StoryEditor
Novak Đoković i Dominic Thiem
 GREG WOOD
PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ

Treba li tenisačima pripomoć ili je Thiem bio u pravu kad je odbacio ideju Novaka Đokovića?

Koja je granica koja će razdvajati siromašne od onih koji su bolje stojeći u tenisu?
Autor: Renata BeluhanObjavljeno: 16. svibanj 2020. 08:33

Tenis je na raskrižju i mnogi se pitaju hoće li koronavirus i u jednom od najvažnijih svjetskih sportova načiniti toliko velike promjene da se dugo neće oporaviti. Ili se možda, kao što neki čak sugeriraju, nikada neće oporaviti. ATP i ljudi koji vode Grand Slam turnire pripremaju nastavak sezone, ali cijela je priča još uvijek potpuno neizvjesna bez obzira na to što Amerikanci čine velike napore jer smatraju da život bez sporta nije pravi život.

No, život je postao vrlo krhak u državi za koju je jedan od najutjecajnijih svjetskih epidemiologa zaključio kako bi se broj umrlih mogao do ranog kolovoza gotovo udvostručiti i povećati na gotovo nevjerojatnih i posve zastrašujućih 150.000.

Gdje je točno granica

Dok tenis miruje postoje razni prijedlozi koji bi trebali pomoći tenisačima koji nemaju dovoljno da se u ovim okolnostima financijski pripomognu za neki novi početak. Nije jasno zašto bi se to trebalo raditi prije svega u tenisu ili isključivo u tenisu, a zašto ne u nekom drugom slabije stojećem sportu, ali je evidentno da neki veliki tenisači koji su zaradili milijune imaju ideju kojom bi pomogli tenisačima bez imena i prezimena ili bez dobrog renkinga u borbi za nastavak karijere.

Ima tu dosta tenisača koji bi pripomogli, ali ima i onih koji su poprilični protivnici takve avanture. Austrijanac Dominic Thiem je iskreno rekao što misli i pritom mu nije bilo važno hoće li povrijediti bilo čije osjećaje.
- I ja sam puno toga morao proći da bih došao do sadašnjeg statusa i renkinga i ne vidim razlog zašto bismo morali pomagati neke tenisače kojima tenis nije najvažnija stvar na svijetu samo zato što nemaju dovoljno. Uostalom, moje je mišljenje drukčije, u svijetu ima puno drugih ljudi kojima je potrebna pomoć, ljudi i organizacija koje ne dolaze iz tenisa.

Jedan od onih koji je na Thiemovoj strani je i nekad poznati ruski tenisač Mihail Južnji, koji je ideju o pripomoći bez da bi spominjao imena i prezimena nazvao - populističkom. I postavio logično pitanje…
- Koja je granica koja će razdvajati siromašne od onih koji su bolje stojeći u tenisu, je li to 100. ili 200. ili 300. ili možda 400. mjesto na svijetu i tko je u toj priči kvalificiran da bi dobio pomoć, a tko nije.

Ima naravno i drukčijih mišljenja, jedan od onih koji je spremno ponudio pomoć, zapravo otišao i korak dalje je Australac Nick Kyrgios. No, on je uvijek na određeni način bio drukčiji. I na terenu i izvan terena.
- Svi oni kojima treba neka mi se jave pa će im jelo biti dostavljeno na kućni prag.
Ne znam kako bi to izveo, ali zvuči zanimljivo i ako se odnosi i na neke novinare koji su godinama živjeli od pisanja o tenisu, pomislio sam javiti se. Na žalost nemam broj mobitela neobičnog Australca jer bih baš volio vidjeti kako bi to realizirao.
Objektivno, mnogo veći problem tenisa je što nakon svih mogućih reorganizacija, koje su krovne teniske organizacije načinile, novaca ima samo za one koji su najbolji.

Pitanje ‘prolaznika’

Oni ulaze na sve turnire, oni na tim turnirima makar i izgubili u prvom kolu zarađuju dovoljno da bi mogli mirno živjeti i nekoliko mjeseci, dok ovi drugi moraju skupljati mrvice ili oglodane kosti na kojima nema dovoljno mesa ni za polupristojnu juhu.
I zato je netko načinio gradaciju po kojoj bi tenisači ovisno o renkingu uplatili određenu sumu novca za one koji eto, ide priča, nemaju. Tako bi recimo netko tko je 23. na svijetu u taj fond uplatio 10.000 dolara.

Ali što je s onima koji prolaze kroz svijet tenisa tek tako da im prođe vrijeme, a pri tom rade malo ili ne rade ništa. U koju kategoriju bi primjerice stavili nekoga poput Australca Bernarda Tomica koji je gotovo cijelu karijeru potrošio živeći i ponašajući se daleko od profesionalnog.
Uostalom, danas smo svjedoci da brojni tenisači, mnogi posve bezimeni, putuju po svijetu s trenerom ili fizioterapeutom i oni ih plaćaju. Iz kojeg fonda? Nije otkriveno, ali se zna da su mnogi tenisači dok su se probijali na Touru radili i po nekoliko poslova i igrali u raznoraznim teniskim ligama da bi popunili konto i od toga bolje živjeli.

Napokon nešto rade

Uostalom u ovom trenutku u kojem se našao svijet sporta, pa tako i tenis, brojni su tenisači odlučili volontirati i pomagati onima kojima je to stvarno potrebno. Što su neki kritičari jedva dočekali i zaključili…
- Pa dobro je to, neka i oni na kraju nešto rade.

Nekima to nije teško palo i spremni su živjeti u svim uvjetima bez obzira na posljedice. I zato je, čini mi se, mišljenje koje na određeni način promovira Dominic Thiem dobro. Jer tenisačima koji su u traganju za poslom na terenu nije potrebna financijska pripomoć već im je potrebno što više turnira na kojima bi u konačnici svoj talent mogli iskazati i u čvrstoj valuti. Do sada to nije uvijek bio slučaj. Uglavnom, bit će zanimljivo vidjeti kako će završiti ova inicijativa Novaka Đokovića i nekih drugih onoga časa kada se tenis vrati u mirne vode.

A koliko će vremena proći prije nego se vratimo u mirne vode doista je teško reći. Jer ako je istina da je i održavanje Australian Open upitno onda su problemi nešto veći ili daleko veći nego što bilo tko misli.

Linker
30. svibanj 2020 11:11