"Na jesen 2018. u Mikulićima, prigradskom zaseoku na obroncima Medvednice, u kući usred voćnjaka, desio se posebno nadahnuti četverodnevni sešn koji smo višekanalno snimili. Roko i ja smo donijeli nekoliko poludovršenih muzičkih ideja i tekstova, Silvio par svojih skica, Ana i Igor svoju otvorenu kreativnost. Snimili smo 'ko po loju' tridesetak zanimljivih muzičkih komada. Pet od tih snimki čine materijal jednog od dva EP-a. Ostale je trebalo razraditi i dovršiti u studiju. Odabrali smo Studio DM u zagrebačkom naselju Prečko u kojem smo već snimali jer omogućava 'live' snimanje cijelog benda, ima ugodnu atmosferu i vrhunsku opremu. Tih pet pjesama čine drugi EP", ukratko je Darko Rundek objasnio postanak "Brisanog prostora".
"Brisani prostor", logično razlomljen na dvije zasebne EP cjeline umjesto upakiran u jednostruki LP/CD album, djelo je Rundeka i nešto sužene Ekipe u odnosu na album obrada međimurskih tradicionala "Mura Mura" (2019), prožet andskim i karipskim glazbenim motivima te američkom folk i jazz glazbom, a drugačije je i naravi. To je i prvo Rundekovo izdanje nakon raspada Haustora na kojem se pojavljuju kompozicije i tekstovi drugog autora, basista i vokalista Roka Crnića, a na kojem su svirali još i Igor Pavlica (truba, prateći vokali), Silvio Bočić (bubnjevi, gitara, prateći vokali), Miro Manojlović (vibrafon, udaraljke, sintisajzer, prateći vokali) i Ana Kovačić (saksofon, sinitisajzer, gitara, bubnjevi). Dok je prvi EP u doticaju i s Rundekovim world music i kantautorskim stremljenjima, drugi EP proistekao je iz radikalnijih dosega ranog Haustora i improvizirane glazbe Cul-de-Saca pokojnog Dragana Pajića Paje.
Taj sastav, kroz koji je prošla sva sila zagrebačkih glazbenika, uključivši i Rundeka, aktivan je i danas. Stoga je moguće da je drugi EP izdanja "Brisani prostor" donekle proistekao i iz prošlogodišnjeg koncerta Cul-de-Saca u Močvarinom šatoru CircoBalkana na kojem je izvedena i "Space Is The Place" pokojnog Sun Ra čija je Arkestra pod vodstvom alt-saksofonista Marshalla Allena prije koji tjedan objavila prvi novi album u dvadeset godina "Swirling". Ta engleska riječ koja u hrvatskom prijevodu znači "kovitlanje" ili "vrtloženje" posve je primjerena za provodnu temu "Brisanog prostora" čiji pak naslov sugerira da su se Rundek & Ekipa u Mikulićima našli na glazbeno nebranjenom ili slobodnom prostoru, odnosno da su i sebe i glazbu odlučili izvesti "na čistac", bez ikakvih ograda i zabrana.
Poetičnije, naslov "Brisani prostor" naznačuje i da nam Rundek, odavno majstor zeitgeista, poručuje da smo svi skupa - lokalno i globalno, politički i ekonomski, socijalno i zdravstveno - nezaštićeni na prostoru kojim kovitlaju sile zbrke i meteža, nereda i kaosa. Ako su "Mostovi" (2010) s rasponom tema od migracija do terorizma, od razvrata kapitalizma do anomalija demokracije, spadali u red najupečatljivijih Rundekovih izdanja, a "Plavi avion" (2015) bio poput tužnog leta nad razrušenim balkanskim gnijezdom, dvostruki EP "Brisani prostor" donosi Rundekov zagrebački miteleuropski spleen koji se snažno osjetio na live albumu Cargo Orkestra "Zagrebačka magla" (2004), Haustorovim singlovima "Radio" (1981) i "Zima" (1982) te na albumima "Haustor" (1981) i "Tajni grad" (1988).
