Jedan od najvećih talenata na svijetu debitirao u Hrvatskoj: ‘Sanjam o Grand Slamu, a Goran mi je dao savjet‘

Prije točno 50 dana postao je jedan od nasljednika McEnroea, Lendla, Wilandera, Edberga i Wawrinke na pariškoj zemlji, a prije točno sedam dana, pak, na umaškoj je zemlji debitirao s "velikim dečkima". On je Niels McDonald, 17-godišnji njemački "wunderkind", koji je u lipnju projurio do titule na juniorskom Roland Garrosu, naslijedivši po tom uspjehu sva velika imena iz uvodne rečenice, nakon čega je zaradio pozivnicu organizatora za kvalifikacije na Plava Laguna Croatia Openu, gdje je poražen na premijeri protiv sedam godina starijeg Titouana Drogueta.

- Zahvalan sam za pozivnicu i priliku da odigram prvi ATP meč. Cool je biti ovdje, to vjerojatno neću nikada zaboraviti. Naravno, volio bih se vratiti u budućnosti - govori nam tinejdžer na otvaranju našeg razgovora, koji se već ističe visinom od 192 centimetra, u slobodno vrijeme igra golf i online odrađuje školske obveze, dok se u mladosti još bavio nogometom, atletikom i kratko boksom, a baza za trening mu je u Stockholmu.

Usprkos ispadanju, zbog treninga je produžio boravak u Istri, a ovaj turnir će pamtiti po prvom, pravom iskustvu u seniorskoj konkurenciji, pa bi se Umag, ponovno, potencijalno mogao transformirati u polaznu stanicu za karijeru još jednog talenta.

- Rođen sam u Cardiffu, a prve četiri godine proveo sam u Londonu. Nakon toga preselili smo se u Njemačku, ali stalno putujem zbog turnira i treninga. Tata je Škot, a mama Njemica i ona me odvela me na teren u Londonu kada sam imao tri ili četiri godine, ali većina toga se kasnije odvila u Njemačkoj i zbog toga imam njemačko državljanstvo.

Usprkos ispadanju u kvalifikacijama, u Umagu je produžio boravak zbog treninga

GORAN SEBELIC Cropix

Trijumf u Parizu, nadalje, za njega ima još veću težinu nakon što smo doznali tko mu je idol...

- Rafa Nadal! Uvijek bio i uvijek će biti. Volim njegov duh, energiju, sve ono što je radio na terenu.

Osim što nije bio postavljen među 16 nositelja na juniorskom Roland Garrosu, McDonald je, zapravo, bio nekoliko mjeseci ili čak godinu dana mlađi od gotovo svih konkurenata, što daje dodatan začin takvom pothvatu.

- Prije Roland Garrosa sam ispao s dva turnira u prvim kolima, što je bilo teško, ali dobro sam igrao, mučio sam se s mentalnim dijelom. Puno smo razgovarali prije Roland Garrosa, neke smo stvari mijenjali uoči mečeva kako bih i mentalno bio "unutra". Išao sam poen po poen i sve se posložilo. Na kraju sam podignuo trofej, bio je to nezamisliv osjećaj.

Je li mu život drugačiji nakon tog dana? Prepoznaju li ga ljudi već ovdje na ulicama?

- Možda, ne znam ha, ha. Neki igrači su me prepoznali, čestitali su mi. Život mi se nije baš promijenio, iako je malo veća pompa, više je ponuda za sponzorstvo, puno je intervjua i moje ime je malo popularnije, ali ja se nisam promijenio. To je lijep korak prema naprijed, ali i dalje me čeka dugačak put do vrha. Nastavljam raditi i vjerovati, a tu ću titulu koristiti kao motiv za dalje.

Ako pogledamo listu igrača koji su kroz povijest osvajali taj naslov, ali, ujedno, i općenito juniorske Grand Slam pobjednike, ekspresno nam se nameće zaključak da ste na pravom putu za veliku karijeru.

- To je apsolutna čast i velika motivacija. Oko 70 posto igrača koji su osvojili juniorski Roland Garros su ušli među 50 najboljih tenisača na svijetu, tako da je to jedna stvar koja me motivira. Ako nastavim raditi i vjerovati, onda možda i ja mogu doći do vrha. To je moj san otkako sam počeo igrati. Ne osjećam pritisak. Možda je sada meta na mojim leđima, možda me sada više ljudi želi pobijediti, ali ne razmišljam puno o tome. Pokušavam raditi svoj posao na terenu i ako me pobijede, onda su bolji, ali nemam pritisak.

Iako je bio mlađi od većine suparnika, a nije bio niti među nositeljima, pobjedama je zaslužio trofej u Parizu

PETER STAPLES Peter Staples

S obzirom na to da razgovaramo u podnožju stadiona Gorana Ivaniševića, koji i sam, tradicionalno, boravi u Umagu za vrijeme turnira, je li ga možda upoznao ovih dana?

- Naravno. Jako dobro poznajem njegovog sina, Mančija (Emanuela nap.a.), s njim sam trenirao prije nekoliko dana. Goran je navratio, gledao je naš trening. Bio je jako srdačan, on je netko na koga se ugledate jer je osvajač Wimbledona. Dao mi je savjet ili dva za moju igru, što je velika čast. Što mi je govorio? O servisu. Da ne žurim, da se fokusiram i da držim glavu naprijed.

Iako ćemo ga vjerojatno češće pratiti u budućnosti, pogotovo nastavi li se ovako razvijati, za kraj smo ga zamolili da nam ukratko predstavi svoj teniski profil i otkrije najveći san.

- Forhend mi je jača strana, kao i moj servis, ako dobro serviram i odigram forhend, to je dobra kombinacija. Uvijek se može napredovati, možda da više izlazim na mrežu i da još ojačam na terenu. Što se tiče izdržljivosti, dobro se osjećam i mogu igrati dugačke mečeve bez umaranja, to je jako važno u tenisu. San mi je, jasno, ući među deset najboljih igrača na svijetu i osvojiti Grand Slam - zaključio je Niels McDonald, a to bi ime svakako trebalo upamtiti jer bi mogao postati "the next big thing" u narednim godinama i prvi njemački osvajač Grand Slama u muškoj konkurenciji nakon 1991., kada je Michael Stich osvojio Wimbledon.