Ničim izazvan, iz pozicije koja je obećavala, Marin Čilić je odapeo bekhend kao iz praćke. Udarac ne samo da je završio u autu, nego nije pogodio ni polje za parove; sletio je otprilike metar i pol dalje. S lica Jonáša Forejteka iščitavalo se kao da razmišlja je li u ždrijebu Sofije došlo do nekakve zamjene identiteta.
Je li taj čovjek s druge strane stvarno bivši osvajač US Opena, ne baš tako davno svjetski broj 3 koji je pobjeđivao Federera, Đokovića, Nadala…? Ili se neki vragolan poigrao i predstavio mu nedoraslog suparnika kao Marina Čilića? Čak i ako se Forejtek nije zamarao takvim mislima, pokoji tvrdokorni Čilićev navijač vjerojatno jest. Nakon poraza u Sofiji, međutim, i on će se pomiriti s činjenicama.
A brojevi kažu da će Marin nakon najgoreg poraza u karijeri na ATP Touru završiti sezonu na 41. ili 42. mjestu. Iza njega je statistički najlošija godina od 2007. kad je Božić dočekao kao 71. igrač svijeta. Ali čak je i tada, u ugodnoj hladovini Ljubičića i Ančića, uspio odigrati dva ATP četvrtfinala. Ove godine nijedan.
Ako prva sportska zapovijed kaže da se pobjednička momčad ne mijenja, što bi u tom slučaju trebao promijeniti Čilić da iduće sezone pobjegne iz crne rupe? Logika nalaže - sve, jednu po jednu stvar, od trenera do reketa, dok ne detektira u čemu je problem. No ako je "kvaka" u psihi, a brojni Čilićevi neobjašnjivi porazi idu u tom smjeru, onda je reset malo zahtjevniji.
Poraz od Forejteka (3-6, 2-6) izgledao je kao ubrzani sažetak protekle dvije godine. Iz svakog udarca vrišti nesigurnost, iznad glave strši upitnik, a servis nije ni sjenka "onog" servisa iz najboljih dana. Marin se tu i tamo kao naljuti sam na sebe, ali bez efekta. Važniji mečevi koje je u 2020. odigrao na pravoj razini mogu se nabrojati na prste jedne ruke: Félix u Bercyju, Goffin u Rimu, Bautista na Australian Openu, pa možda i Thiem na US Openu, premda je izgubio.
Kako će 32-godišnji Čilić na sve to reagirati tijekom stanke, tek treba vidjeti. No ako sam vjeruje da još uvijek nije "dosegnuo vrhunac", što je izjavio u Parizu, onda je jasno da mu može pomoći samo drastičan zaokret. Kakve točno vrste, to mora dokučiti sam. Jer mladi igrači nezaustavljivo nadiru, a on se u tom društvu sve lošije snalazi.
Ipak, kad uzmemo u obzir njegovu strast prema tenisu, i barijere koje je preskakao da bi stao uz bok najboljima na svijetu, sa sigurnošću znamo da Čilić neće lako odustati. I da će upregnuti bogato iskustvo i sve druge resurse da Davis Cup 2018. ne ostane zadnja velika stvar po kojoj ćemo ga pamtiti.
Komentari (0)
Komentiraj