Petra Marčinko se polako navikava na zvjezdani status, 16-godišnja Zagrepčanka je svrnula pažnju hrvatskih medija fantastičnim uspjehom na Orange Bowlu, kultnom turniru za mlade tenisače i tenisačice u Plantationu (Florida), doslovno poharavši konkurenciju s dvije titule. Kako u pojedinačnoj, tako i u konkurenciji parova, što nikome nije uspjelo od 1993. godine. Tako je sebe za sva vremena upisala u knjigu rekorda Orange Bowla, što god netko napravio kasnije, može biti samo isto, nikako bolje od Petre.
Čak dva dana odmora
Dan nakon trijumfa je sletjela u Zagreb, sljedeći dan je već bila “na nekom snimanju”. I dok se tata Vjeko muči s “jetlagom” i nagomilanim umorom od naporne trotjedne turneje po Meksiku i SAD-u, dotle Petra:
- Osjećam se super i ne osjećam umor – veselim se glasom javila iz automobila vozeći se kući, vesela što je dobila “čak dva dana odmora”.
Logično je bilo da provjerimo kakve su bile palačinke mame Ivane, njima se veselila onoga trenutka kad je svladala Ruskinju Dianu Šnajder u finalu. Palačinke su tradicija kad se pobjeđuje, iako bi ih mama vjerojatno pripremila i da nije bilo ovako dobrih rezultata. Petra je, osim dvostrukog slavlja na Orange Bowlu, igrala u polufinalu u meksičkoj Meridi, dok je na Eddie Herru također bila pobjednica u paru sa Šnajder.
- Palačinke su bile odlične i s puno nutelle. Bilo ih je čak previše, ostalo je za doručak.
Već smo nekoliko puta pisali, ali nije zgorega ponoviti kako je Petri tenis bio “zagarantiran” datumom rođenja. Naime, 4. prosinca 2005. godine kad je došla na svijet, reprezentacija Hrvatske u Bratislavi osvojila svoj prvi Davis Cup. Trinaest godina kasnije, kad je Hrvatska u Lilleu drugi put slavila u najstarijem momčadskom natjecanju na svijetu, Petra je u Istanbulu osvojila prvi međunarodni ITF turnir do 14 godina. I pobjeda u paru na Eddie Herru poklopila se s ulaskom Hrvatske u finale Davis Cupa u Madridu. Eto sada Petre, deset dana nakon 16. rođendana na prvom mjestu svjetske juniorske rang-liste.
- Zvuči mi nerealno, moram priznati, prožima me nevjerojatan osjećaj. Polako kužim da je to tako, da sam ja prva na svijetu.
I, što sada, već je najbolja, što će biti u 2022. godini?
- Bit će svega – smije se.
- Nekakav cilj je igrati seniorski tenis, koliko god je to moguće. Probati se probiti, steći iskustvo. Igrat ću i juniorske Grand Slam turnire, htjela bih osvojiti barem jedan, makar mi to nije najvažnije, ali zašto ne?
Talentirane češke sestre
Na Orange Bowlu su se dogodile neke stvari, neke pobjede, koje joj jako puno znače. Nećemo reći da joj znače više od osvajanja tako prestižnog turnira, ali uvijek je važno koga pobjeđuješ.
- Da, definitivno. Od Linde Fruhvirtove i Diane Šnajder sam ove godine lagano izgubila neke mečeve, sada sam ih pobijedila obje na istom turniru, Lindu u četvrtfinalu, Dianu u finalu. Na rang-listi smo sada jedna do druge, prve tri, a četvrta je Brenda Fruhvirtova, koja je mlađa od nas, ali jednako talentirana i sa sličnom igrom kao sestra.
Na Orange Bowlu se fotografirala pored liste pobjednica, puno je tu poznatih imena. Ona je, na primjer, naslijedila Anu Konjuh, koja je 2012. godine otišla do kraja, a 2013. u svoj rezime dodala Australian Open i US Open. Tamo je i Coco Gauff, pobjednica prije dvije godine.
- To sam i ja primijetila, ima puno velikih imena. Sljedeće godine će tamo biti i moje ime, zamolit ću nekoga da mi slika da imam za uspomenu.
Nikome ne ostajem dužna
Lanjska pobjednica bila je Ashlyn Krueger, koja je na startu svladala Petru.
- Ali samo joj se revanširala na US Openu, taj bih meč stavila u Top 3 ove godine, uz one protiv Linde i Diane. Nikome ja ne ostajem dužna - opet se nasmijala.
Ovu turneju, kao i većinu, odradila je uz tatu
- S Kikijem imam odličan odnos, volim s njim raditi. Putovanja s tatom su mi došla pod normalno, kad je on sa mnom uglavnom igram dobro.
A kad je tako, onda ne valja mijenjati. Za kraj, izrazila je i želju. Ipak je na pola Splićanka, po mami.
- Bilo bi lijepo da HTS priredi jedno prvenstvo, turnir u Splitu. Nisam bila tamo još od proljeća prošle godine.