Kalendarski je proljeće “odavno” stiglo, ali meteorološki gledano, u Zagrebu proteklih dana nije baš vladalo neko tenisko vrijeme, pogotovo ne na otvorenim terenima. Još se uvijek držala ona zimska hladnoća, koja u kombinaciji s hladnim i oštrim vjetrom nije nudila najugodniju pozivnicu za igranje pod vedrim nebom.
No, srećom dio terena HTK Zagreb, ili kolokvijalno na Metalcu, još uvijek je natkriven balonom pa se tamo može “sakriti”. Kao što su to činili Mate Pavić i Nikola Mektić, koji su ovih dana tamo brusili formu za nastavak sezone. Makar, i oni su se okuražili pa trenirali i na otvorenom, a iako su bili na terenu najbližem gradskoj toplani i gigantskom dimnjaku, nije im zbog toga bilo ništa toplije.
- Istina, nije najbolje vrijeme, ali ajde, dovoljno je dobro - kaže Mate, Splićanin koji vjerojatno malo teže podnosi “posljednje trzajeve zime” negoli Zagrepčanin Nikola.
- Malo je ugodnije kad se sunce pojavi, pa se trudimo igrati vani koliko je moguće.
Razlog je jednostavan, dosadašnji dio sezone igrali su na betonu, a sada kreće, ili zapravo je već krenuo dio teniske godine u kojoj dominira zemljana podloga, naravno na otvorenom, pa je i privikavanje na sve faktore dio procesa.
Iza njih je prvi kvartal nove sezone, a iako su u nju krenuli sjajno, osvajanjem turnira u Aucklandu, kad se podvuče crta pod prva tri mjeseca nije da mogu biti pretjerano zadovoljni.
- Ja nikako nisam zadovoljan - bez puno uvoda će Mektić.
- Nažalost, nije puno bolje nego prošle godine u ovo isto doba, kada smo također imali kilav start. Ali Bože moj, nadamo se da će se stvari promijeniti, dolaze podloge koje su nama ipak malo povoljnije, zemlja pa trava. Imali smo kroz karijere bolje rezultate na tim podlogama nego na betonu, pa se nadamo da će se stvari preokrenuti u našu korist.
Prošle su godine u ovo isto vrijeme imali omjer pobjeda i poraza 6-6 i bez osvojenog turnira, sada su na 8-6 i s jednom titulom u džepu. Dakle, nešto malo bolje, ali ni blizu njihove prve zajedničke sezone (2021.), u koju su ušli s 25-3 i čak četiri titule iz pet finala.
- U odnosu na lani ovo je ipak malo drugačija situacija jer Mate se sada mučio s tom ozljedom pa nismo bili na 100 posto. Sada su stvari bolje i to nas raduje. K tome, izgubili smo neke knap mečeve, imali smo meč-lopte protiv Gonzaleza i Roger-Vasselina u Indian Wellsu, pa u Miamiju izgubili 10-7 u trećem setu od Krajiceka i Mahuta, koji su kasnije igrali finale i to baš protiv Gonzaleza i Roger-Vasselina... Sve je to, dakle, jako blizu, a da smo, eto, bili možda malo fizički bolji, vjerojatno bismo i igrački bili bolji, pa bi se onda neki rezultati koji su bili na vagi, prebacili na našu stranu. Ali nema veze, sezona je duga, ima još vremena da okrenemo sve u našu korist.
Panike nema zato što su i prošlu sezonu, nakon startnih 6-6, nastavili s 45-15 za ukupnih 51-21. I pri tome su osvojili pet turnira, igrali finale Wimbledona, plasirali se i igrali finale ATP Finalsa, igrali polufinale Davis Cupa... Dakle, sve to stignu i ponoviti, pa i nadmašiti u preostalom dijelu 2023.
No činjenica je da su prošlu sezonu “oživjeli” upravo u razdoblju koje je i sada pred njima - na zemljanim turnirima. Osvojili su Rim i Ženevu, igrali finale Beograda i tako uhvatili zalet za maraton do kraja sezone. Sada se nadaju nečem sličnom, ali po mogućnosti da zalet uhvate i ranije, odnosno već od sljedećeg tjedna i velikog turnira u Monte Carlu.
- Naravno da bismo to htjeli - kaže Pavić.
- Uostalom, Monte Carlo smo već i osvojili 2021., baš kao i Rim. A što se zemljane podloge tiče, dvije godine zaredom imali smo tu dobre rezultate i to je podloga koja nam najviše paše, jer svi smo nekako odrasli na zemlji. Trava nam također dobro leži, prošle smo godine samo jedan meč izgubili na travi (od 14 op.a,) i to finale Wimbledona. Dakle, to su podloge koje sada dolaze, a na kojima očekujemo puno više nego na betonu.
