Zagrebačka Šalata ovoga će tjedna biti teniski mravinjak. Teniski kompleks, koji je na svega 400-injak metara zračne udaljenosti od najstrožeg centra grada, ugostit će istovremeno i muški i ženski turnir: tenisači će igrati na drugom (obnovljenom) izdanju ATP Challengera, a tenisačice na ITF turniru (W75), koji se lani igrao u kolovozu, ali sada je, osim muškog društva, dobio i puno bolji termin.
ATP Challenger Zagreb Open ponovo se igra u hrvatskoj metropoli nakon 13-godišnje stanke, odnosno otkad je 2011. "ugašen" onaj koji se igrao na Mladosti uz Savu, a lani je svom u povratničkom izdanju odmah dobio i domaćeg junaka. Luka Mikrut, mladi Splićanin neočekivano je stigao do finala i tako turnir dao hrvatski štih, bez obzira što je u finalu bolji bio Sarajlija Damir Džumhur.
Prošlog se tjedna na najavnoj konferenciji za medije često mogla čuti rečenica tipa "lani smo imali finale, pa se nadamo ove godine i koraku više, odnosno hrvatskom pobjedniku turnira". Dakle, za 21-godišnjeg Mikruta odmah je visoko postavljena letvica očekivanja. Ne, doduše, samo za njega, već i ostala četiri (zasad) naša tenisača koji su u glavnom ždrijebu.
- Ta prošla godina bila je zaista posebna. Da mi je netko rekao da ću igrati finale, rekao bih mu da je lud, ali eto na kraju se tako dogodilo, što je, naravno, super stvar za mene - kaže Splićanin Luka, koji je lani do rezultata karijere - nikad prije nije igrao ni četvrtfinale, ni polufinale, a kamoli finale Challengera - stigao s pozivnicom direktora turnira Branimira Horvata.
Nije, jasno, bilo dileme da će je dobiti i ovoga puta.
- Treba sad te bodove osvojene lani i obraniti, ali ne opterećujem se previše. Kao i svaki turnir, idem meč po meč, igrat ću opušteno, pa ćemo vidjeti koliko daleko mogu dogurati. Ne razmišljam da moram igrati finale ili osvojiti turnir, mislim da bi mi takav način razmišljanja mogao biti samo problem.
Mikrut je na lanjski turnir ušao kao 509. na ATP listi, a finale ga je katapultiralo na 364. mjesto, što mu je tada bio i najbolji renking karijere. Prvi puta je, zapravo, probio granicu Top 400. Dogurao je malo kasnije i do 345. mjesta, no još značajniji napredak na ATP listi ostvaruje upravo posljednjih tjedana.
Razlog? Jednostavan: pobijedio je u posljednjih 15 mečeva što je igrao, odnosno pobijedio u 21 od posljednja 22 meča (23 od 24 računamo li i kvalifikacije), osvojio četiri ITF turnira i eto ga na 281. mjestu svjetske ljestvice.
- Pa svakako bih rekao da sam trenutačno u najboljoj formi što sam ikad bio. Imam dobar niz pobjeda, napravio sam uoči Zagreb Opena i dobar blok treninga, osjećam se spremno i jedva čekam ponovo zaigrati na Šalati - kaže Mikrut.
- Jasno da sam zasad zadovoljan sezonom, pogotovo otkako se igra na zemljanim terenima budući da sam na njima izgubio samo dva meča. Početak je, na betonu, bio nešto teži jer tu mi još fali iskustva, mečeva jer, primjerice, na Tenerifima sam izgubio meč u tri seta, a da sam dobio tko zna kako bi išlo dalje. S druge strane, u Antalyji sam spasio set-loptu u 1. kolu, u 2. kolu mi je Čileanac servirao za set, ali uspio sam izvući oba meča pa na kraju osvojio i turnir, a lako sam mogao ispasti i 1. kolo i 2. kolo. Takav je tenis sport da se porazi događaju i treba, kad su loši dani, ostati miran i nastaviti raditi. No, kažem, generalno, sretan sam sa sezonom, nadam se prenijeti dobru formu i na Challengere i neka se još malo poklope neke stvari pa može biti jako dobro.
Nakon što je imao dobru 2024., zasigurno su ciljevi na ulasku u 2025. bili nešto ambiciozniji?
- Ciljevi se u tenisu lako i brzo mogu promijeniti, ali neki generalni mi je uhvatiti renking koji će mi omogućiti Grand Slam kvalifikacije. Koji će to biti, vidjet ćemo. Sljedeći Australian Open se čini najlaškim, jer poslije ovih par tjedana koji slijede, nemam baš neke bodova za braniti od lani tako da sve što napravim u tom drugom dijelu sezone bit će bonus. Iz te perspektive Australija bi trebala biti realan cilj, no ako se dogodi i US Open prije toga, neću se ljutiti. Opet, ne bih se žalio da to bude i Roland Garros sljedeće godine, samo da dođem do toga.
Mikrut je još jedan izdanak splitskog tenisa, štoviše, i on je s mitskih Firula (Pilić, Franulović, Ivanišević, Ančić, Prižmić...), a za "ubacivanje" u tenis zaslužna je baka Mira.
- Ona je veliki teniski fanatik pa sam od malena s njom gledao kazete i videa Federera, Samprasa, Agassija i tako je baka potaknula moj teniski put. Krneuo sam trenirati i dobro mi je išlo odmah od početka pa nisam imao potrebu nešto drugo iskušavati. Čudno je, za Split, da nisam probao nogomet, ali drago mi je što je ovako ispalo.
Ne žali se sigurno ni baka, dapače.
- Ma, prati ona i dalje tenis, sada i još intenzivnije nego prije, pogotovo što i ja sad igram bolje pa je još više interesa. Uvijek mi je podrška, uvijek mi čestita, čujemo se često. Nije bila lani na Challengeru u Zagrebu, planovi su da možda dođe ovaj tjedan, ali je bila zato na Challengeru ove godine u Zadru i rekla da joj je to bio najljepši tjedan u životu.
Komentari (0)