Mate Pavić si je priuštio sedam dana na Maldivima, Nikola Mektić je ostao nekoliko dana u Madridu nakon završnice Davis Cupa. Trenutno su u fazi aktivnog odmora, snage će ponovo udružiti u Zagrebu nakon božićnih blagdana, dok će se u Australiju uputiti 3. siječnja, vjerojatno preko Dubaija posebnim čarterom u organizaciji Tennis Australije. Sedam dana zajedničkog treninga bit će dovoljno za najbolji svjetski teniski par i najbolju momčad Hrvatske u izboru Sportskih novosti.
"Preskočit ćemo prvi tjedan nove sezone, odlučili smo tako s obzirom da je iza nas iznimno duga sezona, punih jedanaest mjeseci tenisa. Baš smo htjeli ostati doma što duže, uživati s obiteljima. Nemamo potrebu za uigravanjem, bit će dosta turnir u Sydneyju prije Australian Opena", rekao je 28-godišnji Splićanin.
Mate kaže da još uvijek traži pravu riječ kojom bi opisao 2021. godinu u režiji njega i Nikole.
"Mislim da je bila jedna od najboljih sezona u povijesti u igri parova, onako kako su to nekada imali braća Bryan, Woodies, Nestor i Zimonjić, pa Herbert i Mahut jedne godine, dakle, definitivno u tome rangu. To je moje mišljenje. Iznad svega je pobjeda u Wimbledonu, nakon toga zlato s Igara i u toj razini finale Davis Cupa. To posljednje je doista veliki uspjeh, nitko nije očekivao finale, niti mi. Pod uspjehom smo smatrali prolazak skupine, pobjede nad Italijom i Srbijom u eliminacijskom dijelu smatram pothvatima. Što se nas dvojice tiče u Davis Cupu, odigrali smo na našoj razini, onako kako se od nas očekuje. Uspjeli smo se othrvati potrošenosti, pronašli smo motiv, a meni i nije bilo teško, jer ovo su mi bile i prve pobjede u Davis Cupu. Dugo sam čekao."
U četvrtfinalu na 1:1 su skinuli Fabija Fogninija i Jannika Sinnera, u polufinalu kod istog rezultata su nadigrali Novaka Đokovića i Filipa Krajinovića, dakle, četvoricu odličnih igrača u pojedinačnoj konkurenciji. Zapravo, nisu im dali priliku da nešto naprave, da im zaprijete.
"Nije isto igrati na Touru, gdje su igrači u singlu maksimalno opušteni i nije ih briga kako će meč završiti", objašnjava Nikola pa dodao:
"Sada se lijepo vidjelo koliko je i njima važno, a nama je uvijek važno, mi od toga živimo. Sada se nisu mogli smijuljiti, kao što to inače rade. Naše uvjerljive pobjede su možda iznenađenje, ali igra parova je jako puno napredovala, težište je na oduzimanju prostora, više nije naglasak na prvom voleju, nego pripremi za drugi, treći udarac nakon toga. Igrači koji dolaze iz singla nemaju vremena ni načina uhvatiti ritam. Mi smo bili u stanju oduzeti Đokoviću sve što njemu vrijedi, meni je teže reternirati Polašeku, nego njemu. A retern po kojem je on poznat, nama nije predstavljao problem. Mi smo jednostavno uigrani, u svakom trenutku znamo što ćemo napraviti. Ponavljam, pritisak je drugačiji, sada su ga i oni imali."
Mate iz Splita na tu je temu odgovarao slično kao Nikola iz Zagreba:
"To su bile naše školske pobjede, rekao bih čak rutinske. Pametno, uredno, točno kako smo trebali. Kad njima nije svejedno, nama je lakše. Nama je to karijera, svaki meč ima ulogu, nama je uvijek pritisak."
Šteta je samo da su u finalu ostali u ulogama gledatelja, Borna Gojo više nije imao iznenađenja u rukavu za Andreja Rubljova, Marin Čilić je pružio koliko je mogao protiv Danila Medvedjeva.
"Istina, ostao je žal što nismo dobili priliku u finale za koje smo se izborili", kaže Mate pa dodaje:
"Zato je ovaj sustav natjecanja zanimljiv, nema izgleda paše, jer uvijek imamo jak par, a ne mislim samo na Nikolu i mene. Kao ekipa smo dobri, nikome nije lako igrati protiv nas. Znaju što ih čeka ako parovi odlučuju. Goji očito odgovara ovaj momčadski đir, vjerojatno to vuče s koledža. Polufinale je najbolji primjer toga, kako se vratio iz crne rupe protiv Lajovića zahvaljujući i nama koji smo ga bodrili da ne odustaje. Na Touru bi to vjerojatno bilo 3:6, 2:6…"
Za Nikolu nema sumnje da je Borna Gojo bio otkriće, još i više:
"Bio je nevjerojatan, definitivno izvan onoga što mu renking pokazuje. Zbog njega se sve dogodilo, to finale. U našim očima je bio najveći heroj. Prepoznali smo da je jako dobar timski igrač, kako reagira na naše navijanje, kako u tim trenucima daje više i bori se za svaki poen. Nadam se da će mu to pomoći, bila bi šteta da ne napravi nešto više u karijeri za sebe."