Inače, “ta ozljeda” koju je Mektić spomenuo, odnosi se na Matino rame.
- Dobro je sada, ide na bolje - govori mlađi od našeg tandema.
- Nije bilo baš bajno i sjajno u Australiji, pa sam morao otkazati i Davis Cup zbog toga. Radio sam neke terapije, uzeo tri tjedna mirovanja, ali i dalje radim na tome, tako da je, sve u svemu, dobro.
Koliko je takva stanka poremetila nekakav natjecateljski ritam i igračku formu, pored same fizičke?
- Poremetila je dosta, jer stvar je delikatna. Smeta me samo kod servisa, ali u jednom razdoblju nisam doslovce mogao uopće servirati. Igrali smo Australiju, ali ja sam je odigrao bez servisa, tako da je utjecalo dosta. Malo je sve to zeznuto bilo jer treniraš svaki dan i sve je u redu i funkcionira osim tog jednog udarca, ali koji je meni najbitniji. Tako da je možda bilo bolje da mi je i “otpala” ruka, pa onda znam sigurno da je tri ili pet-šest mjeseci pauze i da ne mogu ništa raditi. A ovako sam stalno u treningu, a zapravo nisam na 100%.
Na jednom od treninga nosio je Mate onu dugačku rukavicu koja ide preko skoro cijele lijeve ruke, a to je isto “posljedica” ozljede jer inače nije igrao s njom.
- To je nešto što mi malo pomaže oko toga, ali koristim je povremeno, nekad da, nekad ne, više ovisi o danu i kako se osjećam.
Ovo je Mektiću i Paviću treća sezona suradnje, u koju su ušli kao već vrhunski igrači parova. Ima li ipak nešto što ste u tom zajedničkom razdoblju naučili jedan od drugog, ako jeste?
- Definitivno, jer smatram da se ni jedan tenisač ne bi trebao “zatvoriti” i reći “to je to, sad sve znam i nemam više što novoga naučiti”. Jer uvijek postoje neke sitnice koje se mogu popraviti da bi bio bolji, pa onda pitaš partnera, trenera, razmijenite mišljenja... Igrači se stalno razvijaju i tko želi, uvijek može napredovati i nešto novo naučiti. Postoje stvari u kojima je Mate fenomenalan, tako da pokušavam te stvari primijeniti kod sebe, pitam ga za savjet - objasnio je Nikola.
- Evo, baš smo danas na treningu neke stvari komentirali što se mog servisa tiče, oko postavljanja i načina kretnje, i čak će se ta stvar i promijeniti, probat ćemo nešto novo. S vremenom upadnete u monotoniju svega, u rutinu pa smo htjeli neke stvari promijeniti. Raspravljali smo, on je dao viđenje, ja svoje i onda smo došli do zaključka. Tako da ima tu stvari koje se spontano dogode, uvijek bude nešto.
Ubacio se opet Nikola.
- Možda pozitivna stvar tog perioda kad ne ide sve kako želiš, jest to da se propitkuješ, “možemo li ovdje nešto popraviti? Ili kod ove stvari?”, pa onda dođeš do nečeg novog. Kad sve ide dobro, ne razmišljaš puno, nego samo igraš turnire, pobjeđuješ i super je sve, a ovo su, eto, neke prilike da se preispitaš.
Dakle, i porazi dobro dođu tu i tamo?
- Pa nisu nam dragi, ali mogu dobro doći - uz smijeh će Mate.
U tenisu se znaju za neke stalne ili jako uspješne parove (Nikola i Mate zadovoljavaju oba kriterija) složiti nadimci, koji su kombinacija imena ili prezimena tenisača. Doduše, ima toga i kod rivalstava u singlu, primjerice Fedal (Federer - Nadal) ili Rafole (Rafa - Nole), ili pak za najnovije, rivalstvo u nastanku, Sincaraz (Sinner - Alcaraz).
U parovima su, pak, nekad postojali Woodiesi (Woodforde i Woodbridge) ili Lee-Hesh (Leander Paes, Mahesh Bhupathi).
Imaju li olimpijski i wimbledonski pobjednici neki svoj nadimak?
- Nismo o tome razmišljali, a nisam ni čuo da nam je netko nadjenuo nešto u tom stilu - kaže Mate.
- Nisu nam očito prezimena adekvatna za tako nešto - dodaje Nikola.
Prijedlog možda - Paktić?
- Ha-ha, evo vidiš! Pa ne znam... Više mi zvuči kao neka maskota u vrtiću - zaključio je Mektić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....