Borna Ćorić javio nam se u petak, na slobodan dan, nakon tri žestoka treninga i konačno lišen bilo kakvih zdravstvenih problema. Najbolji hrvatski tenisač, koji na US Open ulazi s izjednačenim najboljim renkingom karijere (12.), u zdravstvenim je problemima bio od ozljede trbušnog mišića u četvrtfinalu Hallea protiv Pierre-Huguesa Herberta.

Taj je meč predao nakon gubitka prvog seta, pa je morao odustati od Wimbledona, ali se stigao nekako oporaviti za povratak Umagu nakon četiri godine. Tamo, na žalost, nije bilo dobro. Izgubio je od Salvatorea Carusa u prvom nastupu, a puno toga dobroga u rezultatskom smislu nisu donijela niti dva Masters 1000 turnira. U Montrealu je svladao Petera Gojowczyka i teško izgubio od Adriana Mannarina (2:6, 1:6), a u Cincinnatiju je poražen u 1. kolu od Reillyja Opelke.

Spletom okolnosti je napredovao do 12. mjesta i dobrog statusa uoči ždrijeba, koji mu je donio kvalifikanta, ali istina je da pravih rezultata već dugo nema.

- Što se zdravlja tiče, rekao bih da ima boljih i lošijih dana. Ona ozljeda iz Hallea je skroz zarasla, ništa me ne smeta, međutim, trajala je dovoljno dugo da mi je sve poremetila. Predugo sam bio izbačen iz treninga, iako sam trenirao u Zadru, ali kad sve skupa pogledam do završetka Cincinnatija nisam odradio ozbiljan trening. Uvijek se nešto javljalo, neka sitnija bol. Recimo, tri dana nisam servirao, jer sam osjećao trbušni zid, ali sada je sve u redu i otkako sam stigao u New York redovito sam trenirao i zadovoljan sam kako sam se pripremio.

Dolazi njegovo vrijeme

Forma je, naravno, patila.

- Teško mi je govoriti o formi. U Montrealu sam čak odigrao dosta dobar meč protiv Gojowczyka, a što se dogodilo protiv Mannarina, stvarno ne znam. Činjenica je da mi kao igrač ne odgovara, jer sam od njega izgubio sva četiri puta. Ono u Cincinnatiju s Opelkom je meč odlučen u dvije lopte, u jednom njegovom bekhend reternu, koji je za centimetar ušao u teren. Znao sam da će meč biti gust i da mogu izgubiti od njega. Najviše mi fali samopouzdanja, lani je bilo drugačije.

Po glasu bismo zaključili da je dobro raspoložen.

- Jesam, postoje objektivne okolnosti zašto nisam bio u stanju igrati svoj najbolji tenis i kad je tako, nema razloga biti loše raspoložen. Nakon godinu i pol dana stalnog uspona, malo sam stagnirao, ali nema panike. Forma će doći. Ako neće u New Yorku, još je puno turnira do kraja godine da uđem u formu i počnem igrati najbolji tenis.

U međuvremenu je iskočio vaš vršnjak Danil Medvedev. Dva uzastopna finala (Washington, Montreal) i titula u Cincinnatiju izbacili su ga do petog mjesta i vrućeg statusa jednog od favorita US Opena.

- Reći ću da nisam previše iznenađen, jer oduvijek cijenim Medvedeva. Kad sam igrao s njim, uvijek sam za pobjedu morao odigrati odličan meč, kao što je bio slučaj prošle godine u 3. kolu US Opena. Naravno da nitko nije očekivao da će s tri turnira skočiti s 12. na 5. mjesto, ali polako dolazi vrijeme mlađih tenisača, koji će proigrati na Masters 1000 turnirima i Grand Slam turnirima. To, pogotovo za Grand Slam turnire, nije bio čest slučaj. Nadam se da ću i ja biti među tim mlađim igračima s pravim rezultatom na Grand Slam turnirima. Da se vratim na Medvedeva, jako mi se sviđa i kao osoba, jednostavan je. Ima oko sebe mali tim ljudi, dnevno trenira po dva sata, ali maksimalno, ne opterećuje se drugim stvarima. S obzirom na visinu, 198 centimetara, stvarno se fenomenalno kreće i s tom čudnom tehnikom svima zadaje probleme. Vidjet ćemo što može napraviti na US Openu.

Zgodno je primijetiti da su oba mlada Rusa, vaši vršnjaci, Karen Hačanov i spomenuti Medvedev u Top 10 ušli kao oženjeni muškarci. I da imaju po jedan Masters 1000 naslov (Hačanov u Parizu prošle godine, Medvedev u Cincinnatiju). Vi već dugo plešete na rubu ulaska u Top 10 i bili ste u finalu Masters 1000 turnira u Šangaju prošle godine.

- E, da, možda je u tome kvaka. Budem i ja probao, zaletjet ću se u Las Vegas - nasmijao se Borna od srca.

Medvedev je zaslužio biti među četiri najveća favorita, ali može li itko ugroziti dominaciju Velike Trojke, koja ima jedanaest uzastopnih Grand Slam naslova od početka 2017. godine (Novak Đoković i Rafael Nadal po četiri, Roger Federer tri). Posljednji koji ih je poremetio bio je Stan Wawrinka prije tri godine na US Openu kad je u finalu šokirao Đokovića.

‘Crna mačka’ je daleko

- Ne znam, nisam siguran, ali držim se one da je tenis čudan sport i da je svašta moguće. Istina, lakše ih je pobijediti na manjim turnirima, na dva dobivena seta. Mislim da su igrači poput Medvedeva, Hačanova, Tsitsipasa, pa i mene u nekoj ludoj priči, u stanju poremetiti njihove planove. Na

Grand Slam turnirima je teže, ali je sve moguće.

Evo, mi smo za vas provjerili da je Mannarino dosta daleko u ždrijebu, teško ćete se sresti.

- E, hvala vam, to mi puno znači.