Težak je put do prvih 11 Chelseaja: Na posudbi šansu čeka čak 26 igrača!

Uefino treniranje financijske strogoće u bogatim klubovima počinje donositi prve opipljive benefite čak i oligarsima, koji su ljutito puhali saznavši da dolazi kraj potrošačke groznice.

Chelsea bi, recimo, baš zahvaljujući teškim računovodstvenim okovima prvog čovjeka europskog nogometa Michela Platinija već ove sezone mogao postati prvak. Nizozemske, doduše...

Pišemo, naravno, o Vitesseu iz Arnhema, klubu koji od 2010. godine služi Romanu Abramoviču kao parkiralište za mlade talente, koji bi u nizozemskoj ligi trebali oplemeniti kvalitetu prije nego što sutra na Stamford Bridgeu zamijene ocvale legende poput Terryja, Lamparda i Čecha. Ta grupica “wunderkinda” zasad je prezelena da bi pomogla Mourinhu u borbi za trofeje, ali je dovoljno dobra da lansira Vitesse na drugo mjesto nizozemske lige. U trenutku nastanka ovog teksta momčad je za liderom Ajaxom zaostajala samo dva boda, ali ne krivite potpisanog ako je u subotu ujutro već držala vrh tablice. Sinoć je, naime, igrala derbi s Feyenoordom čijem je treneru Ronaldu Koemanu jako išla na živce.

Ljutiti Koeman

- Vitesse postoji samo zato da bi odgajao igrače Chelseaja koji brine za njihove plaće i drži na životu jedan financijski sustav - rekao je Koeman.

Godišnjaci kažu da je čovjek u pravu s obzirom da je klub posljednji put nešto značio još u nogometnom kamenom dobu, 1915. godine je naime sudjelovao u doigravanju za prvaka. S druge strane, Koemanova dijagnoza o plaćama, transferima i općenito “troškovima održavanja” posuđenih igrača ne može biti pogrešnija jer oni tamo jesu u funkciji olakšice u poreznoj prijavi...

- Uzimajući u obzir prepreke financijskog fair-playa, prisiljeni smo regrutirati mlade igrače i istovemeno održavati rezervoar talentiranih igrača za razvoj. Ova sezona je dobar test za ocjenu jesmo li uspješno implementirali Uefine odredbe. Međutim, i bez financijskog fair-playa ovo je vjerojatno najbolji način - ocjenjuje Michael Emenalo, tehnički direktor Chelseaja.

Lokomotiva iz Arnhema

Vitesse je bio prva inozemna postaja u karijerama Chelseajevih školaraca Nemanje Matića, Slobodana Rajkovića i našeg Mateja Delača, ali prvi dani eksperimentalne suradnje klubu su donijeli borbu za opstanak. S vremenom su stvari ipak sjele na svoje mjesto pa je Vitesse prošlu sezonu završio na četvrtom mjestu, a sada je sa šestoricom posuđenika (golgeter Piazon, Atsu, Cuevas, van Aanholt, Kakuta i Hutchinson) već postao kamenčić u cipelama nizozemske elite.

Posljednjih dana siječnja, doduše, Kakuta i Hutchinson odlučili su se vratiti u London i potražiti sreću u Chelseaju, ali je u suprotnom smjeru krenuo friško upecani talent Bertrand Traore...

Šampionska filijala

Građenje šampionskog Vitessea gorivom Romana Abramoviča samo je poglavlje u opsežnoj strategiji novačenja talenata, najkrupnija kocka u mozaiku čijim je djelićem upravo postao i mladi hrvatski reprezentativac Mario Pašalić.

Chelsea na posudbama trenutačno odgaja čak 26 nogometaša, među njima nekolicinu koje bi Jose Mourinho mrtvo-hladno mogao danas gurnuti u top sastav, samo kada bi na drugoj strani kolone nekako mogao amortizirati troškove skupih zvijezda, kao što je ovih dana dolazak srpskog reprezentativca Nemanje Matića “ispravio” unosnom prodajom Juana Mate u Manchester United i Kevina De Bruynea u Wolfsburg.

Chelseajev primjer idućih će sezona užurbano slijediti i ostali veliki globalni igrači s velikim trofejnim apetitima, tako da nema sumnje da će narednih godina biti sve više “Vitessea”.

Klubovi-filijale riskirat će pritom da više nikad ne izbace na površinu dijete iz vlastite škole (primjerice, nekadašnji veliki nizozemski napadač Roy Makaay ponikao je u Vitesseu), ali će na drugoj strani s tuđim pojačanjima iz stići na prag najelitnijeg klupskog natjecanja - Lige prvaka...