerali da se osjećam vrlo posebnim. Taknuli ste me u dušu.
Da, konačno su ga prihvatili i velika većina na Arthur Ashe stadionu je htjela vidjeti kako prima pehar iz ruku Roda Lavera. Toliko da je dobar dio njih zvižducima i uzvicima ometao Medvedjeva prilikom serviranja za pobjedu. Zato je i bilo tih dvostrukih pogrešaka, priznat će Rus, no još je ljući zbog toga bio sudac Damien Dumusois. Bez efekta, Njujorčani su i na taj neprihvatljiv način htjeli pomoći Đokoviću.
Rus je s duplom pogreškom upropastio prvu meč-loptu kod 5:2, duplom pogreškom se doveo u situaciju da prvi put u meču izgubi servis, što se i dogodilo. Na drugu meč-loptu, sada kod 5:4, opet je napravio dvostruku pogrešku.
- Na tu drugu sam svjesno išao na as, opalio sam drugi servis iz sve snage, u sredinu mreže. Strašno! Na treću sam se molio da pogodim prvi servis, samo to. Uspio sam.
On, koji svaku pobjedu, pa i kad osvaja turnire, obično ne proslavlja i prihvaća to kao nešto normalno, ovoga puta se srušio, bacio se u lijevo i prosuo po terenu.
- Znao sam da ću tako proslaviti, imam taj scenarij u glavi otprilike dva mjeseca. Malo sam se i ozlijedio, jer nije to baš jednostavno napraviti na tvrdoj podlozi. U Wimbledonu bi bilo lakše. Sretan sam, već je postalo legendarno.
Malo je tko mogao shvatiti o čemu se radi, kad je rekao „L2+Left“ na završetku govora prije nego će primiti pehar. Znali su „gameri“, oni koji igraju FIFA igrice. Proslava pogotka koja se zove „Dead Fish Celebration“.
- Jedne noći u Wimbledonu nisam mogao spavati, uhvatile su me lude misli. Što ću ako osvojim Wimbledon protiv Đokovića? Ne mogu ne slaviti, dosadan sam, to stalno radim tako. Onda mi je to palo na pamet, provjerio sam u svlačionici s mlađim dečkima, koji također igraju tu igricu, rekli su da će to odmah postati legendarno. Napravio sam to zbog mojih prijatelja s kojima igram FIFA-u.
Treći Rus s Grand Slam naslovom (Jevgenij Kafeljnikov – Roland Garros 1996, Australian Open 1999, Marat Safin – US Open 2000, Australian Open 2005) imao je još jedan dodatan motiv u lovu na prvu Grand Slam titulu.
- Prije nekoliko dana sam se sjetio da je meni i Daši godišnjica braka na dan finala i da nemam vremena kupiti poklon. To me jako brinulo. Pomislio sam da bi bilo lijepo osvojiti US Open i da će to biti dobar poklon.
Ako i neće, s 2,5 milijuna dolara za pobjedu, pronaći će već nešto što bi se Daši moglo svidjeti. Jednom kad dođe sebi od slavlja, jer najavio je žestoko slavlje.
- Mi Rusi znamo slaviti – nasmijao se. Nadam se da zbog toga neću dospjeti u medije. Ako hoću, onda se nadam da će to biti prezentirano na lijep način. Ali, sigurno je samo da ću slaviti sljedećih nekoliko dana.
I o ničemu drugome neće brinuti. Novaku Đokoviću je priznao da je za njega najbolji svih vremena, ali nije imao razumijevanja za ono što je Srbin naumio izvesti.
- Žao mi je Novaka, ne mogu zamisliti kako se osjeća. Jest, lijepo je do prvog Grand Slam trofeja doći protiv prvog igrača svijeta, ali i da sam igrao protiv Van de Zandschulpa jednako bih bio sretan. Grand Slam je Grand Slam. To što sam na terenu rekao da je Novak najbolji, to je bilo iskreno, ali neću to više nikada reći. Možda je to bilo i malo bez respekta prema ostaloj dvojici, znamo o kome se radi.