Donna Vekić na turniru u Washingtonu s navijačima

 TWITTER
DONNA VEKIĆ

‘Puno sam bolje, ali ne znam hoću li se ikad moći kretati jednako dobro kao prije operacije...‘

Osječanki je protekla godina i pol isprekidana ozljedama desnog koljena i lijevog stopala
Piše: Ivan JelkićObjavljeno: 04. kolovoz 2022. 14:30

Američku turneju na betonskoj podlozi, koja će kuliminirati, jasno, US Openom (počinje 28. kolovoza), Donna Vekić započela je turnirom u Washingtonu. U prvom kolu svladala je sedmu nositeljicu Mayar Sherif (WTA 47) s prilično komfornih 6:4, 6:1, a takav rezultat dâ naslutiti da je hrvatska tenisačica u dobrom raspoloženju stigla u metropolu SAD-a.

- Nisam još u svom najboljem izdanju, ali polako dolazim do toga - rekla je 26-godišnja Osječanka u razgovoru za tennis.com.

- Svaki se tjedan sve bolje osjećam, a nakon Wimbledona napravili smo jedan dobar trenažni blok tako da se defintivno osjećam bolje i snažnijom nego li prije.

Porazi u serijama

Ovakve izjave imaju pozadinu i to sada vremenski već podugačku jer ono o čemu Donna između redaka govori jest problem s ozljedom koljena. Priča se vuče još od siječnja prošle godine i Australian Opena kada je u osmini finala izgubila od kasnije finalistice Jennifer Brady. U meču je već imala obljepljenu nogu medicinskim trakama i zavojima, a ispostavilo se kako je potrebna operacija, koja je i obavljena krajem veljače.

Ne preveliki zahvat ostavio ju je izvan terena sve do Roland Garrosa na kojem je zaigrala makar je još osjećala bol, ali stisnula je zube i trpjela. Odigrala je tako i Wimbledon, i Olimpijske igre (gdje je u tri seta pobijedila Carolinu Garciju i drugu tenisačicu svijeta Arinu Sabalenku, prije nego je zaustavljena od Jelene Ribakine, ovogodišnje pobjednice Wimbedona), i US Open... Porazi su se spajali u serijama, ali kad je i to pregrmjela, dočekala je na koncu sezone napokon i zasluženu nagradu poslije svih nedaća - trofej na turniru u Courmayeuru. Bila joj je to treća titula u karijeri, koja je nudila optimizam za 2022.

image

Donna Vekić na pripremama u Monte Carlu

INSTAGRAM DONNA VEKIC

Međutim, opet se “javilo” koljeno, pa je poslije Australian Opena opet morala na stanku.

- Cijelu sam 2021. trpjela bol, sada sam shvatila da nema smisla igrati ovako kad ne mogu normalno trenirati, a kamo li igrati - rekla je u veljači za SN.

- Fizički i psihički više ne mogu podnijeti takvo stanje, više ne znam na koju nogu se mogu osloniti.

Naime, u međuvremenu su se pojavili i problemi s sa stopalom lijeve noge, koju je nesvjesno opterećivala čuvajući desno koljeno.

U travnju je bilo dovoljno spremna za povratak i da pomogne reprezentaciji u Billie Jean King Cupu (donedavni Fed Cup), pa onda malo po malo, čak i na ITF turnirima, hvatala novi zalet. Za Roland Garros je morala igrati i kvalifikacije, prošla ih, pa dobila i 1. kolo prije poraza od Amerikanke Anisimove. Došala je onda i trava, što je dio sezone koji obožava (1 titula i još 2 finala na travi), ali ovoga puta nije prošao u njezinom uobičajenom stilu - makar je tu bilo četvrtfinale Birminghama iz kvalifikacija, ali i oproštaj od Wimbledona u 1. kolu (Pegula).

I, evo, sad je već US Open 2022. pred vratima, a protekla godina i pol isprekidana joj je ozljedama, koje su i dalje “faktor” u njezinoj igri.

- Još se uvijek pokušavam vratiti na svoju staru razinu. Moje povjerenje u desnu nogu se popravlja, ali još uvijek to nije idealno. Ne znam hoću li se ikada opet moći kretati jednako dobro kao prije operacije, ali to je definitivno nešto na čemu jako radim - rekla je u Washingtonu trenutačno 86. igračica na WTA listi.

U međuvremenu konkurencija ne miruje, već se dapače širi. Izjednačenost u ženskom tenisu posljednjih je godina postala normalna, nema izrazito dominantne figure, nema favorita, uvijek netko novi iskoči u borbi za Grand Slam titule ili barem dođe u završnicu. U posljednjih deset Grand Slamova dobili smo čak pet novih pobjednica i još šest novih finalistica. Od posljednja, pak, četiri Grand Slama među osam finalistica čak šest tenisačica nikad prije nije bilo u finalu.

Finale Washingtona 2018.

I Donna je sa svojim kapacitetima, da nije bilo tih muka s ozljedama, možda mogla kapitalizirati takvu raspršenost i naći se u tom društvu.

- Jako je frustrirajuće gledati sve to sa strane, ali pokušavam se fokusirati ne sebe i ostvariti napredak iz dana u dan, a ne razmišljati što se događa i kako ostale igraju.

No, tko zna, baš na US Openu je Donna 2019. igrala svoje prvo i jedino Grand Slam četvrtfinale, poslije kojeg je dosegnula i renking karijere - 19. mjesto.

- Želim popraviti svoje kretanje tako da mogu biti eksplozivnija na udarcima. I jako sam zadovoljna s kondicijskim dijelom koje smo odradili proteklih nekoliko tjedana, zapravo mislim da su mi to bile prve prave pripreme još od te operacije u veljači 2021. Otad je sve otišlo nizbrdo, ali što mogu? Ako razmišljam o tome, samo ću se nervirati i zato je bolje samo misliti na pozitivne stvari, a trenutačno se dobro osjećam i fizički i mentalno.

Inače, u Washingtonu je igrala finale prije četiri godine.

- Taj poraz je jedan od najlošijih trenutaka u karijeri jer imala sam meč-lopte protiv Svetlane Kuznjecove u finalu. Danima poslije sam plakala... Zato sam se vratila, da napravim neke veselije uspomene iz Washingtona - zaključila je Donna uoči meča 2. kola protiv Kineskinje Xiyu Wang.

Linker
08. kolovoz 2022 08:56