‘Andy je bio kompetitivan već od malih nogu, a igranje u paru s Martinom Hingis bilo je čudesno‘

To nam svi govore, ali ne znam zašto ha, ha - smije se Jamie Murray dok hodamo prema obali mora u Umagu, gdje pozira pred objektivom našeg fotografa, a paralelno nam odgovara na našu konstataciju da nam on i njegov brat, Andy, izgledaju gotovo identično. Dok je njegov "mali buraz" u trofejnu riznicu tijekom karijere pospremio tri Grand Slama (dva Wimbledona i US Open), Jamie s 39 godina u kolekciji ima sedam "komada" u parovima: dva u muškim i pet u mješovitim parovima. Iako je na Plava Laguna Croatia Openu trebao zaigrati pored Ivana Dodiga, nastup su morali otkazati zbog njegove bolesti uoči prvog meča, ali je, ipak, izdvojio vrijeme za naš mikrofon, otkrivši nam detalje odrastanja u Škotskoj, a u dvadesetak minuta razgovora "kupio" nas je izrazito srdačnim i otvorenim pristupom.

- Bio sam već na ovom turniru, igrao sam u Umagu prije 15-ak godina. Čak sam igrao i na onom turniru u Zagrebu, u veljači, dva ili tri puta. Sretan sam jer sam se vratio u Hrvatsku.

Prije negoli smo krenuli na "službeni" dio intervjua, našem sugovorniku smo na mobitelu pokazali videozapis iz prošle godine, kojega smo snimili u strogom centru Zagreba, kada su se stotine škotskih navijača zabavljale u noćnom provodu, večer uoči utakmice protiv Hrvatske na Maksimiru. Osjeti li on neku "tajnu vezu" između Hrvata i Škota?

- Sudeći prema tom videu, očito! Ha, ha. Škotski navijači puno putuju, uglavnom se dobro ponašaju i kontroliraju. Pratim nogomet, naravno, u Škotskoj navijam za Hibernian, a volim i Manchester United. Što se tiče vaše reprezentacije, niste mi baš dragi jer ste malo predobri za nas ha, ha, ha.

Iako će u veljači napuniti 40, govori da se i dalje osjeća dobro, što je posljedica manjka ozljeda i, zapravo, izostanka operacijskih zahvata tijekom karijere, zbog čega i dalje ima dovoljnu količinu motivacije, a njega i Andyja u tenis je uvela - majka Judy.

- Ona je bila trenerica u lokalnom klubu, živjeli smo minutu pješke od tog kluba. Učila je stariju djecu, mi smo trčali okolo terena, skupljali loptice i tako smo polako počinjali igrati. Nikada nismo bili prisiljeni da igramo, igrali smo ako smo to htjeli. I dalje je vrlo strastvena oko toga, sretni smo jer nas je mama trenirala.

Andy je, pak, bio dodatan član "velike trojke" na njihovom vrhuncu, s Rogerom, Rafom i Novakom, pa je s njima, zapravo, nerijetko tvorio i "četvorku". Zbog takve konkurencije je, uostalom, i osvojio "samo" tri Grand Slama, iako je zaigrao u 11 velikih finala.

- Je li bio dosadan mali brat? Ponekad ha, ha. On je godinu dana mlađi, pa smo mogli raditi puno stvari zajedno. U Škotskoj možda nismo imali toliko puno dobrih igrača protiv kojih smo mogli igrati, pa je naša prednost bila to što smo se mogli međusobno natjecati, to nam je pomoglo. Bio je jako kompetitivan od rane dobi i uvijek je htio pobjeđivati. Privilegiran je bio što je igrao u toj eri, svi oni su se međusobni činili boljima. Da je bio samo jedan, ne bi bilo isto, a njih su bila četvorica. Kada se Andy ozlijedio, tada je bio broj jedan u svijetu, bilo mu se teško vratiti na istu razinu, ali njih četvorica su dotad dominirala velikim turnirima.

Jamie je u "mixu" osvojio dva Wimbledona, od čega jedan u paru s Martinom Hingis, ali je u muškim parovima izgubio finale 2015. Je li to trenutak koji ga najviše "žulja" u karijeri?

- Htio bih ponovno odigrati taj meč ha, ha. Naravno, sanjao sam o osvajanju Wimbledona. Kada ste tu u finalu, morate to iskoristiti, ali iduće godine sam osvojio Australian Open i US Open. Imao sam priliku i zaigrati s Martinom Hingis, osvojili smo zajedno Wimbledon i US Open, to je bilo čudesno, bila je sjajna - zaključio je Jamie Murray.