Kao da se zatvorio krug začet prije 40 godina. Ili, kako mi je u intervjuu za globus 2015. godine rekao: "Ne znam je li boemština prava riječ, ali nije ni bitno. Cul-de-Sac je sigurno nastavak te zagrebačke fantastike, a ona se na diskretan način provlači i mojim posthaustorovskim pjesmama, bez da sam toga svjestan. Ima u zagrebačkoj magli neki 'grički izotop' koji obilježi ljude i koji je važan začin identiteta ovog grada i majušan začin svjetskoj življenoj poeziji". Pojednostavljeno, "Brisani prostor" je produkt zatajenog, boemskog i frikovskog Zagreba u nestajanju i uzmicanju, a koji je podjednako daleko od "špice" i "zagrebačke kreme", novih "hipstera" i raznih "festivala" te konzumerističko-estradiziranog "Adventa u Zagrebu" od kojeg nas je ove godine "spasila" pandemija korone. Neke su pojave u društvu i zbog nje izvedene na "brisani prostor", čak i ako smo time ostali sami "Ko duh", kako glasi naslov jedne od novih Rundekovih pjesama.
Posrijedi je možda i tragična priča junaka koji se lomi da li da se oženi i skrasi ili ponovo započne lutati od mjesta do mjesta, a sličan motiv bijega, ali iz grada koji ipak nije tako lako ostaviti iza sebe, donosi i pjesma "Zovu te". Odlazio je Rundek iz Zagreba, boravio u Parizu, putovao svijetom, ali se i vraćao pa je i to razlog zašto zvuči uvjerljivo kad pjeva stihove "Zovu te daleki kontinenti/Da napustiš svoje dvorište" i "Zovu te gradovi i ljudi/Dok još ima neke razlike". Globalizacija čini svoje, teško je danas biti Corto Maltese, pa ne čudi da i stihovi "Ovaj se svijet pali i gasi zauvijek/" i "Svaka je grupa rođaka skupila veliku vojsku/I vjerne saveznike visoko uzdignutih kopalja" iz skladbe "New World" pojačavaju dojam zbunjenosti "modernim vremenima" i novim podjelama karata i teritorija dok ekrani blješte, stvarajući privid povezanosti. Zapravo smo kontrolirani i nemoćni pa nije čudno što senzualna "Mila" i zanosna "Voljeti stvarno" donose potrebu za ljubavi, "Unutarnji glas" potragu za unutarnjim mirom, dok nas preplavljuje izvanjski nemir, "Biljka raste" pouku o poniznosti, a "Novčić za sreću" ima i onu drugu, tužnu stranu.
Ukratko, "Brisani prostor" donosi stihove o bijegu i ostanku, odlasku i povratku, sukobima i mirenjima.
Pokoji "recital" je previše teatralan, a "Sexy Epilog" samo smušen, no glazba Rundeka i Ekipe donosi istraživanje i avanturu, propitivanje i vrludanje. U ritmovima i fragmentima melodija čuju se i odjeci tradicionalne japanske, arapske, afro-peruanske i kubanske glazbe provučeni kroz filtere suvremenosti, londonskog post-punka i njujorškog no wavea ranih 80-ih, funka i duba, free-jazza i prog-rocka te zagrebačke, ljubljanske i beogradske avangarde iz istog perioda. Neki od tih rukavaca "Brisanog prostora" vjerojatno bi bili prilično razumljivi Tomu Waitsu i Marcu Ribotu ili Davidu Byrneu i Brianu Enou. Drugi EP kao da donosi i osvrt na Šarla akrobatu i rani Haustor, a kroz kontrapunkt ritam-sekcije, gitara i puhača čujem i doticaj s bendovima Morphine, Tuxedo Moon, Lounge Lizards, Pere Ubu, P.I.L., Wire, King Crimson, The Red Crayola i svom silom frikova iz underground rocka 70-ih i 80-ih o kojima se prije četiri dekade razglabalo u "Blatu". Kao da je taj nekadašnji zagrebački pajzl na uglu Masarykove i Gundulićeve bio centar glazbenog kozmosa.
A možda je i bio jer "Brisani prostor", čija geneza nije tek session kratak četiri dana nego putovanje dugo četrdeset godina, ukazuje da je tako nešto tada bilo moguće. Danas, nažalost, više ne jer Zagreb je u te četiri dekade, unatoč porastu stanovnika, od progresivnog grada postao zatucano selo. Ogromna je kulturološka i civilizacijska razlika između zagrebačkog "Blata" 80-ih i zagrebačkog blata 21. stoljeća.