Priča o velikim, najvećim tenisačima se nije previše mijenjala kako su godine prolazile. Većina su uživali u nekoj samoći, nekom svom miru, informacije o njihovom tenisu su stizale na kapaljku. Zapravo, javnosti su nudili isključivo ono što su oni željeli, ili ako neki od istraživačkih novinara nije pronašao nešto iz njihove karijere i života što bi moglo biti zanimljivo široj javnosti.
I zato nisam bio iznenađen kad je Roger Federer tri tjedna nakon ponovljenog, kažu lakšeg zahvata na koljenu, koje je bilo na remontu nakon ovogodišnjeg Australian Opena, nije poslao poruku teniskom svijetu i svojim navijačima da ga u ovoj sezoni neće biti, ali da se silno veseli povratku tenisa u 40-tim.
Jednom zgodom je splitski kolega Danijel Trumbić završio na istoj nogometnoj utakmici u Rimu. Na utakmici Rome, da ne bih uvrijedio Trumbu, i onda su riječ po riječ došli do nečega što je ispao odličan intervju. Sjedili su jedan do drugoga na tribini i pričali i o tenisu i o nogometu.
Ima takvih, naravno, trenutaka i kad i oni koji ne vole baš previše govoriti razvežu jezik, a puno puta sam bio svjedokom na velikim turnirima maratonskih pressica velikog Švicarca na kojima je s novinarima razgovarao na njemačkom, francuskom, talijanskom, pa švicarsko-njemačkom i niti jednog trenutka nije pokazivao da mu je dosadno ili teško, a nisu svi ti 'maratonci' bili nakon pobjeda.
No, kada je nešto što je za njega ili njih osobna stvar, tu će biti prilično oprezni prije nego što otkriju svoje namjere. Tako je jednom zgodom Federer pozvao Marija Ančića, nakon što je Mario imao problema s mononukleozom, pa se diskretno raspitivao o posljedicama koje su, nažalost, okončale karijeru našeg tenisača, a da pritom niti jednog trenutka nije objasnio Mariju zašto se on toliko zanima za mononukleozu. To smo, naravno, otkrili nekoliko tjedana kasnije kada je iz njegovog tima stigla dobro čuvana tajna, da se Federer oporavio od lakšeg oblika mononukleoze, koja na njegovu karijeru nije imala nikakvog utjecaja.
U posljednje vrijeme Roger je imao problema s koljenom, ili koljenima, i to je dosta dobro držao za sebe i uspješno se vraćao.
Ove godine nakon prvog turnira u Australiji, gdje je stigao do polufinala, Federer je otišao na novu operaciju i prema današnjoj objavi koja je stigla ovih dana neće ga biti više na terenima, ali on, naravno, jedva čeka taj povratak koji bi se trebao dogoditi negdje na početku nove sezone.
To je ta priča o velikim i onima koji su nešto malo manji, priči koja je isključivo vezana uz Rogera Federera i njegovu obitelj i najbliže suradnike. A te vijesti rijetko će procuriti prije nego što gazda dopusti, a on ionako u tome odlično balansira i sve radi u dogovoru sa svojim trenerima Ivanom Ljubičićem i Severinom Luthiem.
Jedino što ste iz ove informacije mogli iščitati je da Federer nema namjeru okončati ovu veliku priču i da će 40. rođendan početkom kolovoza sljedeće godine proslaviti uz tenis. On sigurno nije od onih koji razmišlja o prestanku karijere, a hoće li to odlučiti preko noći, teško je reći.
Siguran sam da bi želio niski briljantnih rezultata dodati barem još jedan Grand Slam naslov, ili pojedinačno zlato na Olimpijskim igrama, jer mu samo to još nedostaje. No, mnogi su uvjereni da se Roger Federer popeo do vrha planine i da njegova staza sada ide samo u jednom pravcu. Nizbrdo.
I ako bi to bila istina, onda će utrka za vlasnikom svjetskog tenisa biti utrka udvoje, utrka Rafaela Nadala i Novaka Đokovića, a stanovitih ambicija za velikim povratkom ima i Andy Murray. No, realno je zaključiti da će sve biti u rukama Nadala ili Đokovića, ili bolje rečeno Đokovića ili Nadala.
Koliko još dugo mogu dominirati svjetskim tenisom, također je teško pitanje, jer baš kao i u slučaju Rogera Federera, i Rafael Nadal i Novak Đoković zakopčani su do grla i nisu skloni govoriti što im nosi budućnost, a za tako nešto, naravno, nisu spremni ni njihovi treneri Goran Ivanišević i Carlos Moya, osim ako ih njihovi štićenici ne ovlaste da se mogu ravnopravno uključiti u tu igru.
I zato nitko nema pravo biti razočaran. Federer, Nadal, Đoković i jedno vrijeme Murray su uvijek bili drukčiji. A takvim će ostati i danas kada, netko će reći, vrijeme curi. Ali, barem kad je u pitanju Roger Federer cure i milijuni, jer je na posljednjoj rang-listi najbolje plaćenih sportaša, tradicionalnoj listi Forbesa, Federer na prvom mjestu sa 106 milijuna dolara ispred Messija, Ronalda i Neymara, iako nije baš previše igrao. Nešto više milijuna od osvojenih turnira. Ali, oni koji su prije 20-ak godina govorili da Federer ne djeluje baš najsigurnije kada dođe u neko finale, nisu baš otkrili toplu vodu.