Sjedio sam u jednom Londonskom baru kad mi je prišao konobar i pitao me, “Gledate li tenis gospodine?” Potpuno zatečen pitanjem, pomalo nespretno odgovorio sam, “Pogledam ponekad”, da bi mi konobar ekspresno ispalio: “Izgledate kao onaj tenisač Cameron Norrie”, rekao je za BBC svoje šaljivo iskustvo upravo Cameron Norrie. U nedjelju se ovaj, inače 12. tenisač svijeta pobjedom nad 32. igračem svijeta, Amerikancem Tommyjem Paulom (6-4,7-5,6-4) plasirao u četvrtfinale Wimbledona.
Sjajna podrška
Galopirajući nasred terena, Cameron Norrie zamahivao je šakama u zrak kako bi proslavio svoje prvo četvrtfinale Grand Slama. Ne samo to, u Britanskoj kolijevki tenisa, kultnom Wimbledonu, prije tjedan dana, natjecanje u muškoj pojedinačnoj konkurenciji započelo je sedamnaest Britanaca, sada je Norrie ostao jedini. “Nažalost, ja sam posljednji (Britanac) koji ostaje”, rekao je 26-godišnjak nakon meča, pa dodao:
”Mislim da je to razlog više da svi stanu iza mene. Do sada je podrška bila nevjerojatna, od prvog kruga su svi uz mene i guraju me da idem dalje.”
U četvrtfinalu ga čeka Belgijanac David Goffin, 58. reket svijeta koji je u nedjelju pobijedio 23. nositelja Francesca Tiafoea nakon dugih pet setova (7-6, 5-7, 5-7, 6-4, 7-5).
Vrativši se na priču s početka u kojoj ga čak ni njegovi ‘’susjedi’’ ne prepoznaju. Malo je tko vjerovao da će Norrie postati vodeća britanska nada na turniru, a kamoli da će postati jedan od 10 najboljih igrača svijeta. Rođen 1995. godine u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici od oca Škota i majke Velšanke koji su se bavili mikrobiologijom, Norrie je u trećoj godini života nakon provale u njihov dom, s roditeljima napustio zemlju i otišao na Novi Zeland. Država je to koju je Norrie predstavljao kao junior, postavši broj 10 na svijetu, ali financijska pomoć teniskog saveza u Novom Zelandu nije bila tako izdašna, pa su roditelji morali plaćati njegove turnire u inozemstvu.
Situacija je dovela do toga da je Norrie u travnju 2013. sa 17 godina uzeo državljanstvo svojih roditelja i krenuo put Ujedinjenog Kraljevstva. Nastupio je na svim juniorskim Grand Slamovima; najprije na Australian Openu za Novi Zeland, zatim za Veliku Britaniju na French Openu, Wimbledonu i US Openu. Pohod je bio katastrofalan, jer je osvojio samo jedan meč i to u Australiji.
Međutim, odustajanje nije bilo opcija. Nastavio je naporno trenirati i kao tinejdžer, da bi u Auckland Openu na Novom Zelandu, stigao je do svog prvog ATP finala. Bilo je to 2019. godine, bolji je bio Tennys Sandgren. Potom je stigao i do prvog ATP 500 polufinala u Acapulcu, gdje je ipak bio preslab za Alexandera Zvereva. Pobjedom nad Brandonom Nakashimom u finalu Los Cabos Opena u srpnju 2021. godine osvojio je svoje prvo ATP finale da bi nekoliko mjeseci kasnije, točnije u listopadu iznenađujuće je trijumfirao na Masters 1000 u Indian Wellsu i tako nadmašio Dana Evansa kao britanski broj 1 u muškom singlu.
Hladno držanje
Kad nitko nije vjerovao, on jest i to je ono najvažnije što ga je dovelo do cilja. Sada, nakon otključavanja novih postignuća na ATP Touru, u smislu naslova i poretka, naporan rad uložen u proteklih nekoliko godina donosi svoju nagradu na najvećoj pozornici od svih.
Iako je njegova popularnost daleko od one u kojoj je uživao Andy Murray, Norrie ima jednu drugu crtu. Njegovo nonšalantno držanje u kojem djeluje ‘’hladan kao špricer’’ omogućuje mu da se potpuno usredotoči da konstantno napreduje u svojoj igri na terenu, a to smo u nedjelju mogli vidjeti. Najočitiji napredak vidi se na forhendu, koji je bio njegovo najjače oružje i na kraju presudio da slomi Amerikanca u tri seta. Paul je imao sedam break lopti, ali je uspio uzeti samo jednu od njih. Kad magičnoj kutiji vještina koje posjeduje dodamo prirodnu razinu kondicije, Goffinu je sigurno jasno da on nije netko s kim se želite uplesti u fizičku bitku.