VELIKI MISTERIJ Podigao mu je moral i doveo ga među najbolje servere. Zašto su se razišli?

Sukob karaktera, međusobno zasićenje ili previše praznog hoda? Što god bilo u pozadini iznenadnog kraja suradnje Marina Čilića i Gorana Ivaniševića, riječ je o dosad najzvučnijem trenerskom raskidu u hrvatskom tenisu.

O tri turbulentne godine mogao bi se snimiti film jer je u njima bilo svega: od neutemeljene optužbe za doping, preko osvajanja US Opena do ozljeda ramena i zgloba koje su Čiliću remetile planove za uspon prema vrhu. Iz onoga što smo gledali i slušali sa strane, Ivanišević je bio maksimalno posvećen angažmanu, spartanski radio s Čilićem na treninzima, putovao i proživljavao njegove mečeve kao da je opet bio sam na terenu.

Zajednička epizoda dvojice najuspješnijih hrvatskih tenisača, međutim, završava čudnim tajmingom, na polovici sezone i u predvečerje Olimpijskih igara. Putovi im se razilaze kada Čilić traži put prema povratku u Top 10 i tik nakon što je s dva boda odveo Hrvatsku do polufinala Svjetske skupine Davis Cupa. Prethodno je emitirao signale psihološkog lutanja tako što je u deset dana dvaput izgubio vodstvo od 2-0 u setovima.

Neslužbeno, Ivanišević i Čilić već su neko vrijeme imali različite poglede na način treninga i stvari na kojima je Marin trebao raditi. Više od toga nemoguće je izvući, a Goran će u izjavi za Sportske novosti poručiti da ne namjerava pretresati detalje. Vijest o rastanku u svakom je slučaju zatekla teniske fanove i stručnjake, pa tako i Nikolu Pilića.

- Iznenađen sam, prije svega zato što je Marin s Goranom postao velik igrač. On mu je pomogao u taktici, u nekim je detaljima bio pronicljiv i lukav i ne znam zašto su odlučili da više neće zajedno raditi.
prve naznake Naznaka suradnje pojavila se još 2010. na Zagreb Indoorsu, a formalizirana je 2013., nakon što je Čilić otkazao Bobu Brettu. U više navrata je objašnjavao kako mu je Goran pripremao taktike za suparnike, brusio finese igre i ulijevao samopouzdanje kada bi nanizao nekoliko poraza.

Najuočljiviji plodovi ipak su se dogodili na servisu, što je zapravo bilo i očekivano. Prema ATP-jevu indeksu efikasnosti servisa, Čilić je 2012. bio tek 42. server na svijetu s prosječnih 6,3 asa po meču. Dvije godine kasnije, u sezoni osvajanja US Opena, skočio je na 20. mjesto s 10,3 asa. Lani je već bio 13. server svijeta, odmah ispod “bombardera” poput Müllera, Querreyja, Grotha i Kyrgiosa.

Kada bi ostali udarci zakazali, servis je bio oslonac. Dovoljno je sjetiti se maratona sa Simonom u osmini finala US Opena u kojem je na početku petog seta servisima izvukao break loptu te zatim razbio negativni skor s Francuzom. Bio je to okidač za njegov najbolji tenis i tri perfektne izvedbe protiv Berdycha, Federera i Nishikorija.

U kojem će smjeru Čilić krenuti u potrazi za novim trenerom? Na koga god padne izbor, Pilić ističe da će se morati pozabaviti njegovom fizičkom pripremom.

- Za svoj način igre Marin mora biti tjelesni spremniji. Točno je da sa 198 centimetara ne može biti fleksibilan kao većina njegovih suparnika, no tu ima puno prostora za napredak. Vidjeli ste u Wimbledonu, igrao je najbolji tenis na travi u životu, ali nakon pet setova više nije mogao pratiti ritam, jednostavno bi ‘pukao’.

Legendarni trener, koji je Hrvatsku odveo do Davis Cupa 2005., slaže se da Međugorac treba raditi i na taktici.
- Kada ima dobar dan, onda briljira, a kada mu je loš dan, ne zna se izvući iz crne rupe. Prevelike su to oscilacije za igrača takve klase, koje će novi trener morati korigirati - zaključuje Pilić