Što možemo očekivati od Mate i Nikole u 2022. godini nakon svega što ostvarenog u ovoj? Poznato je da je lakše doći do vrha nego na njemu ostati, ali to je ujedno izazov na koji su oni spremni.
"Istina, bilo bi lijepo sve ponoviti i opet biti najbolji", rekao je Mate pa dodao:
"U sezonu volim ući skromno, cilj je ATP Finals, biti među osam, jer to znači da je godina korektna. Sve iznad toga je bonus. Ja sam ostvario dječački san osvajanjem Wimbledona, od Grand Slam turnira ostao mi je još Roland Garros u kojem sam u dva finala bio kratak. Htio bih zatvoriti tu priču, možda bi se to dogodilo i ove godine da nas nije spriječio virus korone, na zemlji smo na tri turnira odigrali možda naš najbolji tenis. Kad smo kretali, nismo mogli pretpostaviti da će biti ovako dobro, ali smo znali da možemo. Nema razloga da ne bismo nastavili pobjeđivati, jer nema govora o gubitku motivacije ili nečega drugog. Premladi smo za te stvari."
A što kaže Nikola?
"Očekujem puno više kritika, ha, ha. Svjesni smo kakva je bila ova sezona, nevjerojatna do kolovoza, senzacionalna i samim time gotovo nemoguća za ponoviti. Nakon toga smo imali mali podbačaj, tako da smo bili malo nezadovoljni. S pobjedama rastu apetiti, nama su ciljevi visoki, ali treba znati da su parovi vrlo izjednačeni, male sitnice odlučuju. Naša želja nije sporna, imamo kvalitetu biti u pet najboljih, sigurno. Meni je nekakav cilj da trajemo najmanje pet godina i znam da u tom periodu možemo osvojiti još pet Grand Slam turnira. Meni je to realno. Mi smo kandidati na svim podlogama, velike nade polažem na zemlju, mislim da smo tu u prednosti pred svima. Na bržim podlogama se stvari izjednačavaju sa servisima, tamo gdje se puno više igra, mi smo bolji od svih. Osjetili smo to u Miamiju, tamo je bilo jako sporo i nama idealno. Što se mene tiče, motiva imam i previše. Jako volim ovu igru, nabrijan sam na svaki turnir, na svaki meč, nastojati odigrati bez pogreške…"
Nikoli je 2017. godina bila prijelomna, tada je shvatio da od singla kruha nema i da svoj put za ostanak u tenisu mora tražiti kroz parove. Ne samo da je ostao, dohvatio je vrh.
"Još uvijek mi je nevjerojatno što mi se sve događa, makar sam se navikao biti u vrhu. Rekao bih da sam još uvijek nepoznat, mogu otići u trgovinu i da me nitko ne prepozna, ljudi me ne gledaju drugačije, iako ima i onih koji se žele slikati sa mnom. Znam povremeno naletjeti na neke ljude koje dugo nisam vidio, o ni mi čestitaju, a meni prođe kroz glavu, "ne mogu vjerovati da sam uspio". Zaista jesam."
Dokaz je i nagrada Sportskih novosti, zar ne?
"Da, slažem se i drago mi je. Pokupili smo već dosta nagrada. Zaista me veseli da su ljudi prepoznali naše rezultate. Ponosan sam, veliko je to dostignuće. Braću Sinković izuzetno poštujem, oni su u veslanju nedodirljivi, a mi smo se u tenisu uspjeli mjeriti s njima. Treba uzeti u obzir da je tenis popularniji od veslanja. Mislim da smo zaslužili nagradu, ljudi vole nešto novo, mi smo novi, Sinkovići su godinama na vrhu."
Na istom je tragu i Pavić:
"Ovo je prestižna nagrada koja ima težinu, drago mi je da smo pobjednici. Ja sam dvaput izabran za najboljeg sportaša Dalmacije, ta priznanja znače, lijepo ih je primiti kao potvrdu. I ITF nas je proglasio svjetskim prvacima i sve je to motiv za dalje. Svi bismo htjeli ponoviti, tko god kaže drugačije, vara se."
Zanimalo nas je gdje su sve smjestili te silne trofeje, pehare, medalje, priznanja, nagrade…
"Kod mene je na nekoliko strana", kaže Mate pa nastavlja:
"Olimpijska medalja je u Zagrebu, Davis Cup trofej je u Splitu, nešto imam kod sestre Nađe… Kod roditelja je većina tih stvari, ima jedna polica kod njih koja već sada lijepo izgleda, a još se puni. Krajnji je cilj donijeti sve u Split i predati roditeljima na čuvanje."
Nikola je reagirao ove godina kad su pehari počeli stizati jedan za drugim.
"Moj djed je stolar, to mu je hobi i iako je već u godinama, bila mu je fora napraviti jednu vitrinu u obiteljskoj kući, u sobi u kojoj sam odrastao. Ta vitrina zauzima cijeli jedan zid, tamo su fotografije samo s naslovima iz medija i svi pehari u igri parova. Sve to mora biti na jednom mjestu i mjesta još ima dovoljno za dodavati nove stvari, makar se nadam da će jednom postati premali."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....