Šampion, organizator, zabavljač, ali i mnogo više: On je najveći ikad koji je pohodio Hrvatsku

Prije nekoliko godina je Andre Agassi trebao kordon zaštitara da se probije kroz gomilu u Umagu. Scena ekstatičnih fanova koji su pokušali uhvatiti za rukav svojedobno najveću tenisku, pa i općenito sportsku zvijezdu, sjetili smo se gledajući kakav šušur u Zadru prati Novaka Đokovića.

Osim dok je dolje na terenu, ne postoji korak tijekom kojeg nad prvim igračem svijeta ne bdije barem nekoliko zaštitara ili lokalnih policajaca. Oko Đokovića se ovih nekoliko dana vrti cijela teniska priča u Zadru, što i nije čudno budući da se radi o daleko najvećem sportašu koji je u posljednje vrijeme pohodio Hrvatsku. Tijekom Adria Toura i cijele priče o tenisu u vrijeme koronavirusa Nole je nastupao u različitim ulogama, koje se mogu razvrstati u (najmanje) pet različitih lica...

1. Novak šampion
Službeno, statistički i kako god želite, Đoković je najveći tenisač u povijesti koji je došao u Hrvatsku. Brojke koje pozlaćuju njegovu karijeru nakon 17 profesionalnih godina na Touru govore za sebe: 17 Grand Slamova, 34 Mastersa, ukupno 79 naslova i ukupno 282 tjedana na vrhu ATP ljestvice. Nije teško zamisliti scenarij u kojem bi 33-godišnji Beograđanin već sljedeće godine dostigao Rogera Federera (20 Grand Slam naslova), a onda uključio autopilot prema ostalim rekordima koji možda nikada neće biti dostignuti. Đoković i na ekshibicijama demonstrira izbrušen talent i surovu nadmoć, a jednog dana će i hrvatski teniski fanovi imati privilegij hvaliti se da su velikana takvog formata gledali uživo.

2. Novak organizator
Adria Tour je Novakovo “dijete”, projekt koji je kovao tijekom korona-stanke i u njega uspio uklopiti “pola” svjetskog vrha. Jasno je da turniri u Beogradu i Zadru ne bi ugledali svjetlo dana bez maširenije koja i inače prati srpskog tenisača, kao što je i činjenica da se puno stvari na Višnjiku moglo izvesti bolje, od provođenja sigurnosnih mjera do organizacije press konferencija itd. Opet, s obzirom na vrlo kratke rokove za realizaciju, Đoković & co. uspjeli su organizirati nešto što je do prije nekoliko tjedana zvučalo kao znanstvena fantastika: “male Grand Slamove” u doba kad je održavanje sportskih priredaba prilično rizičan posao.

3. Novak političar
Za sve što se u posljednje vrijeme događalo u svijetu tenisa, od suspenzije Toura i zamrzavanja ljestvice, preko osnivanja fonda za igrače, pa do odluke o nastavku sezone, tražilo se njegovo mišljenje. Đoković je predsjednik Vijeća ATP igrača te kao takav često ima i presudan glas, iako smo se u “slučaju US Open” uvjerili da to i ne mora biti pravilo. Iz njegovih se press konferencija vidi da je s godinama izbrusio diplomatske manire, koje sve češće podsjećaju na Federera. Kad je riječ o odnosu prema Hrvatskoj i hrvatskim sportašima, tu se pokazao kao čovjek. Scene susreta s Biserkom Petrović i izjave o Draženu neće se tako brzo zaboraviti...

4. Novak humanitarac
Većina sportaša ne voli se javno hvaliti humanitarnim radom. Tako je i u Đokovićevom slučaju; ono što se pušta u javnost tek je djelić projekata u koje je usmjerio svoju karijernu zaradu i sportski utjecaj. Osim što je ove godine lansirao prijedlog za pomoć niže rangiranim tenisačima, tijekom korone je donirao milijune eura za respiratore u Srbiji, bolnice u Italiji te za Crveni križ u Španjolskoj. Dio zarade s Jadranske turneje također će se preko Đokovićeve fondacije usmjeriti za programe ranog razvoja i obrazovanja djece.

5. Novak zabavljač
U ranijoj fazi karijere oponenti su mu znali predbacivati imitiranje drugih igrača, od Roddicka i Hewitta do Šarapove i Nadala. Nekima je bilo smiješno, druge je nerviralo, ali Đoković nije zbog kritika mijenjao ležerni karakter. Iako je u nedavnim finalima Grand Slamova publika redovito bila na strani suparnika (protiv Federera, Thiema...), na većini ostalih turnira po svijetu, pa i ovdje na Višnjiku, gledatelji su ga nagrađivali ovacijama. Kad je u petak tijekom ekshibicije sjeo na stolac, ili kad je “diskvalificirao” Rubljeva, stadion se itekako zabavljao. Novak i ekipa u Zadru nas podsjećaju da tenis ne mora i ne smije uvijek biti smrtno ozbiljan.